Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

Čemu nas je podučila nastava na daljinu?

Vrijeme je zasluženog odmora kako za učenike i roditelje, tako i za nastavnike u školama. Usprkos tome, većina je zabrinuta onim što nas čeka od jeseni. Kakav nas početak školske godine očekuje? Hoće li se učenici vratiti u svoje školske klupe? I dok se pripremaju najbolji modeli kako osigurati kvalitetnu nastavu u ovim izvanrednim uvjetima, nije loše podsjetiti se što nas je to nastava na daljinu naučila.
Objava 13. kolovoza 2020. 1 komentara 2148 prikaza
Goran Stanzl/ PIXELL
Goran Stanzl/ PIXELL
kakav nas oblik nastave čeka od rujna?

Prije nego što krenemo argumentirano kritizirati ili hvaliti online nastavu u kojoj smo se zatekli zbog pandemije corona virusom, moramo ustvrditi što smo na samom početku očekivali od nje: kratkotrajno rješenje dok se ponovno ne vratimo u učionice ili mogućnost koja će jednom zamijeniti oblik nastave na kakav smo navikli.

Tijekom mjeseca ožujka, travnja, svibnja i lipnja stekla sam širok uvid u on line nastavu: i kao nastavnik, ali i kao roditelj dvojice učenika; jednog razredne, a drugog predmetne nastave.

Kao nastavnik bih željela osvijestiti činjenicu da nastava na daljinu predstavlja različite izazove ovisno koji predmet predajete. Možda nije pravedno te izazove klasificirati kao lakše i teže, no mogu samo, iz perspektive nastavnika stranog jezika ustvrditi kako predmet u kojem se 95% nastave zasniva na posrednoj i živoj komunikaciji u razredu nije nimalo lako prenijeti u virtualnu učionicu. Poseban izazov predstavlja element govora koji je online nemoguće realizirati bez virtualnih konferencija ili video poziva. Čak i u tim okolnostima, element govora nije prirodan, što zbog tehničkih uvjeta, što zbog treme učenika jer sam primijetila da su im takve situacije neprirodne i nemoguće je ostvariti onu opuštenost kakvu dobijemo u razredu tijekom međusobne komunikacije u kojoj smo svi i fizički prisutni u istoj prostoriji.

Kao roditelj sam stekla dojmove kako je učenicima razredne nastave bez kontinuirane ili povremene (ovisi o učeniku) asistencije roditelja jako teško ostvariti napredak bez obzira koliko upute učiteljice (bilo na tv-u, bilo posredstvom digitalnih medija) bile detaljne.

Učenicima u toj dobi je potrebna fizička prisutnost starije osobe u svojstvu mentora koji ih vodi i savjetuje, a po potrebi i pomaže kod nejasnoća oko samog gradiva. Njima jako puno znači i fizička prisutnost ostalih vršnjaka u istoj prostoriji koja pridonosi atmosferi kolektivnog učenja.

 

Upravo s tim elementom se učenici predmetne nastave nose ipak puno lakše, a i samostalniji su u smislu da su ipak već ovladali osnovnim principima procesa učenja. Količina informatičke pismenosti je na samom početku online nastave za njih bila presudna budući da su načini rada u virtualnim učionicama zahtijevali korištenje različitih digitalnih alata. Po mojoj procjeni taj proces prilagodbe je trajao 2-3 tjedna, nakon čega su se učenici predmetne nastave (ili barem velika većina njih) u potpunosti I uglavnom samostalno snašli u online nastavi.

Ovog puta nas je prelazak iz tradicionalnog oblika nastave na virtualnu potpuno iznenadio i dočekao nespremne. Vremena za organizaciju, pripremu i prilagodbu je bilo izuzetno malo i ti procesi su se odvijali “u hodu”. Samim time možemo biti ponosni na struku, jer smatram da smo u zadanim uvjetima posao odradili više nego vrhunski.

Hoće li ovakvih izazova biti u budućnosti, teško je predvidjeti. Ipak, za svaki slučaj dobro bi bilo sistematizirati činjenice kojima nas je ovo iskustvo podučilo:

1. Čitanje s razumijevanjem jednako je važno kao i informatička pismenost

Kao što sam već spomenula, informatička pismenost je preduvjet praćenja nastave u virtualnim učionicama. Pritom treba uzeti u obzir i činjenicu kako sve one upute za rad koje u tradicionalnom obliku nastave u razredu izgovorimo, u online nastavi ih učenicima uglavnom pišemo.

Primijetila sam kako se u takvim uvjetima puno bolje snalaze, a imaju i manje pitanja, te traže manje dodatnih pojašnjenja oni učenici koje poznajem kao izvrsne “čitače”, odnosno koji čitaju s razumijevanjem.

Uz matematičku i informatičku pismenost, čitanje s razumijevanjem je kompetencija koju treba usavršavati i njegovati kroz cijeli period školovanja.

2. Potrebno je osvijestiti tip nastave kakvu ćemo provoditi u virtualnoj učionici i tomu prilagoditi ishode

Nastava na daljinu sama po sebi iziskuje veću samostalnost učenika. Zato je ona pogodna za istraživački i projektni oblik učenja. Kod definiranja takvog zadatka potrebno je učenicima ponuditi dovoljno adekvatnih izvora kojima se mogu služiti, ali voditi računa o tome kako ishodi istraživačkog pristupa nisu nužno i uvijek činjenično znanje kakvo očekujemo od učenika nakon “obrađene lekcije”.

Upravo zbog toga je važno definirati što ćemo i kako ocjenjivati nakon pojedinog zadatak, ocjenjujemo li samo znanje koje je učenik usvojio o nekoj temi ili ocjenjujemo njegovu kreativnost i angažman koji je uložio u način obrade te teme.

3. Uvažiti faktor vremena i prilagoditi mu se

Na samom početku provođenja nastave na daljinu čitala sam mnoge prigovore roditelja na raznim portalima i društvenim mrežama, ali i sama svjedočila činjenici da su se učenici (pogotovo predmetne nastave) pronašli zatrpani zadacima, te provodili dnevno od 8-12 sati pred računalom kako bi ih sve stigli na vrijeme napraviti.

S vremenom se je ipak taj pritisak smanjio pa ćemo zaključiti kako je I nastavnicima trebalo vremena da pronađu “pravu mjeru”, a postepeno ovladavanje različitim digitalnim alatima je dovelo do toga da su učenici postali efikasniji i brži.

Smatram kako ipak treba voditi računa o vremenu. Za sve ono što stignemo obraditi u klasičnoj učionici u jednom školskom satu tijekom samostalne obrade učeniku treba i duplo više vremena zbog čitanja uputa, snalaženja u navedenim izvorima znanja, snalaženja s digitalnim alatima te samog slanja povratne informacije nastavniku.

Na kraju bih željela naglasiti kako za sada ne raspolažemo adekvatnom metodikom nastave na daljinu. Također ne možemo znati je li ovo bilo samo jednokratno iskustvo ili ćemo imati još takvih epizoda u budućnosti.

Bez obzira na to, mišljenja sam da će i ovo četveromjesečno iskustvo nastave na daljinu ostaviti svoje tragove u budućem načinu poučavanja. Zato je treba stručno i detaljno analizirati, klasificirati njene prednosti i mane. Virtualne učionice ne mogu (a vjerojatno još i daleko u budućnosti niti neće) zamijeniti svu onu energiju i interakciju koju postižemo u fizičkoj učionici neposrednom komunikacijom na relaciji učenik-učitelj, ali i učenik-učenik, no svakako treba uočiti, uvažiti te u metodologiju podučavanja (kako u teoriji, tako i u praksi) uvrstiti njezine prednosti.

 

  • sttipe:

    Tome da moram plaćati 2 interneta, fiksni i mobilni, i da mi ni to nije garancija da fiksni neće pucat svako malo, i da neću morati birati kojem djetetu je važnija ocjena!!! Uzurpirali su naše, plaćene žice, izmuzli iz njih ... prikaži još! 30x više od tog šta su dali za dionice i "eventualno" mito, i nisu 30 godina uložili kune ni eura, a znaju da "zvonko telefonko" žice ne valjaju za adsl/vdsl transfere podataka... Došlo je vrime da se netko počme zauzimat za narod, i da uzurpiranu infrastrukturu ponudi nekom drugom, ko će imat pošteniji odnos prema "ovcama"!!! Pogotovo sad kad su te žice postale tako važne, a komunalna su infrastruktura, i ne mogu bit u paketu s centralama!!