Blogosfera U skladu s prirodom

Kovrčavi kelj – zimska poslastica

Objava 08. prosinca 2013. 0 komentara 6100 prikaza
kelj
kelj
kelj

Bliži nam se polako zima i većina vrtlara/ica već je obrala svoje vrtove. Međutim, postoji i povrće koje možete ostaviti na vrtu i brati tokom cijele zime, te kako u svakom trenutku imati izvor minerala i vitamina. Kovrčavi kelj je jedno od tog povrća.

Često spominjem  kako je osim vrtlarenja u skladu s prirodom jako bitno i jesti u skladu s prirodom i to je ono što pokušavam prakticirati i u svom životu. Tako moj vrt nikad ne pobiram do kraja, u podrum spremam minimalno povrće, isto kao i zimnicu, i orijentiram se upravo na oko što se može u određeno vrijeme godine pobrati na vrtu – pa čak i zimi.

Kupusnjače su jedna velika obitelj biljaka i unutar te obitelji upravo povrće iz roda Brassica, vrste Brassica oleracea je ono kojeg koristimo najviše na svojim povrtnjacima i prehrani. Tu dakle spadaju kelj,  kupus, brokula, cvjetača, koleraba, prokulica… i veliki dio ovog povrća se  može brati tokom zime ne samo u mediteranskom dijelu naše države, nego i na hladnijem kontinentu. Tako i ja u Međimurju već godinama većinu kupusnjača ostavljam preko zime na vrtu i berem ih sve do proljeća (prije prvih mrazeva spremam samo svo zelje s vrta).  A upravo to povrće je prava blagodat zimi za vaše zdravlje – prepuno minerala i vitamina, baš ono što vaš organizam zimi treba u borbi protiv gripe i prehlada. A čak i ono spremljeno na pravi način, kao npr. kiselo zelje, najbolje je konzumirati tokom zime, kako su ga nekad i spremali i konzumirali naši djedovi i bake.

Moj način konzumacije kupusnjača, osim kiselog zelja, uglavnom se svodi na svježe salate i zelene kašaste sokove te ih ne prakticiram baš puno kuhati, a i među njima postoje velike razlike. Pa tako glavati kelj – Brassica oleracea var. sabauda mnogima sirov zna uzrokovati probavne probleme i mnogi ga radije kuhaju kao varivo – ja doduše nemam tih problema i obožavam ga isto tako jesti sirovog bez ikakvih nuspojava. Ova se vrsta kelja u engleskom govornom području niti ne naziva kelj, nego «Savoy cabbage» – u prijevodu savojski kupus. (Odličan tekst o zabunama kod vrsti kelja pročitajte OVDJE)

Slika: glavati kelj – Brassica oleracea var. sabauda

Svi oni strani recepti za «kelj» vrijede za drugu vrstu unutar Brassica oleracea – grupu Acephala – tu spadaju lisnate vrste koje ne idu u glavicu – npr. kovrčavi kelj i raštika (Izvor podjele: Wikipedia). Kako su bliski srodnici, mnogi kod nas zabunom kovrčavi kelj proglašavaju raštikom.  Upravo kovrčavi kelj u engleskom govornom području nazivaju «kale» – dakle «kelj».  Ovo je vrste kelja koje se najviše preporučaju za izradu zelenih sokova, čipsa od kelja i sličnih jela i ne pada sirovi tako teško na želudac kao glavati kelj. Latinski naziv za kovrčavi kelj je Brassica oleracea var. sabellica.

Slika:  Brassica oleracea  var. sabellica

 

Sjeme kovrčavog kelja sam prvi put nabavila tek prošle godine, jer ga do sada baš i nije bilo u ponudi na našem domaćem tržištu, pa sam i to što sam nabavila kupila u Sloveniji i Mađarskoj.  Što se tiče samog uzgoja, ova se vrsta uzgaja potpuno isto kao i sve ostale vrste kelja i vrijede ista pravila kod uzgoja, bolesti i nametnika. A prema otpornosti, ovo je jedna od najotpornijih vrsti kupusnjača koje sam uzgajala, tako da je prošle (vrlo hladne) zime vrlo uspješno prezimio na vrtu kod mene i imala sam berbu sve do proljeća. Okus kelja upravo postaje bolji nakon prvih mrazeva – tada se povećava količina šećera u njegovim listovima i oni postaju slađi. Može se pripremati i sirov, kako sam spomenula u salatama ili zelenim sokovima, ali i kuhan,u raznim varivima i jelima.

Doduše, otkrile su ga tokom zime i voluharice i grickale njegovo zeleno lišće tokom zime i ranog proljeća .

 

Kako je ovo vrsta koja ne ide u glavicu, beru se listovi s stabljike i to donji, dok s gornjim listovima nastavlja rast u zrak.  Iduće godine na proljeće potjera stapke koje razvijaju cvjetove i nakon oprašivanja sjeme – ali kako se sve vrste kupusnjača jako križaju, u vrijeme cvatnje ono mora biti ili prostorno ili fizički izolirano od ostalih vrsti kupusnjača u cvatu. Zato sam ja dio ovog kelja iskopala s vrta i presadila na jednu parcelu 500-tinjak metara dalje od svog vrta u čijoj blizini nema nikakvih drugih kupusnjača, kako bih si osigurala «čisto» sjeme, odnosno da se ne iskriža s drugim vrstama. Ako «preživi» divljač koja tamo prolazi, jer je to u blizini šumarka, na proljeće ću uspjeti uzgojiti i svoje vlastito sjeme ovog kelja  :)

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.