Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

Epidemija koronavirusa kao lakmus papir čitalačke pismenosti

Dnevno čitamo i po nekoliko novinskih članaka ove tematike koji često iznose oprečna stajališta. Kako pronaći istinu?
Objava 27. listopada 2020. 0 komentara 1334 prikaza
REUTERS/PIXELL, arhiva VL-a
REUTERS/PIXELL, arhiva VL-a
Čitalačka pismenost na corona testu.

Istina je obično na početku priče 

Kada se u novinskim natpisima pojavi neka tema, ona na samom početku uglavnom ima izvjestiteljski ton, a tek kasnije, kada zaživi i postane aktualna, počinju se javljati razmatranja s više strana.

Ako se vratimo na konkretnu temu, početak širenja corona virusa, nailazimo na objektivne tekstove koji izvještavaju o pojavi virusa u Kini. Tada to nitko nije osporavao. Osporavanja, oprečna mišljenja, pristaše ili kritičari, pobornici teorija zavjera i slično, javljaju se u kasnijoj fazi kada neka tema već postane aktualna – što konkretno znači da već samim svojim naslovom privlači veliku čitalačku populaciju.

U toj fazi kreću smicalice kojima je kao čitatelj lako podleći; svatko, ama baš svatko ima o toj temi nešto za reći, od pravih do onih kvazi-stručnjaka, te se na samu temu nadograđuje anti-tema u kojoj se pokušava pobiti stvarnost, odnosno samo postojanje onog o čemu se na početku počelo izvještavati. Mislim da se mi trenutno nalazimo upravo u toj fazi. Čitatelji su već zasićeni pravom temom i žele čuti nešto drugo.

U toj fazi treba biti posebno oprezan jer se količina medijskih natpisa obično (a zbog popularnosti kod čitatelja) okrenula u anti-temu, odnosno ono što ljudi trenutno „žele“ čitati ili čuti.

Kako razlikovati činjenice od senzacionalističkih (lažnih) informacija

Ugledni američki znanstvenici s Instituta .. upravo su otkrili... rečenica je kojom najčešće počinje senzacionalistički tekst u kojem ima svega, a najmanje istine. Pozivanje na ugledne znanstvenike bez spominjanja njihovog imena je tipična navlakuša. Institucija je navedena radi dojma o vjerodostojnosti, no ako se novinar- istraživač raspitao o instituciji nema logike da nije saznao i imena znanstvenika koji su nešto otkrili, izjavili i slično.

Nadalje, kada znanstvenici dođu do određene spoznaje svoje izvješće o radu ne dojave telefonom nekom xy portalu nego ga objave u nekom, njihovom području rada bliskom stručnom časopisu. Kada čitate u medijima i na portalima o znanstvenicima koji su upravo otkrili nešto važno, a nije objavljeno u kojoj stručnoj publikaciji su prezentirani rezultati njihovog rada, slobodno zaboravite na vjerodostojnost takve informacije.

Pravi ili lažni stručnjaci

Tijekom epidemije corona virusom se u medijskom prostoru (hm, može li se YouTube nazvati medijskim prostorom?) pojavljuju video isječci govora liječnika, biologa, virologa, znanstvenika ... iz recimo SAD-a, Kine...

Na što obratiti pozornost? Neki znanstvenik ili liječnik s reputacijom neće snimati home made video i stavljati ga na you tube.

Uz ime i prezime znanstvenika sa stvarnom reputacijom obično se nalazi i puni naziv institucije u kojoj radi. U svakom slučaju, možete unijeti njegovo ime u tražilicu ili pretražiti službeni registar liječnika ili znanstvenika dotične zemlje i vidjeti postoji li on tamo. Mogli biste ostati iznenađeni koliko se takvih „promotivnih materijala samoprozvanih stručnjaka“ trenutno nalazi u internetskom prostoru, ali imena njihovih tvoraca nema na popisu spominjane profesije.

Poznavanje stranih jezika odlično pridonosi čitalačkoj pismenosti i razlučivanju istinitih od lažnih tekstova 

Kad je u pitanju tema od globalnog interesa dobro je usporediti što i kako o njoj pišu različiti svjetski mediji. Međusobnom usporedbom lakše je uočiti određene obrasce, ali na stranim portalima moguće je pronaći i neke informacije koje kod nas nisu dostupne. Mediji za široku čitalačku populaciju će prenijeti nešto što je bili na naslovnici NY Timesa ili Deutsche Welle, ali rjeđe će prenijeti tekst s internet stranice Instituta za medicinska istraživanja Robert Koch.

Prosječni hrvatski čitatelj (ako je suditi po komentarima ispod članaka)

Ako je stvarno suditi po komentarima, prosječan hrvatski čitatelj ne poznaje pravopis, ne vjeruje u ništa što ne vidi golim okom i što ga nije barem dva puta tijekom života „dobro ošamarilo“ i stvari okreće onako kako njemu i njegovoj komociji u tom trenutku odgovara.

Od ove konstatacije se treba ipak ograditi jer smatram da itekako ima razumnih i prosvijećenih ljudi, no oni izgleda ipak nemaju vremena ostavljati svoja mišljenja ispod svakog naslova na koji naiđu. Što je pak s onima koji se uporno bore demantirati svaku činjenicu, u ovom slučaju vijesti s kojom se već više od šest mjeseci svakodnevno susrećemo?

U trenutku dok ovo pišem teško da postoji osoba u Hrvatskoj koja u svom neposrednom okruženju (posao, obitelj, prijatelji, rodbina...) ne poznaje osobu koja se osobno suočava s težim ili lakšim oblicima zaraze COVID- om 19.

Kako je onda moguće negiranje očitog? Psiholozi tvrde kako je jedan od najčešćih obrambenih mehanizama prilikom borbe sa strahom i neizvjesnošću negiranje izvora straha. Drugim riječima, psihički stabilna osoba čvrstog karaktera će se suočiti s činjenicama prihvaćajući njihov rizik i odluku odgovornog ponašanja da do istog ne dođe, dok će nestabilnije ili strahu sklonije osobe pribjeći obrambenog mehanizmu „ma to se ne događa“ pokušavajući ignorirati činjenice koristeći pritom neselektivno i bez kritičkog pristupa izvore znanja i informacija koje odgovaraju njihovom stavu, te svojim ponašanjem imitirati nonšalantan stav bezbrižnosti i neodgovornosti, često upirući podrugljivo prstom u one drugačijeg pristupa problemu.

Teorije zavjere ne grade istraživači nego osobe koje se ne znaju suočiti s vlastitim strahom

Od obrambenog mehanizma bježanja od činjenica do nastanka teorija zavjere vrlo je kratka prečica: osobe koje uporno žele negirati stvarnost nekritički posežu za izvorima koji na bilo koji način potkrjepljuju njihovo umišljeno uvjerenje kako je sve laž, izmišljotina... pa idu toliko daleko da izvore te laži traže u nastojanju rušenja trenutačnog poretka u društvu, ograničavanjem ljudskih sloboda i slično, istovremeno se pozivajući na svoje istomišljenike.

Pri tom njihova borba protiv samog sebe (svojih strahova) postaje borba protiv društvene nepravde i kroz nju pronalaze opravdanje ali i ispušni ventil trenutačne tjeskobe: unutarnji strah postaje prema van ispoljen bunt prema svemu što ima konkretne veze s njihovim izvorom straha.

Konkretno, cijeli pokret protivnika nošenja zaštitnih maski ne zna argumentirano objasniti koji je njihov razlog spomenutom protivljenju. Navode neimenovane stručnjake koji su se očitovali o štetnosti maski bez ikakve provedene znanstvene studije, dok iskustvo djelatnika kirurških timova ili kemijsko-bioloških laboratorija svjedoči da nikada nije primijećena ikakva štetnost ili nus pojava uporabe istih).

Pripadnici društvenog sloja „nevjernog Tome“ u velikom su postotku osobe koje zbog svoje razine ili spektra obrazovanja tematiku (u ovom slučaju virusa i širenja epidemije) uopće ili tek vrlo šturo poznaju, a to pokušavaju prikriti koristeći (uglavnom krivo ili u nepostojećem kontekstu) negdje usput pročitane znanstvene izraze. U dijalogu sa sugovornikom drugačijeg mišljenja postaju napadno agresivni tvrdoglavo braneći svoj stav.

PISA definira čitalačku pismenost kao sposobnost razumijevanja, korištenja i vrednovanja tekstova te promišljanja i angažiranosti prilikom čitanja radi postizanja osobnih ciljeva, razvoja vlastita znanja i potencijala te aktivnog sudjelovanja u društvu.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.