Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

Iskustvo nastave na daljinu

Na početku reforme Škola za život uvjeravali su nas da će se digitalizacijom nastave rasteretiti i učenike i nastavnike. Onima koji su je toliko forsirali, izvanredni uvjeti zbog kojih se nastava do daljnjeg odražava na daljinu su odlično poslužili da opravdaju toliko ulaganje u digitalizaciju školstva: Hrvatska ima sve uvjete za provođenje najmodernije online nastave u Europi. Nakon više od mjesec dana iskustva s nastavom na daljinu, svjesni smo, digitalizacija nastave pretvara i nastavnike i učenike u moderne robove privezane nevidljivim lancima uz ekran.
Objava 20. travnja 2020. 0 komentara 3067 prikaza
Borna Filić/PIXELL
Borna Filić/PIXELL
Nastava na daljinu: koliko sati dnevno ispred ekrana?

Nastava na daljinu organizirana je prema jasnim preporukama Ministarstva znanosti I obrazovanja koja su stigla na adresu svake škole u Hrvatskoj.
Učitelji razredne nastave su dobili naputke da se preko telekomunikacijskih kanala (Viber, Whatsapp ..) povežu s roditeljima u grupe preko kojih će učenicima slati zadatke i dostavljati upute za rješavanje istih.
 

Viši razredi osnovnih škola, kao i sve srednje škole nastavu na daljinu ostvaruju preko digitalnih platformi na kojima su za njih osnovane virtualne učionice u kojima prate nastavu.

Nastavnici su imali svega nekoliko dana na raspolaganju da sve te sustave uspostave, odnosno da pokrenu mega-projekt kakvog do sada nije bilo u povijesti naše, niti susjednih zemalja Europe.

Nakon početnih tehničkih poteškoća uslijedilo je veliko negodovanje roditelja zbog količine zadataka koje su nastavnici slali učenicima, ali i zbog nesnalaženja učenika u različitim aplikacijama I digitalnim alatima za koje se očekivalo da njima ovladaju doslovno u toku jednog dana.
Dodatnu zbrku u cijelu situaciju unio je i poseban televizijski program preko kojeg je ministarstvo organiziralo svoju nastavu na daljinu, pa više nitko nije bio siguran što je prioritet: taj program ministarstva ili ono što nastavnici zadaju na digitalnim platformama.
Odgovor ministarstva na ovu problematiku je bio Naputak o organizaciji radnog dana učenika u kojem propisuje ne samo osmosatno radno vrijeme uz ekrane i knjigu za pojedine uzraste, nego čak i točno određeno vrijeme ručka koje bi obitelji zbog nastave na daljinu trebale ispoštovati.


Zašto je Njemačka nastavi na daljinu pristupila puno opuštenije?


Sve češći izrazi nezadovoljstva roditelja o preopterećenosti njihove djece zadacima, ali i izrazi nezadovoljstva nastavnika kojima u novim okolnostima radni dan traje i preko deset sati, potakli su me da istražim kako je nastavu na daljinu organizirala Njemačka, zemlja poznata po praktičnosti, organizaciji i učinkovitosti.


Kako je odluka o provođenju nastave na daljinu i kod njih stigla preko noći, odlučili su da će prva dva tjedna učenici biti orijentirani isključivo na ponavljanje onog što su do tada naučili u školi.
Nastavnici su pripremili radne listiće sa zadacima koje su, prema želji i mogućnostima, dostavljali elektronskom ili zemaljskom poštom, a mogli su roditelji doći i po njih osobno u školu.


Daljnja organizacija njihove nastave na daljinu izgleda ovako:
- učitelji razredne nastave početkom tjedna pošalju roditeljima elektronskom poštom zadatke za cijeli tjedan, te si svaka obitelj sama formira izgled radnog dana i tjednog tempa rada. Količina zadataka je takve da se učenik svaki dan bavi matematikom I materinjim jezikom, a jednom tjedno likovnim i jednom tjedno prirodom.  Nitko ne mora napravljene zadatke slati učiteljima, nego učitelj petkom pošalje rješenja kako bi si đaci samo provjerili i nadopunili ono što im je bilo nejasno.
- za više razrede osnovne škole tjedni zadaci se objavljuju na stranicama škole. Također učenici nisu obavezni slati zadatke na pregled, nego po završetku tjedna dobiju rješenja. Učenicima i roditeljima su nastavnici dostupni od 8-13h za pomoć, savjet i dodatna pojašnjenja, a komunikacija se odvija telefonom ili elektronskom poštom.


Nasumce sam izabrala nekoliko škola kako bi stekli uvid u vrstu zadataka koje učenici dobivaju:
- Fizika, 7. razred: potraži na internetu podatke o Isaaku Newtonu te najvažnije zapiši u bilježnicu
- Likovni, 8. razred: olovkom ili bojicama nacrtaj sliku s temom “Pogled kroz prozor”
- Povijest, 8. razred: pogledaj sljedeći video (u prilogu je link), te u bilježnicu zapiši što si saznao o Ottu von Bismarcku
- Engleski, 6. razred: iz udžbenika na stranici 90. prepiši sljedeće riječi (cca 10 riječi) u bilježnicu, te opiši što bi volio dobiti za rođendan, a možeš to i nacrtati.  

- gimnazijalci i studenti upute i zadatke dobivaju preko digitalnih platformi na kojima imaju određeno vrijeme u kojem mogu komunicirati sa svojim nastavnicima.


Njihovo ministarstvo školstva se svakih nekoliko dana obraća javnim dopisom roditeljima u kojim im izražava podršku i zahvaljuje za trud koji trenutačno ulažu u pomoć svojoj djeci oko zadaća, neprestano ističući kako je ovo izvanredna situacija u kojoj treba puno pažnje posvetiti djeci i njihovom psihičkom zdravlju.
Citiram iz jednog takvog dopisa: “Cilj nastave na daljinu nikako nije preslikati realnu nastavu, niti je to moguće ostvariti s obzirom na količinu gradiva, vrijeme trajanja i intenzitet poučavanja."
"Dragi roditelji, pokušajte voditi brigu da Vašoj djeci dan bude izbalansiran težinom zadataka i slobodnog vremena."

 

Zašto se u Hrvatskoj forsira digitalizacija i preko čijih leđa?


Sistematizirajući sve ove informacije počinjem sumnjati u izjavu naše ministrice kako je Europa zadivljena hrvatskim modelom nastave na daljinu i kako ga namjerava preuzeti baš od nas. Barem mi se Nijemci ne čine ni malo zainteresirani da pretvore svoje učenike o ovisnike o ekranima. No oni su pametan narod, pa nemaju u školama čak niti e-dnevnike i uopće ne forsiraju digitalizaciju nastave. Zato imaju nekoliko vrsnih neuropsihologa koji su izradili studije o štetnosti digitalnih sadržaja na mozak (pogotovo mozak u razvoju) i što je još neobičnije, uvažavaju mišljenje tih stručnjaka. Zato nastavi pristupaju praktično, pa čak i u ovim izvanrednim vremenima ne gube smisao za praktičnost.


Mi smo pak izgubili svaku nit vodilju!
Iza nas je već nekoliko godina tijekom kojih se nastavnicima infiltrira premisa kako sve što nije digitalno nije dovoljno dobro, odnosno kako je najbolje ono što je digitalno. Posljedice toga sada, uvođenjem nastave na daljinu dolaze do punog izražaja.
Nastavnici kao da su jedva dočekali da pokažu kojim su se sve digitalnim alatima naučili služiti i kakve sve zadatke i izazove mogu ponuditi učenicima, dok im je do sada to bilo zbog ograničene tehnološke opremljenosti škola ograničeno.


U čemu je konkretna razlika za učenike?


Učenik u Njemačkoj dobije naputak „potraži na internetu podatke o Newtonu“ to znači da će koristiti jednostavnu tražilicu, dok će učenik u Hrvatskoj za isti zadatak dobiti pripremljenu ppt prezentaciju, video-lekciju, interaktivni nastavni listić, tri poveznice i bit će mu rečeno da sažetak napiše koristeći određenu aplikaciju u koju se mora najprije ulogirati, zatim proučiti kako ona radi, zatim u njoj napraviti što mu je zadano i onda odgonetnuti kojim načinom to dostaviti svom nastavniku na pregled.
Oba učenika će u konačnici doći do istog ishoda: naučit će nešto o Newtonu, samo što će učeniku u Njemačkoj za to trebati 20-30 minuta, dok će prosječni učenik u Hrvatskoj za isti ishod potrošiti tri sunčana sata.


Zašto?

Zato jer naša reforma zahtijeva da upućujemo učenike na korištenje različitih izvora znanja.


Zato što su Nijemci praktični i zato što smo mi ... Slobodno sami dovršite misao, bilo da je formirana iz pozicije roditelja, nastavnika ili neutralnog čitatelja.


Ja samo mogu reći da sam strašno ljuta, ali i razočarana pravcem u kojem je otišlo naše obrazovanje.
To što moji kolege i ja više nemamo dan koji možemo podijeliti na radno vrijeme i ono slobodno još mogu podnijeti, ali nemaju ga niti djeca. Rastegnuta su po cijele dana ispred ekrana, istražuju, tipkaju šalju i komuniciraju na sve moguće načine samo kako bismo nekome pokazali da smo napredni i da sve investirano u digitalizaciju obrazovanja ima smisla.


E pa nema smisla! Nema smisla ako nas ta digitalizacija pretvara u moderne robove 21. stoljeća s 24-satnim radnim vremenom. A to se upravo događa.


I to ide polako, neprimjetno... Najprije dobijete službeni mobitel. Super, krasno, najnoviji model; i ne uočite činjenicu kako od tog trenutka svom poslodavcu morate biti 24 sata na dan, svaki dan u tjednu dostupni i na raspolaganju.
Pa onda nastavnik dobije službeni laptop i službenu adresu i lozinku s kojem se prijavljuje na službene aplikacije na kojima se vidi koliko sati dnevno provodi na njima i je li vrijedan. Pa onda učenik dobije u školi tablet također sa školskim mailom i lozinkom. Pa kad već sve to imamo, onda može nastavnik učeniku na taj tablet i poslati još nekoliko zgodnih i dodatnih zadataka... I evo nas tu gdje smo sada; privezani nevidljivim lancima uz ekrane pod izlikom nastave na daljinu na račun koje netko sakuplja svoje profesionalne bodove i preko leđa nastavnika i djece Europi i svijetu prezentira svoj uspjeh i svoje ambicije.


Roditelji, razmislite kakvu budućnost želite svojoj djeci?
Nastavnici, razmislite kakvo obrazovanje želite kreirati?

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.