Blogosfera Pametovanje

Hodočašće Kutina-Vukovar: 204 km pješice za Vukovarske Iskrice (posljednji dan)

Objava 16. srpnja 2018. 0 komentara 508 prikaza
Foto: Dejan Faltis
Foto: Dejan Faltis
Vukovarske Iskrice

Došao je i taj dan!

Iz Vinkovaca krećemo prema našem odredištu Vukovaru i Vukovarskim Iskricama.



Noć je nekima od nas bila  prekratka, no budući da je hodočasnike čekala najkraća dionica, a i uzbuđenje je bilo jako veliko jer je cilj jako blizu, nitko se nije previše uzbuđivao oko toga.

Sandru je još dodatno uhvatila euforija jer 2 dana nakon što je štedila noge, i nismo joj dali da hoda ako misli odraditi zadnji dio zadnje dionice i ući u Vukovar na nogama, došao dan za obuvanje tenisica! Iako je htjela krenuti odmah iz Vinkovaca i odraditi čitavu današnju rutu zaključili smo da je ipak bolje da to ne učini jer bi mogla raskrvariti rane i da bi zavoji na nogama u stanju u kakvom su joj noge mogli izdržati maksimalno 2 kilometra. Pa je tako i učinjeno i ona je nastavila s logistikom do Lovačkog doma u Vukovaru.

Iz odmarališta Sopot krenuli smo oko 7 sati te se uputili prema centru Vinkovaca, oprostili se s domaćinima te od 'lampe koja gori nasred Vinkovaca' (al' ne one iz pjesme) krenuli s današnjim hodanjem.

Prva stanica bio je Nuštar, nakon njega smo prošli kroz Marince, pa kroz Bogdanovce.



Nismo imali nikakvih većih zaustavljanja, a ručak nas je čekao kod Iskrica pa nismo niti zbog toga na ovaj završnoj i najkraćoj dionici morali stajati.

I napokon se hodačima ukazala ploča na kojoj piše Vukovar, uzbuđenje je raslo još stajemo samo u Lovačkom domu prije nego uđemo u samu završnicu hodočašća.



Ondje nas je čekala naša logistika, a Dejan je već počeo pripremati Sandrine noge zamatajući sve ozljede kako bi izdržala u tenisicama i prehodala ta posljednja 2 kilometra do Bijelog križa u Vukovaru.

Krećemo prema gradu, a uzbuđenje u zraku oko nas može se rezati nožem!

Ulazimo u centar Vukovara...



Kod Bijelog križa na obali dočekala nas je mala ali moćna grupica ljudi, uglavnom članovi obitelji nas hodočasnika, te Lilijana Radobuljac iz Vukovarskih Iskrica.



Gdje god smo na ovogodišnjem hodočašću od ta 204 km stali prenoćiti skupa s domaćinima dočekali su nas predstavnici grada ili mjesta u kojem smo boravili, pa bili to gradonačelnici osobno, načelnici, izaslanici grada.

Osim u Vukovaru. 



Nije to sad u ovom trenutku toliko niti bitno, no Sandri je ostavilo gorak okus u ustima budući da je ona jedina od nas 8 ovogodišnjih hodočasnika iz Vukovara.

No, nema žaljenja - tko nas je trebao dočekati to je i učinio, a kad smo se popeli u prostorije Vukovarskih iskrica zaboravili smo na sve bolove, žuljeve, nevolje i nepravde koje su nas mučila posljednjih 7 dana.

Foto: Dejan FaltisFoto: Foto: Dejan Faltis 1 / 13

Iskrice su nas dočekale pjesmom i suzama, pa su i nama popustile kočnice i napokon kod njih, na našem konačnom odredištu, nakon 204 km i 7 dana na cesti i mi smo se prepustili emocijama, jer ništa više nije bilo važno osim njihovih osmijeha.

Lijepo su nas nahranili i napojili, naslikavali se s nama, grlili i ljubili. Ti ljudi i ta djeca pokazuju svoje emocije i izgovaraju ih odmah čim ih osjete bez zadrške i predumišljaja, tako da čovjeka odmah izbijaju iz cipela.

Pa tu bude i šaljivih situacija, a njih naravno predvodi Dado! 

Nakon neformalnog druženja odradili smo i protokolarni dio pa nam je Lilijana na sebi svojstven način ispričala kako su tekle pripreme za nas i što njoj i Iskricama znače hodočasnici i njihova žrtva. I ta neraskidiva veza koja nikada neće puknuti, a traje već 4. godinu.

Alf je u ime svih nas predao prvo poklone koje smo donijeli za Iskrice kao i kutiju s novčanim prilozima koji su prikupljani, kako na tradicionalnoj ćevapčijadi koja se svaki put održava u Kutini uoči polaska u organizaciji Hodočasnika iz Udruge Kutina-Vukovar, nadopunjenoj s ostalim prilozima ljudi koje smo sreli usput ili koji su donirali novac prije našeg polaska.

A i mi smo dobili poklone od Vukovarskih iskrica - nešto predivno!

Nakon toga smo se još opuštali, Pučko je zaspao na podu, Dado je pokušavao napraviti što više selfija sa Sandrom, sve Iskrice su bili pune šala i doskočica, a mi smo skupljali snagu za još nešto - gledanje Vatrenih u finalu na glavnom trgu u Vukovaru.

Današnja domaćica za osvježenje i kratki odmor prije odlaska na utakmicu bila je Sandra, pa smo nakon kratkog odmora i predaha na njenoj terasi pohitali u grad na gledanje tekme!

Čestitke našim dečkima (i dečku Sandri, jer smo je tako zvali budući da je insistirala da se odnosimo prema njoj kao da je jedan od nas), kako onima iz reprezentacije koji su nas učinili ponosnima tako i svim ovogodišnjim i dosadašnjim hodočasnicima.

To je snaga Hrvatske - svi mi i svi oni ljudi koji su izašli na ulice pozdraviti nogometnu reprezentaciju Hrvatske!

Kakav dan!

Foto: Dejan FaltisFoto: Foto: Dejan Faltis 1 / 7


 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.