Blogosfera Škola za 5

Jesmo li dio Europe?

Hrvatska je jedna od jedanaest zemalja Europske Unije koja u svom programu obrazovanja nije ispoštovala princip dvojezičnosti po kojem se smatra da svaki obrazovani stanovnik Europe osim materinjeg govori još i dva strana jezika.
Objava 26. rujna 2018. 0 komentara 660 prikaza
pexel.com
pexel.com
Jesmo li uistinu dio Europe?

Prema odluci Vijeća Europe 26. rujna obilježava se Europski dan jezika.

Europa raspolaže ogromnim jezičnim bogatstvom; na našem kontinentu govori se preko šezdesetak različitih jezika i dijalekata. Europska Unija, koja se zasniva na premisi "ujedinjeni u različitosti" odlučila je to jezično bogatstvo zaista i očuvati, pa tako ne postoji jedan službeni jezik Unije, nego se službenim smatraju svi jezici zemalja članica.

U praksi to predstavlja jedan golemi aparat prevoditelja i tumača koji su zaposleni pri različitim tijelima Europske Unije, te su obavezni sudionici svih sjednica Vijeća Europe i Europskog parlamenta, a nije zanemarivo niti koliko su dobro plaćeni.

Nije stoga neobično da se od svake zemlje članice očekuje odlična potkovanost u poznavanju stranih jezika, kako bi mogla ravnopravno i aktivno sudjelovati u radu tijela Europske Unije. 

U godinama kada je Hrvatska bila u postupku pristupanja naveliko se odmah po ulasku u Uniju najavljivala obavezna i neophodna dvojezičnost koja bi pratila učenike kroz cijeli obrazovni sustav. Iz nepoznatog razloga se od toga odustalo, a danas se to više službeno niti ne spominje.

Učenje stranog jezika u školama

Od 1. razreda osnovne škole učenici uče jedan strani jezik, dok im se od 4. razreda nudi mogućnost učenja drugog stranog jezika koji nije obavezan.

Kada su u pitanju srednje škole, jedino gimnazije zastupaju princip dvojezičnosti. Gimnazijski plan i program propisuje obavezno učenje dva strana jezika. U četverogodišnjim i trogodišnjim strukovnim školama to nije slučaj, izuzmemo li nastavni plan i program Hotelijersko - turističke četverogodišnje strukovne srednje škole.

Problem nastaje što se engleski jezik nametnuo kao prvi strani jezik, te je u strukovnim školama kao takav zastupljen s nešto više od 96%, a praksa na tržištu rada pokazuje drugačije potrebe.  

Upravo mladi ljudi sa završenim srednjim strukovnim školama najviše traže posao (i pronalaze ga) u zemljama njemačkog govornog područja. Ova činjenica nije neobična s obzirom na geografsku blizinu, ali i tradiciju da su ekonomski migranti iz naše zemlje desetljećima unatrag pronalazili posao upravo na prostoru Njemačke, Austrije i Švicarske.

Nadalje, zastupljenost stranih poduzeća i banaka upravo iz ovih zemalja postaje svakodnevno sve veća na našim prostorima, a obavezni uvjet za zapošljavanje je i poznavanje njemačkog jezika.

Ovaj trend su za sada prepoznale jedino Međimurska i Varaždinska županija, te se u školama na području tih županija njemački jezik uči istim intenzitetom kao i engleski.  Na području Dalmacije i Istre osjetni je porast postotka učenika koji talijanski jezik uče kao primarni.

Zašto strani jezik ne bi trebao biti izborni jezik u osnovnoj školi?

Kada se odustalo od principa da i u osnovnoškolskom obrazovanju drugi strani jezik bude obavezan, pribjeglo se polovičnom rješenju: od četvrtog razreda on je ponuđen kao izborni predmet.

Sam naziv "izborni predmet" za sobom vuče jednu konotaciju ležernosti i neobaveznosti, koja je u potpunoj suprotnosti sa svakom ozbiljnom metodikom nastave stranog jezika. Da, strani jezik se može učiti kroz igru u prvim godinama djetetovog života, dakle u vrtićkoj dobi, no specifičnosti svakog jezika ponaosob, jezične zakonitosti, te rečenične strukture na određenoj razini počinju zahtijevati određenu ozbiljnost i disciplinu u pristupu učenju bez obzira o kojem jeziku se radilo.

Teško je to postići na zadnjim satovima u rasporedu i upitnom redovitošću dolazaka na nastavu. Realne potrebe vezane uz buduće zaposlenje maloljetnim učenicima je teško predočiti, te kasnije u životu bivaju suočeni s potrebom financiranja tečajeva i škola stranih jezika iz vlastitog džepa.

Zbog svega navedenog možemo zaključiti kako naš obrazovni sustav ne priprema djecu za život, odnosno djeca u školi ne uče sadržaje koji će im biti potrebni u profesionalnoj budućnosti. 

Škole stranih jezika bilježe pak, osim standardnog njemačkog i talijanskog, povećani interes za učenje ruskog, te skandinavskih jezika: švedskog, danskog i norveškog.

Bez obzira na to što smo posljednjih nekoliko godina intenzivno suočeni s migracijama svih profesionalnih profila; od mladih sa završenom strukovnom školom, pa do onih sa znanstvenom karijerom, niti Škola za život nije prepoznala trend minimalne dvojezičnosti kao osnove paketa obrazovanja koji bi svaki građanin Europe do svoje punoljetnosti trebao dobiti od obrazovnog sustava koji zaista skrbi za prosperitetnu budućnost mladih.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.