Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

I na kraju ove nastavne godine...

Osmi razredi škole u kojoj radim posljednji tjedan nastave nose jednake majice s obilježjima svoga razreda, nekim prigodnim ili šaljivim stihom kojim najavljuju da su sada odrasli i veliki, spremni napustiti osnovnu školu i krenuti u nove izazove i pobjede. Ove godine svega toga nije bilo i iskreno mi je žao generacije koja propušta taj posljednji osjećaj zajedništva, povezanosti i sigurnosti koju im daje uljuljkanost u staru, dobro poznatu školu gdje si već sa svim učiteljima “na ti”.
Objava 25. lipnja 2020. 0 komentara 5260 prikaza
Arhiva Vl; Boris Ščitar
Arhiva Vl; Boris Ščitar
Nema veselog smijeha osmaša koji se pozdravljaju s osnovnom školom

Ispratila sam već puno generacija osmaša prema njihovom daljnjem školovanju i životu, no ovako virtualno još nisam. 
Ova nastavna godina bila je puno više nego samo izazovna. Bila je to godina u koju je trebalo razumijevanje i međusobnu suradnju dignuti na jednu novu razinu i zato sam sretna što radim s divnom djecom s kojom mogu ostvariti dobru komunikaciju bez obzira na zadane uvjete.

Osmi razredi škole u kojoj radim posljednji tjedan nastave nose jednake majice s obilježjima svoga razreda, nekim prigodnim ili šaljivim stihom kojim najavljuju da su sada odrasli i veliki, spremni napustiti osnovnu školu i krenuti u nove izazove i pobjede.
Ove godine svega toga nije bilo i iskreno mi je žao generacije koja propušta taj posljednji osjećaj zajedništva, povezanosti i sigurnosti koju im daje uljuljkanost u staru, dobro poznatu školu gdje si već sa svim učiteljima “na ti”.


Posljednji sat u osmom razredu u školi protekne u razigranom raspoloženju gdje geste govore više od riječi jer vlada sveopći žamor, veselje i uzbuđenje. Ovako na daljinu trebalo je prenijeti nešto od toga i kroz riječi:

Dragi moji osmaši!

Uvijek se volim na kraju osmog razreda sjetiti vaših lica kako su izgledala kada ste tek stigli u peti razred. Uglavnom zbunjeno, a neka su bila i malo prestrašena. A pogledajte se sada! Izrasli ste u tako prekrasne momke i djevojke.

Zajedno smo obavili jedan velik i važan posao; družili smo se četiri godine uz pokušaj da i nekakvo znanje usadimo u te vaše pametne glave.Trudila sam se biti vam dobra učiteljica, imati razumijevanja za sve smiješne izgovore zbog nenapisanih zadaća i biti dovoljno stroga da to ipak nikada više ne ponovite. Nadam se da vam je bilo barem malo lijepo i zabavno sa mnom i da ćete i dio mog rada, pa i moje osobnosti ponijeti sa sobom u život.


Odradili ste jedan velik dio vašeg školovanja. Oni koji će se uputiti u gimnazije su sada negdje na polovici, a oni koji kreću u srednje strukovne škole su malo bliže zaposlenju iako vjerujem da vam se to za sada čini još jako nestvarno.
 
Naravno da vam želim da upišete svoju odabranu srednju školu a i da jednog dana pronađete zanimanje koje će vam biti zanimljivo i ispunjavati vas. To nije nimalo lagan odabir, budući da je zanimanje ono čime se bavimo osam sati dnevno u prosjeku četrdeset godina našeg života.
 
Također vam želim i da se pronađete u privatnom životu, jer nije sve u poslu. Ulazite u prekrasan period u kojem ćete ostvariti svoje prve emocionalne veze. Nezaobilazan dio toga su i brojna razočaranja koja vas neminovno čekaju, ali budite hrabri.
Mislite na sebe, ali poštujte i druge!

Ponesite sa sobom u život svu lepršavost koju imate sada i rastite i cvjetajte u svakom trenutku i na svakom planu. Učite, razvijajte hobije, putujte puno i upoznajte zanimljive ljude. U konačnici, postanite dobri ljudi kao što ste bili i dobri učenici ove škole.
 
Sretno i hrabro!

 

 

 

 

 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.