Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Mentalno (Na)Zdravlje!

Pandemija: Zašto neki ljudi baš sada donose velike, životne odluke?

Jedna četrdesetogodišnja klijentica odlučila se preseliti u Belgiju. Dala je otkaz na poslu na kojem je jedanaest godina bila nezadovoljna, našla novi posao, stan i otputovala. Sada uči novi jezik i stječe nova poznanstva.
Objava 28. prosinca 2020. 0 komentara 1525 prikaza
Foto: Unsplash
Foto: Unsplash
Ipak nemamo baš svo vrijeme ovoga svijeta.

Od pojave pandemije na našim prostorima znatno se povećao broj osoba koje traže stručnu pomoć. Za neke od njih to je prvi put u životu. Za druge, ponovno uključivanje u psihoterapijski tretman nakon puno godina od poboljšanja simptoma. Za treće, pogoršanje postojećih simptoma i pojačani nastavak tretmana. Simptomi se najčešće kreću od anksioznosti i depresije do stresa i posttraumatskog stresnog poremećaja. O ovome često čitamo u medijima i vijest više nije nova i iznenađujuća.

Međutim, ima jedna grupa ljudi koja se javlja iz sasvim drugih razloga. Oni su uslijed pandemije, locdowna, izgubljenih radnih mjesta, histerije oko maski, drugog vala pandemije, povećanja bolesnih i umrlih, kampanje za cijepljenje - odlučili u svojem životu promijeniti nešto drastično. Oni su spremni za velike, životne odluke. Trebaju podršku, razumijevanje i nekoga na koga se mogu osloniti u tom procesu.

Jedna četrdesetogodišnja klijentica odlučila se preseliti u Belgiju. Dala je otkaz na poslu na kojem je jedanaest godina bila nezadovoljna, našla novi posao, stan i otputovala. Sada uči novi jezik i stječe nova poznanstva. Oni koji žive u inozemstvu sa svojim obiteljima javljaju da se žele vratiti u domovinu. Žele ulagati novac u Hrvatskoj. Žele biti blizu starih roditelja i prijatelja. Žele da im djeca znaju odakle dolaze.

Također, poznajem ženu koja je prodala stan u gradu i otišla živjeti u vikendicu na otok. Djeca joj svaki dan putuju u školu. Poznajem i otočana koji je odlučio prestati putovati na posao i iznajmio stan u gradu.

Ima ih dosta koji su shvatili da više ne žele raditi posao koji ne vole. Neki od njih po prvi put u životu pišu zamolbe i životopise. Neki su zatvorili obiteljske, privatne firme i našli posao u državnoj službi. Drugi su iz državne službe pobjegli u privatne firme. Štoviše, sami su ih otvorili i to usred pandemije.

Poznajem jedan par koji se razveo nakon godina neslaganja. Dugo su dolazili na psihoterapiju, pokušavali i trudili se, a onda su odjednom odlučili da to dalje ne ide. U isto vrijeme upoznala sam čak dva para koji su shvatili da je razvod bio pogrešna odluka. Ponovno žive zajedno. Njihova djeca opet imaju obitelj. Unatoč tome što sve nije idealno, pokušavaju ponovno biti zajedno.

Svima je zajedničko to da su zadovoljni svojim odlukama. Štoviše, neki mi kažu da su se spasili. Da je to bila odluka života. Ponosni su na sebe jer su uspjeli skupiti hrabrost koja im je čitavo vrijeme nedostajala. Kad ih pitam, kako baš sad, najčešće nemaju odgovor na to pitanje.

Vjerujem da je kriza za neke ljude veliki poticaj da uzmu svoj život u svoje ruke i naprave što uistinu žele. Pod dojmom velikog broja umrlih, bolesnih i onih u samoizolaciji možda su shvatili koliko je ljudski život krhak. Korona napada sve bez pravila. Obolijevaju sportaši, vegetarijanci, mladi, oni dobroga imuniteta kao i oni lošega. Umiru kronični bolesnici i oni do jučer potpuno zdravi. Bolest ima potpuno nepredvidljivi tijek i nitko ne zna kako će završiti. Ponekad se oporave umirovljenici s kroničnim bolestima, a mladi i zdravi umru.

Čini se da nas je pandemija došla podučiti jednu stvar: rođenjem nismo dobili jamstvo da nam je beskonačni život bez bolesti i nesreće zagarantiran. Vjerujem da smo se više ili manje suočili sa smrtnosti. S tabu temom o kojoj se u društvu ne progovara. Bolest i smrt prije reda, događaju se drugima. Umiru bolesni i stari, želimo vjerovati. Naše vrijeme je još daleko. Razmišljat ćemo o tome kada dođe. Do tad ćemo živjeti svoj život, dan po dan, godinu po godinu. Istina je da zapravo nitko od nas stvarno ne zna koliko mu je dana i godina preostalo. Život ima svoje trajanje. Čini se da su neki postali svjesni da imaju samo jedan život i odlučili preuzeti odgovornost za njega.

Tko kaže da pandemija nema svoje dobre strane?

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.