Blogosfera Pametovanje

Hodočašće Kutina-Vukovar: 204 km pješice za Vukovarske Iskrice (dan drugi)

Nakon što je sunce opako upeklo i podsjetilo nas da smo ipak u sredini ljeta i naši kilometri su postajali sve naporniji i zahtjevniji za hodanje
Objava 11. srpnja 2018. 0 komentara 181 prikaza
                Foto: Dejan Faltis
Foto: Dejan Faltis
Hodočašće Kutina-Vukovar 2018.(2)

Drugi dan hodočašća krenuli smo iz Novske, nakon doručka i kave koja je potrajala više od očekivanog oko pola 8 krenuli smo hodati. 



Pred nama je bila najduža dionica u ovih 7 dana koliko hodočašće traje - 37 km do Nove gradiške.



Prvo duže zaustavljanje i ručak imali smo  u Okučanima gdje nas je dočekao predstavnik općinske vlasti koji nam je dozvolio da pripremimo kotlovinu u gradskom parku te nas počastio s pićem. Naš Alf tom je prilikom dao i intervju za lokalni radio Bljesak, dok smo mi ostali ležeći uokolo po travi i zamatajući se zavojima i flasterima čekali da nam naši 'Goli kuhari' naprave klopu.




Nakon pauze za ručak krenuli smo dalje. Poslije noćašnje kiše i velikog nevremena spavati je bilo lakše, kao i prijeći prvu dionicu današnje rute jer nije bilo prevruće, pa tako ni previše naporno. No to nije dugo potrajalo!



Nakon što je sunce opako upeklo i podsjetilo nas da smo ipak u sredini ljeta i naši kilometri su postajali sve naporniji i zahtjevniji za hodanje. Tako da su se već drugog dana polako počele javljati i prve poteškoće: žuljevi, grčevi, upale mišića, što nam je uvelike otežavalo put, no poučeni već ranijim iskustvom sve smo to i očekivali iako ne baš već sada na početku.

Ovo je bio dan malo neobičniji od prethodnog, manje ljudi nase je pozdravljalo trubljenjem automobislkih sirena za razliku od prethodnog dana, no jedan je sve to doveo u ravnotežu.



Zadubljeni svatko u svoju muku i brojanje koraka, te računanje kilometara po nevjerojatno zapuštenim nogostupima iznenada ugledamo čovjeka u Mercedesu sa hrvatskim zastavicama i ZG tablicama koji nam je prvo glasno trubio, a zatim sjeo na kočnicu i mahao da se zaustavimo. Pomislismo naivni kad je otvorio gepek da ćemo dobiti neku okrijepu, no lik vadi trubu(?!) i počne svirati 'Odu radosti' iz Devete simfonije Ludviga van Betovena. Dečki su za razliku od Sandre koja ga je snimala samo nastavili svojim putem, tako da je ona umjesto poklona iz gepeka dobila gratis jedan šprint po najvećem suncu kako bi bi se priključila ekipi.

Kakva greška!

Nakon stajanja za ručak, osim kratkotrajnih zaustavljanja nakon svakih sat vremena hodanja, oko 18 sati stižemo na cilj rute ovoga dana - u Novu Gradišku.




 

Tu nas je dočekala UHDDR Nove Gradiške i naš stari prijatelj Arsen Anto Granda sa svojim suborcima koji su nam pripremili odličnu večeru u Domu hrvatskih branitelja i smjestili nas  na spavanje u gradsku sportsku dvoranu. 

                Foto: Dejan FaltisFoto: Foto: Dejan Faltis 1 / 23

(Pučko i Sandra)

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.