Blogosfera U skladu s prirodom

Ako želiš biti sretan do kraja života – postani vrtlar

Objava 11. prosinca 2016. 14 komentara 1550 prikaza
Biovrt u kolovozu 2016
Biovrt u kolovozu 2016
Biovrt u kolovozu 2016

Približava se kraj (još jedne) godine – i kalendarske i one vrtlarske. I već se veselim sljedećoj sezoni u mom biovrtu.
Već je 11 vrtlarskih sezona iza mene. To je postalo nešto što dišem i što živim. Svaka sezona bilo je novo učenje i novo čuđenje, novo upoznavanje prirode. Kad se sjetim kako je to bilo prve godine, kad sam s toliko entuzijazma „progutala“ nekoliko knjiga o biovrtlarenju i znala samo da to želim raditi – a onda sam bila toliko nesigurna dok je trebalo posaditi prve flance rajčice, pa sam zamolila baku da mi pomogne kod prve sadnje. Kako je nastao moj biovrt možete pročitati OVDJE .


Na samom početku svako mi je novo cvijeće i povrće bila nepoznanica; kako izgleda nešto dok nikne, kako sve to razlikovati od korova, kako izgleda dok procvate, što joj treba za dobar rast… Danas se osjećam kao prava veteranka i ponosna sam na sebe dok mogu prepoznati gotovo svaku biljčicu čim nikne, kad jasno poznajem i razlikujem brojne jestive, ali i otrovne biljke u mom okolišu. A ne bi došlo do toga da nisam od samog početka osjetila jednu veliku inspiraciju i uzbuđenje oko otkrivanja svih biljaka oko mene. Potpuno mi je jasan žar i entuzijazam botaničara u vrijeme otkrivanja Novog svijeta koji su se otisnuli na duga putovanja u potrazi za novim vrstama biljaka. I tu nema kraja otkrivanja niti za nas „obične vrtlare“, jer uvijek postoji toliko novih biljaka za otkriti i probati uzgojiti.

Nema kraja s kreiranjem vrta, jer ne vele uzalud da je „jedino promjena stalna“. To se vrlo lako može vidjeti već iste godine u vrtu – dok jednom nešto posadite i isplanirate, to sigurno neće takvo ostati. Često se tako primim da obuzdavam neke biljke u vrtu, dok neke moram rasađivati u zadnji čas da mi ne propadnu, jer im ne odgovara mjesto. Tako sam nekoliko godina imala prekrasnu gredicu delphiniuma iza kuće, sve dok nije narasla vrba i zasjenila tu „djecu sunca“ te su ih napali puževi koji vole sjenu – godinu dana poslije sam se borila da mi opstanu. Tako to stalno biva u prirodi – ona se stalno mijenja i biljke se stalno prilagođavaju.

Niti s povrćem nije svake godine isto. Koliko god znala što nekoj vrsti paše, kako sve iskombinirati na gredicama, kad i kako posijati – na klimatske prilike ne mogu utjecati, pa svake godine ispadne da neke vrste prekrasno i obilno napreduju, a nekima baš „nije njihova godina“. Ove godine nije baš bilo nešto mrkve i cikle – iako ih dakle sijem po istom obrascu već godinama – ali je zato bilo obilje paprika i mahunarki. Unatoč godinama iskustva i znanju – i priroda ima tu svoj veliki utjecaj pa na neke stvari ne možemo potpuno utjecati (barem ne u biovrtu). Ali i ne moramo. Ako sadimo raznoliko, svake godine je obilje nečega, pa se treba veseliti onome što je uspjelo te godine, a za ono što nije uspjelo – učimo na greškama ili okolnostima.  Tu je upravo ljepota i draž vrtlarenja – svake godine nova priča, novi vrt, nove nepredvidive stvari, novo istraživanje i novo učenje. 

Svake godine već od samog planiranja, dok si pronađem neke nove biljke koje ću te sezone saditi u mom vrtu i dok razmišljam kako ću kreirati vrt ove sezone, u tolikom sam zanosu i inspiraciji da mi to ponekad ne da noćima spavati – već po noći planiram i „sadim“ biljke. To je ono uzbuđenje, treperenje i zaljubljenost koje je jako dobro opisala kineska poslovica:

 

 

Stoga, u približavanju nove godine i novog početka, kao najbolji novogodišnji dar za sve vrtlare/ice, ili one koji to tek misle postati, pripremili smo poklon paketiće sjemenja.  Predlažem vam da ove godine poklonite sebi i drugima najbolji poklon, viziju sretne, zdrave, blagoslovljene, šarene, samodostatne i site godine. Poklonite si inspiraciju, treperenje i radost stvaranja - kreirajte vlastiti vrt :)

Više o paketićima sjemenja i kako ih naručiti pročitajte  OVDJE.

 

  • Vito:

    Kad se sjetim kako je to bilo prve godine, ---- iz dvorišta površine dva nogometna igrališta preseljen u dvorište 6 X 6 metara jedan kat ispod prizemlja _______ Sve "balkonske" biljke morale su biti poklonjene kako nebi uvenule od žalosti ... prikaži još! ________ Sad uspjevaju samo fikusi naviknuti na sjenu prašume

  • Vito:

    I tu nema kraja otkrivanja niti za nas „obične vrtlare“, jer uvijek postoji toliko novih biljaka za otkriti i probati uzgojiti. _________________ I takvi su svojim neznanjem u entuzijazmu donijeli u Europu biljku koja svojim invazimnim širenjem uništava "sve" - ... prikaži još! Pajasen Ailanthus altissima - Narodna imena: Bogač, žljezdasti pajasen, kiselo drvo, kiseljak, rusovina, smrdelj, jelš, rajsko stablo, božje drvo ________________ Kad se jednom "udomaći" teško ga je iskorijeniti, budući mu je korijen dugačak koliko i stablo iznad zemlje. _______ A nije uzalud nazvan smrdelj

  • Vito:

    Ako želiš biti sretan do kraja života – postani vrtlar ______________ Da, to bi bilo odlično za građane u Hrvatskoj. ___________ Ne smijemo zaboraviti da su hrvatski vrtlari pobjegli u gradove i napustili vrtove pa sad umjesto domaćih vrtlarskih proizvoda ... prikaži još! uvozimo strane vrtlarske proizvode koje skupo plaćamo, kako mi po gradovima, tako i oni po vrtovima. _____________ Netko licemjeran bi mogao pomisliti da to nije tako, da u Hrvatskoj ima mnogo neobrađenog zemljšta zbog miniranog područja. __________ No, to nije istina, budući se neobrađeno područje nalazi i usred Zagreba, oduzeto (kao otkupljeno) za premanjenu u građevinsko, ali nikad izgrađeno, ali porušeno i očišćeno, neuređeno. _________ "gradonačelnik" je pred djecom osnovnih škola i TV kamera izjavi kako je pobjegao od kuće samo da ne bi morao raditi - a rodio se i živio na selu, ispred vrta. ________ Kako od takvih i sličnih očekivati povratak u vrt i postanak vrtlarom???