Blogosfera Pametovanje

Kako smo okrivili Viber jer smo zaboravili dijete u vrtiću - na rođendan!

Nevjerojatno je da ti jednu tako korisnu (i besplatnu) aplikaciju netko može ogaditi.
Objava 10. studenoga 2017. 0 komentara 2002 prikaza
Foto: Sandra Sabljak Gojani
Foto: Sandra Sabljak Gojani
Eh...

Eto. I to smo doživjeli. 

Zaboravili dijete u vrtiću zbog... hm; naporne turističke sezone, zvocave žene, sjedenja na ušima, gluhih telefona i/ili odbojnosti prema Viberu. Nešto od nabrojanog sigurno jest!

Danas su djeca iz vrtićke grupe našeg mališana išli na lutkarsku prestavu u drugi grad. 
Tata našeg malenog odveze jutros dijete u vrtić i od tete dobije informaciju kad se vraćaju, i kad da dođemo po njih.

Koju nije podijelio s mamom.

A to bih bila ja!

A mama našeg malenog pak cijeli dan gleda svoja posla, pa od 3 kad su se djeca vratila s izleta (što je saznala kasnije), i čekala da roditelji dođu po njih u vrtić, sve dok pola 5 kad joj se već činilo da ih dugo nema iz grada udaljenog tek sat-sat i pol vožnje, brije po fejsu, pije kavice, čita i šalje mailove, i cupka čekajući poziv od teta da su stigli... jer joj se učinilo da se nekako odužio taj izlet.

Pa je nazvala tatu koji je na poslu.

Da ga pita kad dolaze djeca. Unutar vrtićkog radnog vremena ili kasnije navečer?

A s druge strane prvo muk, pa lelek!

Jer on mi je zaboravio reći da mu je još jutros teta rekla da se djeca vraćaju u 3.

Što je meni vrlo važna informacija budući da on radi do 5, pa po dijete moram otići ja.

A tata zaboravio...

Taman kad sam se obuvala, pola 5 je (do kad vrtić inače radi) zovu me otamo da imaju viška dijete.

Dijete koje slučajno baš danas ima i šesti rođendan.

Veselje svud.

Ne zna se tko je sretniji: Tata, mama ili slavljenik!

Preletim put do vrtića, utrčavam unutra... sve pusto nigdje nikog, čistačice čiste i moj mališa sjedi pokisao kao kokoš, i dvije tete s njim čekaju!

Ne naše, neke druge.

Koje su mogle ostat u vrtiću u petak skoro do 5.

I čekati da se mama i tata jednog malog dječaka napokon pojave.

I to ne bilo kakvog dječaka nego dječaka koji danas ima rođendan!

Ne moram govoriti da sam skoro propala u zemju od jada, a tata posebno. 

Nije to bilo dovoljno samo po sebi pa sam ga još i ja počastila svakakavim rečenicama, a neke od njih kao da su čučale godinama i čekale svojih 5 minuta slave.

Naravno da je mališa za 10 minuta zaboravio čekanje uz prethodnu konstataciju da ja uvijek zadnja dođem.

Tata se eno zgraža sam nad sobom ne vjerujući da mu se tako nešto moglo dogoditi.

No, ne bih ja bila ja da baš cijelu krivicu svalim samo na sebe i njega.

Putem prema doma sretoh jednu drugu mamu.

Koja je članica vrtićke Viber grupe koje mi nismo.

Jer smo se u par navrata rezignirano izbacivali i ubacivali, ne željevši pratiti beskrajne rasprave dokonih roditelja o bitku ili uvjetima opstanka velebitske degenije.

Pa je, ne budi lijena, priupitah zna li kad su djeca došla s izleta, i saznam da je to bilo oko 3, i da njezini nisu išli, ali je vidjela tetinu poruku na Viberu da dolaze u 3.

Na Viberu.

Jao, što ja mrzim taj Viber!!!

Ne mogu ga smisliti.

Nevjerojatno je da ti jednu tako korisnu (i besplatnu) aplikaciju netko može ogaditi.

Jer doslovno se to dogodilo. 

Viber grupa bi trebala služiti da brzo i jednostavno preneseš kratku i jasnu informaciju većem broju ljudi.

Bar sam ja takvog mišljenja. 

Pogotovo ako je u pitanju neka službena grupa.

Tipa grupe iz vrtića, razreda ili sportskog kluba.

Naravno da mi je jasno da je teti, učiteljici ili treneru puno lakše s nas puno komunicirati putem Vibera.

I napisati informaciju jednom da je vidimo svi, umjessto slanja i zivkanja jednog po jednog.

Al' nisam htjela u Viber grupu i gotovo.

Bog zna da sam pokušavala. Nije išlo... :D

Jer...

Uvijek je tu masa ljudi kojima komunikacija ovakvim kanalima nije baš najjasnija.

Nevjerojatna je količina onih koji ne shvaćaju da ima ljudi koji nešto u životu rade i ne mogu do besvijesti razmijenjivati poruke na Viberu. Pa čak niti slušati neprestano pištanje jer su neki entuzijasti usput, eto, u jednoj od tih službenih grupa odlučili pretresti teoriju velikog praska.

Ma ne moraju čak niti to!

Evo jednog primjera:

Trener:
"Bok svima, danas nema treninga."

I onda kreće rafalna paljba iz smjera članova grupe:

Iz na desetke cijevi; jer u grupi su i mama i tata, i teta, pa i baka, čak i dida - ako vidi čitat sitna slova!

Pa krene negdje u petak u podne:

- Ok.
- Hvala.
- Dobro.
- Hvala što te javili treneru:
- Ok.
- Ok.
- Ok.
- Hvala.
- Ok.
- Ok.
- Dinamo!
- Ok.
- Ok.
- Ok.
- Hvala.
- Hvala.
- Hvala.
- Hvala.
- Hvala.
- Hvala.
- Ok.
- Ok.
- Ok.
- Ok.
- Ok.
- Ok.
- Ok.
- Ok.
- Ok.
- Ok.
- Ok.
- Kad je trebao biti trening?
- Mi ne možemo doći.
- Dobro.
- Jooooooj, baš štetica!
- Ok.
- Ok.
- Ok.
- Ok.
- Ok.
- Ok.
- Ok.

Pa u subotu ujutro nastavak:

- E šta nije bilo treninga jučer?
- Ne.
- Ne.
- Ne.
- Ne.
- Nije
- Kad je trebao biti trening?
- Mi nismo mogli doći.
- Ma nije.
- Jooooooj.
- Ne.
- Ne.
- Pa šta je reći?
- Eh...
- Nije, ne.

I tako dalje, i tako bliže... 

Zadnji put kad sam nasilu penetrirana od strane 'šefa mama i tata' u jednu od vrtićkih Viber grupa (ova je bila neslužbena pa samim tim se raspojasalo do neslućenih granica) jedna vrlo jednostavna radnja prikupljanja par kuna za kupiti nešto za tetu se pretvorila u pravi, dobro posjećeni festival.

Vođa puta je krenuo s porukama ujutro već oko 9, sve je trebalo biti prikupljeno i organizirano do 5 popodne.

Nije tu baš sad previše važno da možda netko radi, možda ne čita te poruke odmah, možda će ih pročitati poslije, a možda mu se neće dati skrolati jer dok otvori Viber će ih već biti bar 150 i da više netko, tko se možda naknadno uključio, neće znati je li prvo bila kokoš ili jaje.

Ne kužim ja to nikako.

Valjda jer sam nedruštvena.

I uvijek nešto izmišljam i pametujem (tko bi rekao!)

Pa što bi drugo čovjek radio od 9-5 pa onda još malo predvečer, pa onda još malo kasnije navečer, pa onda još malo sutradan, nego bio na Viberu s roditeljima iz vrtića.

Budale mene, baš sam čudakinja.

Pa se pitam ja, dragi moj Lastane... ako nemam Viber, zapravo imam al' ne želim sudjelovati u hopa-cupanju gospodara Viber svemira, jesam li normalna?!

I jesmo li mi danas, iako je nedvojbeno naša krivica što nismo oboje znali vrijeme povratka djece, diskriminirani u odnosu na one roditelje koji su, iako su znali vrijeme povratka, o tome još dobili i obavijest putem Vibera, pri povratku djece s izleta u naš grad?

...

Imate li i vi ovakve Viber grupe?

Jeste li sretnici pa vam je u njima dobra ekipa koja zna svrhu tih grupa ili niste te sreće?

Jer danas čujem da je sa školskim Viber grupama nižih razreda stvar još žešća od ove naše. 

Tamo prave reda nadobudne supermajke (ne znam zašto uglavnom mame briju na to, valjda tate rade pa nemaju vremena) koje svojim ljubimcima pišu zadaće pa razmjenjuju putem Vibera informacije o gradivu, ispitima, lektirama...

Tu je naravno uvijek prigodno red napada na vječno nepravednu učiteljicu, pa red glazbe, recitacija, pa red priče...

Kme... 

Pretpostavljam isto onako kao kod nas: tko je važniji, tko je ispravan, a tko je jebeni viberski partibrejker.

Kao ja.

Bilo kako bilo ubacismo se mi natrag u vrtićku Viber grupu! 

Odnio vrag šalu! Ostade dijete nepokupljeno zbog našeg pametovanja.

Priznajem poraz.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.