Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Mentalno (Na)Zdravlje!

Učenici s teškoćama u razvoju-najslabija karika nastave na daljinu

Lišeni svega osim škole - mjesta na kojem su neuspješni
Objava 18. siječnja 2021. 0 komentara 772 prikaza
Foto: Unsplash
Foto: Unsplash
Ništa više nije novo ni normalno

Od početka pojave pandemije, a onda i pojavom potresa mentalnim zdravljem bavi se isključivo struka. Štoviše, stručnjaci mentalnog zdravlja neprestano pozivaju državne čelnike i Stožer da obrate pažnju na taj vrlo važan aspekt zdravlja ljudi, posebno djece.
Postavlja se pitanje koja je u svemu tome uloga škole?

Djeca su se najprije susrela s pandemijom i lockdownom. Korona im je preko noći oduzela veselje razrednog okruženja, društvo drugih učenika, dobro znana lica učitelja, učenje kroz iskustvo i neposredni kontakt, igru s prijateljima iz susjedstva, sport, slobodne aktivnosti. Zatim je Zagreb pogodio potres. Djeci koja su ga osjetila i čiji su domovi i škole stradale, oduzet je već načeti osjećaj sigurnosti – ključni pojam za zdravi emocionalni razvoj.

Online nastava donijela je nove, do tad nevidljive podjele. Na djecu koja kod kuće nemaju Internet priključak kao ni mobilni telefon i onu koja imaju tablet, laptop, mobilni telefon i konzolu za video igre. Na djecu koja su kod kuće prepuštena sebi; sama se bude, spremaju doručak i kuhaju ručak te one kojima je sve servirano na stolu. Na vidjelo su izašli usamljeni učenici koji nemaju pomoć i podršku roditelja oko savladavanja novog gradiva i pisanja domaćih zadaća - bilo zbog toga što su roditelji zaposleni ili nemaju intelektualni ili obrazovni kapacitet. U isto to vrijeme, drugi učenici, uživali su privilegiju nezaposlenih roditelja te imali stalnu pomoć, podršku i društvo. Začuđujuće, ocjene su iste za sve. I jako su važne!

Najranjivija skupina

Pokazalo se da se jedan dio učenika posebno teško snašao u školi na daljinu. Bili su to učenici s teškoćama u razvoju. Oni koji se školuju po redovitom programu uz individualizirane postupke i/ili prilagodbu sadržaja. Kod većine njih izostala je i podrška kod kuće, a smanjena je bila i podrška iz škole. Ostali su prepušteni sami sebi, bez pomoći čak i razrednih kolega. Jer, oni su većinom sramežljivi, teško traže pomoć zbog toga što tako ispadaju glupi i nesposobni. Pokazalo se da teže svladavaju nove tehnologije, nemaju dovoljno predznanja, razvijene radne navike, komunikacijske vještine te imaju nisko samopouzdanje. Pored svega, ostali su lišeni svega osim učenja i škole. Mjesta na kojem su neuspješni. I to je postao njihov život. I još uvijek traje.

Neki od tih učenika imaju pomagača u nastavi. Škole su se susrele s mnogo pitanja bez konkretnih odgovora. Da li asistent smije doći u dom učenika? Da li se podrazumijeva da asistent dobiva zadatke kao i učenik? Što ako je asistent obolio od korone? Tko onda pomaže učeniku?

Ništa više nije novo ni normalno

Djeca su provela koliko toliko normalno ljeto, a onda je uslijedio povratak u školu i totalni kaos. Učenici u samoizolaciji, učitelji u samoizolaciji, stručna služba i ravnatelji u samoizolaciji, cijeli razredi u samoizolaciji. I ponovno, nastava na daljinu.

Moja kći našla se u petom razredu. Ponedjeljak, prvi dan online nastave. Prvi sat preko Microsoft Teams-a na novom tabletu – piše ispit iz hrvatskog jezika. Nepromjenjive riječi. Ukupno pet vrsta. Ispit ima preko sedamdeset bodova. Učenici šute. Roditelji šute. Ravnatelj šuti. To je valjda novo normalno. Kad pitam za objašnjenje, dobivam odgovor da je učenike potrebno ocijeniti prije polugodišta. Učenici su se pripremali na satu informatike. Samo što u bilježnicama ne postoji nikakav trag o tome. Ako zapnu usred testa, ništa im ne može pomoći. Što su zapamtili, zapamtili su. Dobri stari plan ploče otišao je u ropotarnicu vremena, barem što se informatike tiče.

Online pakao

Drugo polugodište - ponovno nastava na daljinu. Kažu do kraja siječnja, ali tko zna? Učitelji koji su na kraju prvog polugodišta odgodili ispite, vjerojatno će ih morati provesti na početku drugoga. Online.

Što se promijenilo s učenicima koji se školuju po redovnom programu uz individualizirane postupke ili prilagodbu sadržaja? Tko o njima brine? Hoće li učitelji napokon prilagoditi metode i postupke poučavnja tijekom online nastave? Teško. Oni s prilagodbom sadržaja imaju posebne udžbenike koje učitelji nemaju kod kuće, ali niti u školi. Dakle, učitelji nemaju iz čega pripremiti sat za njih. Hoće li učitelji primijeniti strategije podrške za učenike s individualizacijama? Teško. Učitelji za taj posao nisu plaćeni. Drugim riječima, prava djece s teškoćama u razvoju, tijekom online nastave, možete pomesti pod tepih. O tome se, dakako, šuti. Za mnoge je izostala i rehabilitacijska potpora logopeda i socijalnog pedagoga. Roditelji su nedovoljno upućeni i boje se. Stručni suradnici nisu nadređeni učiteljima i nemoćni su između pravilnika, potreba učenika, očekivanja roditelja i šutnje velikog dijela učitelja.

Djeci je trenutno oduzeto djetinjstvo. Ali učenicima s teškoćama u razvoju oduzeto je pravo na školovanje koje zaslužuju. Škola je ustanova za odgoj i obrazovanje. Nisu li pandemija, potresa i online nastava dovoljan razlog da se napokon naglasak stavi na odgoj umjesto na obrazovanje, zapitat će se svatko normalan. Ali ne i škola.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.