Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Pametovanje

Tanja Belobrajdić: 'Nisu zaboravljeni – Grad heroja' - knjiga o sudbinama poginulih ili nestalih branitelja Vukovara

"Posebnu brigu vodila sam o tome kako bi u tekstovima jednako bili zastupljeni domaći branitelji, kao i oni koji su iz drugih krajeva naše domovine, ali i šire..."
Objava 15. listopada 2020. 0 komentara 78 prikaza
Despot infinitus d.o.o.
Despot infinitus d.o.o.
Knjiga Tanje Belobrajdić "Nisu zaboravljeni – Grad heroja"

Tanja Belobrajdić, nagrađivana književnica koja živi i piše na relaciji Vukovar – Zagreb, napisala je novu knjigu koja je upravo objavljena u nakladi izdavačke kuće Despot infinitus pod nazivom NISU ZABORAVLJENI – GRAD HEROJA. Tim povodom, za portal Hrvatsko nebo, odgovorila je na mnoga pitanja pa vam ovdje prenosim intervju koji je s Tanjom napravio Daran Bašić, glavni urednik portala Hrvatsko nebo.


Knjiga Nisu zaboravljeni – Grad heroja, knjiga je o braniteljima poginulim ili nestalim u obrani Vukovara. Je li riječ samo o poginulim Vukovarcima?

Ne, naravno, u knjizi su opisane sudbine poginulih ili nestalih branitelja Vukovara, neovisno o gradu iz kojega su došli ili postrojbi kojoj su pripadali. Posebnu brigu vodila sam o tome kako bi u tekstovima jednako bili zastupljeni domaći branitelji, kao i oni koji su iz drugih krajeva naše domovine, ali i šire. Uostalom, kao što nema pedlja ratišta širom Hrvatske koji svojom krvlju nisu natopili Hercegovci, tako je bilo i u Vukovaru.

Glede postrojbi, nastojala sam prikupiti podatke o Tigrovima, pripadnicima MUP-a, Šiminim anđelima pakla, ATJ Lučko, pripadnicima HOS-a i brojnim drugima, a onda opet, koliko god je to moguće pravično spomenuti branitelje koji su branili različite položaje i dijelove grada, poput Sajmišta, Mitnice, Trpinjsku cestu, prigradska naselja itd.

Zašto naziv „NISU ZABORAVLJENI – GRAD HEROJA“?

Nisu zaboravljeni, jasna je poruka, ali pod tim nazivom sam i pisala i još uvijek pišem kolumne koje su sada objedinjene u knjizi, pa je za one koji su iščekivali ukoričenje ovih tekstova i prepoznatljiv. „Grad heroja“ – podnaslov je koji sam naknadno dodala, budući da je kolokvijalno uvriježen naziv „Vukovar, grad – heroj“. Ali grad su ljudi. Možda bi najbolje bilo citirati riječi Branka Borkovića – Mladog Jastreba, koje je u predgovoru ovoj knjizi napisao:

„Govoriti o Vukovaru, a ne govoriti o ljudima koji su ga branili, neoprostivi je grijeh“.

Već na prvi pogled, knjiga „NISU ZABORAVLJENI – GRAD HEROJA“ je osmišljena drugačije negoli druge knjige slične tematike…

Veseli me što ste primijetili. Naime, doista se nadam kako ovu knjigu neće pročitati samo oni koji su osobno zainteresirani, obitelj ili suborci poginulih branitelja o kojima sam pisala.

Iz toga razloga, vodeći računa kako će je u rukama držati i mlađe osobe, ali i sve druge nedovoljno upućene u Bitku za Vukovar, nastojala sam ih kroz kronološki poslagane priče o pogibijama branitelja Vukovara zainteresirati i voditi prema kraju kako bi razumjeli tijek događanja te pakao u kojem su se našli jedan grad i njegovi stanovnici u Europi, na pragu 21. stoljeća. Naravno, ja nisam povjesničar, za taj dio, u sjajnom, opširnom uvodu, pobrinuo se prof. dr. sc. Ivo Lučić.

Osim tekstova o braniteljima Vukovara, tu su i neki drugi tekstovi, čak i poezija, kratke crtice…

Tek nedavno, u nakladi istoga izdavača – Despot infinitus iz Zagreba, objavila sam i zbirku  pjesama pod nazivom „Moja koža je tanja“. S namjerom u nju nisam uvrstila  pjesme domoljubne tematike koje sam napisala, a od koji su mi neke posebno drage.

Jedna od njih je i „Opomena“, pobjednička pjesma ovogodišnje pjesničke manifestacije ”Stijeg slobode – Stina pradidova” koja se sad već tradicionalno, u prigodi Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, održava na ljetnoj pozornici kninske tvrđave.

Sve pjesme i kratke crtice koje prate tekstove, moj su osobni doživljaj kao sudionika i svjedoka jednog teškog, ali slavnog vremena i to knjigu na kojoj sam radila gotovo pune tri godine čini još emotivnijom. Za mene ona nije tek jedan puki biografski zapis o poginulim ljudima koji sam „odradila“, nego i važan dio moga života. Vjerujem kako će čitatelji prepoznati i tu emociju i poštovanje prema žrtvi onih o kojima sam pisala.

Biste li mogli izdvojiti neku od napisanih priča?

Iako se kroz protekle godine pisalo o braniteljima Vukovara, činjenica je da se o nekima od njih pisalo puno više. Većina su doista bili ključni ljudi u obrani grada, pa nije neobično da su često i zasluženo spominjani. No vidite, mišljenja sam kako je prema brojnim drugim braniteljima u tome smislu učinjena nepravda. Naravno, ne namjerna. O braniteljima Vukovara najčešće se govori prigodom obljetnica i tada se, razumljivo, zbog vremena, spominju istaknutije osobe. Ali Vukovar je pun neispričanih, strašnih, bolnih, filmskih priča. Od kojih ni jedna nije snimljena, a široj javnosti su bile gotovo nepoznate.

Priča o Mariji Došen, ženi koja je izgubila u Vukovaru tri sina, kćer u devetom mjesecu trudnoće i dva unuka, tri, ako računamo i nerođenoga. Priča o Mariji Kreko i Nadi Kušnjer, braniteljicama Lušca koje su prilikom povlačenja zarobljene i strijeljane ispred škole koja bi, da je neko drugo vrijeme sigurno nosila njihovo ime. Priča o Ivanki Soldo i Ivici Jurkiću, mladom paru, nju je prvo ubila granata, a onda je i on poginuo na Sajmištu. Priča o jedincu sinu samohrane majke Ivanu Ivaniki koji se penjao na vukovarski vodotoranj kako bi uporno podizao Hrvatsku zastavu, znak da Grad još uvijek stoji. Priču o Ediju Vladisavljeviću, mladiću koji je na Veleprometu žrtvovao svoj život za brata. Priču o Nikoli Brindzeju koji je, već ranjen, četniku koji mu je prijetio kako će ga ubiti, prkosno viknuo: Pucaj tri puta!“. Brojne priče o znanim i neznanim junacima, svima jednako važnim njihovim najmilijima, svima voljenim i iščekivanima, a nisu se vratili. Koju izdvojiti?  

Razgovor vodio Daran Bašić/Hrvatsko nebo


Despot infinitus d.o.o.Foto: Despot infinitus d.o.o. 1 / 5
Knjigu Tanje Belobrajdić Nisu zaboravljeni – Grad heroja, možete nabaviti OVDJE. 

 

Puno je vremena proteklo od te mitske 1991. godine. Nije bilo nimalo lako krenuti u pothvat prikupljanja podataka o ljudima koji su poginuli ili ubijeni tijekom borbi za Vukovar, na koji se Tanja odvažila, zato joj hvala na ovoj knjizi. O ljudima koji su imali svoje  ime i prezime, obitelji, snove, svoje ljubavi i patnje, ljudima koji su svoje živote ostavili u gradu heroja. Ovo je spomen na sve one koji su darovali sebe da bi Vukovar i Hrvatska živjeli.
Ova je knjiga posvećena NJIMA.

Iz predgovora Branka Borkovića – Mladog  Jastreba
 


Nakon herojske borbe, nadljudskih napora i golemih žrtava, kada je grad bio gotovo potpuno uništen, nije se više imalo što braniti osim ljudskih života. Hrvatska vojska učinila je što je mogla. Dio branitelja počeo se probijati iz grada, drugi je dio ostao i odlučio se predati. Ranjenici, bolesni, djeca, stari i nemoćni nisu mogli i nisu imali kamo; liječnici ih nisu htjeli ostaviti. Teška i neravnopravna borba za Vukovar završila je predajom ostataka hrvatskih snaga u ponedjeljak 18. studenoga 1991. u ranim popodnevnim satima.

Iz uvoda prof. dr. sc. Ive Lučića


Priče u ovoj knjizi jednostavne su, nema tu velikog prenemaganja i visokoparnih ideja. Njihovi protagonisti jednostavni su i iskreni ljudi, ne ljudi koji nisu imali što izgubiti (koliko su imali izgubiti svjedočimo mi koji smo sretno ostarjeli), nego ljudi koji su stali iza svoje riječi. Svojom sudbinom posvjedočili su da vrijedimo samo onoliko koliko okusa dajemo, koliko spašavamo svijet… Koliko topline i ljubavi iz sebe ižarujemo, odnosno, koliko smo tame sposobni pobijediti u samima sebi.
Koliko nas to može reći?

Iz pogovora Alenke Mirković-Nađ

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.