Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Pametovanje

Samo je jedna mama, a ja sam njezin sin!

Majka mora znati gdje on ide, s kim, kad će doći, pa čak je zanima i da li će biti seksa, što ga bez ustručavanja i pita.
Objava 26. veljače 2020. 2 komentara 843 prikaza
Foto: Wikipedia
Foto: Wikipedia
Paraphilic infantilism

Maminih sinova ima svugdje, a i sama kao mama s vremena na vrijeme (dok svoje nasljednike obasipam pažnjom), razmišljam o tome gdje povući crtu kako ne bih od njih napravila  smotance koje ni s 3 banke neću moći ‘odbiti od sise’!

A takvih je svuda oko nas…

Kako ne pogriješiti i ne napraviti od sina ‘maminog sina’?

Ni sada mi nije jasno kako je moguće da toga ima, ali eto ima nas svakakvih.

Pa evo kako to zapravo izgleda!

Kako definirati pojam ‘mamin sin’?

Čest je slučaj da dečki koji rastu uz ‘prebrižnu’ majku izrastu u ‘maminog sina’. Takav muškarac ne zna izgraditi svoje ‘ja’ u emocionalnom smislu. Naročito ne na području seksa jer majka stavlja njegov spolni nagon pod svoj nazor i koliko god da je samostalan (na primjer u svom poslu) ‘mamin sin’ je u ljubavnom životu podložan majci.

On osjeća obvezu prema njoj. U njemu se javlja osjećaj krivice čim se odupre majci no, njegova poslušnost nije izraz ljubavi već posljedica vlasti koju je ona zadobila nad njim, dugogodišnjim antiženskim i antiseksualnim odgojem, osećajnim vezivanjem za sebe i razvijanjem u njemu osećaja odgovornosti za majčino fizičko i psihičko dobro.

‘Mamin sin’ često osjeća majčino neprijateljstvo prema mogućnosti da on ostvari ljubav. To ga opterećuje i muči pa je često prema njoj razdražljiv i svadljiv, ali to kratko traje jer on u sebi ne nalazi snage da joj se dosljedno odupre.

S jedne strane u tome ga sprječava strah od majke i osećaj krivice prema njoj, a s druge strane, nedovoljno samopouzdanje i osjećaj nesigurnosti u ljubavnom životu.

Majčin dugogodišnji utjecaj usadio je u njega nepovjerenje prema ženama, pa čak i strah. Zato se on prema njima ne zna odnositi na prirodan način i bez unutarnjih kočnica.

Ako je muškarac pravi ‘mamin sin’ onda on u potpunosti vjeruje njenim savjetima. Malo se druži sa ženama, a naročito izbjegava iskreno emotivno povezivanje i seks.

To ponekad maskira lažno samouvjerenim, ironičnim pa i prezrivim ponašanjem u ženskom društvu. Ako ga neka ipak ‘ulovi’, on izbjegava seks, a i kada napokon dođe do toga, redovito se pokaže spolno nemoćnim ili neograničenim, no ne zbog stvarnih razloga nego zbog nedostatka samopouzdanja.

Takvi muškarci, ako i ostvare vezu s nekim, ta veza je u pravilu vrlo slična odnosu koji ima s majkom. Sve do najmanje sitnice tada prepušta djevojci, koja je sada u njegovom životu zapravo zauzela dojučerašnju ulogu mame.

On kupuje samo ono što mu se kaže, novcem raspolaže ona bez obzira tko ga zarađuje, umjesto njega odlučuje što će i kada kupiti i ne postoje zajednički dogovori nego ona odluke donosi sama, a njega samo izvjesti što će napraviti, podrazumijevajući da se on mora složiti s tim, što njemu zapravo i odgovara jer je tako navikao uz majku.

Njegova veza je ili potpuno bez seksa, ili ga ima vrlo malo i površan je, kao i dublji emotivni odnos. I to mu  odgovara jer ga ne remeti u njegovoj pravocrtnoj putanji čiju stazu je majka davno utabala.

‘Mamin sin’ ne pokazuje nikakvu inicijativu i samostalnost, jer ga je majka pod krinkom brižnosti i ljubavi lišavala bilo kakvih obaveza u kući, tako da nije u stanju za sebe obaviti niti najosnovnije sitnice.

Mama se brine za obroke, nekoliko puta na dan (ako je izvan kuće) zove i provjerava je li jeo, kako mu je prijalo i naravno nestrpljivo očekuje da dođe kući i sjedne za stol pojesti ono što mu je pripremila.

Takvi muškarci često puta izrastu u patološke hipohondre koji pri svakoj prehladi, mučnini ili slabosti vjeruju da moraju iz istih stopa otići na hitnu.

Svaki dogovor tipa zubar, doktor opće prakse, plaćanje računa ili bilo kakvu sitnicu, naravno umjesto njega obavlja, pogađate – mama, a on u tome ne vidi ništa nenormalno.

Što se tiče njegovog odnosa prema djevojci, ako je uopće i ima, stvari su također vrlo zanimljive.

Majka mora znati gdje on ide, s kim, kad će doći, pa čak je zanima i da li će biti seksa, što ga bez ustručavanja i pita.

Od njega očekuje da je za vrijeme izbivanja iz roditeljske kuće redovito izvještava gdje je, je li se naspavao, kad će doći kući i naizgled se ne upliće u njegove stvari, no neprimjetno mu nabija osjećaj krivice. Zbog svega toga sinek je u podvjesti neprestano opterećen njezinom brigom za njega, koja se manifestira maminim nespavanjem noću i glavoboljama.

A za sve te njezine tegobe je naravno on kriv… tako bar on misli…

‘Mamin sin’ u takvim situacijama ima za majku dvostruka mjerila. Isprva joj govori sve o svojim privatnim stvarima, a kad mama počne dublje zadirati u život i postavljati sve konketnija pitanja, on radije laže, smišljajući razne verzije događaja kako se slučajno ne bi dogodilo da on bude uzrok bilo kakvog maminog uzrujavanja, a sve zamotano u celofan majčine nesebične ljubavi u kojoj ne vidi ama baš niša loše.

Koliko god zapravo takve osobe zbog nezdravog odnosa s majkom  boluju od kroničnog manjka samopouzdanja, s druge strane s vremena na vrijeme na površinu, u potpuno neočekivanim i neprimjerenim situacijama, ispliva ‘sindrom Narcisa’.

Majka ga opetovano bombardira komplimentima kako je dobar, pošten, čak i lijep, da je poseban, potpuno drukčiji od ostalih ljudi koji hodaju po kugli zemaljskoj i time mu zapravo čini medvjeđu uslugu jer on svaku nemogućnost normalne komunikacije s okolinom sam sebi (a i drugima) objašnjava činjenicom kako ga nitko ne može zaista razumijeti jer on zapravo ne pripada u ovaj surovi svijet (?!?)

Zato se ‘mamin sin’ u kasnim tridesetim još uvijek najbolje i najsigurnije osjeća u roditeljskom domu, pod majčinim okriljem. Ne odlučuje ni pod kojim uvjetima napustiti roditeljski dom, a ako slučajno i dođe do toga to nikada nije samostalni život nego obavezno mora pronaći novi oslonac u smislu žene koja će zauzeti mjesto autoritativne majke i nastavlja odnos s njom, tamo gdje je stalo s mamom.

maminsinsm0

Tada sve svoje interese, pažnju i općenito cijeli život usmjerava na tu osobu i pretjeranu pažnju opravdava svojom nesebičnom ljubavlju i odanošću, no tu se zapravo radi o strahu od samostalnog života.

On ne može biti sam sa sobom, zatrpava se poslom, slobodni dani su mu napor, a o godišnjim odmorima da i ne pričamo. Nema nikakvih interesa u životu mimo posla i svoje slobodno vrijeme koje i ima najradije provodi u sigurnosti kuće.

Svaku aktivnost, pa i najbanalniju, želi isplanirati do posljednjih detalja.

Dragi ‘mamini sinovi’ ne možete reći da u kasnim tridesetima nije vrijeme da napokon odlepršate iz roditeljskog gnijezda.

Znam da je to teško jer tada biste se mogli sudariti sa stvarnošću i pasti sa svog ružičastog oblaka, jer kad odete od mamice kako onda objasniti nešto ovako:

- ja sam muškarac al sjedim dok piškim, mama me je to naučila da ne zapiškim dasku 

- ja sam muškarac al plačem kao malo dijete gdje god se zateknem kad mi nešto nije pravo, jer mama je rekla da nije sramota pokazati emocije 

- ja sam muškarac jer moram otvoriti bolovanje, al’ mama će nazvat doktora jer ja nemam vremena za te gluposti, ona se ionako raduje kad to učini umjesto mene

- ja sam muškarac jer kad mi pozli i idem na hitnu, moram nekog povesti sa sobom, jer što ako mi toliko pozli putem pa me nema tko pridržati, a mama će to rado učiniti za mene

- ja sam muškarac jer kad radim cijeli dan i gladan sam, nema potrebe da jedem neke gluposti ili naručujem dostavu kad doma ionako ima skuhano, a mama rado s loncima gradskim prijevozom dođe i donese mi ručak

- ja sam muškarac jer zašto bih vozio kad mi je ionako sve blizu, a ako vozim auto mogao bih imati sudar

- ja sam muškarac i ne volim biti vani po noći, u gradu bi me mogao netko napasti i razbiti mi nos

- ja sam poseban i ne pripadam u ovaj svijet, ne znam točno zašto ali mama kaže da sam uvijek bio drukčiji

Možda ne vjerujete da ovako nešto postoji?

Postoji, postoji…

Poznajete li vi kojeg ‘maminog sina’?

  • Deleted user:

    Takvih je puna Hrvatska - prođite našim selima i naići ćete na tisuće starih dečkiju, često se radi i o braći, koji svi imaju jednu zajedničku stvar - bolestan odnos s posesivnom majkom. Otac je tu često bio ili neprimjetni ... prikaži još! mlakonja, ili fizički i emocionalno odsutan, alkoholičar, nasilnik, preljubnik, a ucviljena majka je onda u sinu pronašla zamjenskog supruga. U 21. stoljeću izuzetno su jaki destruktivni udarci na obitelj od strane moderne degenerije, radikalnog feminizma i rodne ideologije, ali naše balkanske obitelji dobrim su dijelom generacijski same po sebi bolesne. Na Balkanu je stoljećima poremećena obiteljska dinamika, tako da nam honoseksualci i nisu najveći neprijatelji za opstanak zdrave obitelji, već upravo struktura naše tradicionalne obitelji. Rješenje nisu degenerirana rodna ideologija i protumuški feminizam, gay parade i promoviranje abortusa i promiskuiteta, ali rješenje sigurno nisu ni balkanski primitivizam i spoj radikalnog patrijarhata i posesivne slike majke vječne hrvatske mučenice - u biti posesivnog otrovnog roditelja koji svom djetetu ne dopušta osamostaljenje.