Blogosfera Škola za 5

Koja je svrha državne mature?

Dugogodišnje srozavanje kriterija ocjenjivanja rezultiralo je uvođenjem državne mature sa svrhom selekcijskog postupka prilikom upisa na studijske programe. Rezultati na državnoj maturi su iz godine u godinu sve lošiji – sveučilišta i veleučilišta počinju upisivati studente koji državnu maturu nisu položili. Gdje je kraj rušenja svih normi i pravila u obrazovnom sustavu?
Objava 30. srpnja 2019. 0 komentara 913 prikaza
Foto: Borna Filić/PIXSELL
Foto: Borna Filić/PIXSELL
Iako zamišljena kao antikorupcijska mjera, državna matura ipak postaje figa u džepu hrvatskog obrazovanja

Nakon što sam pročitala sve tekstove, napise i analize ovogodišnje državne mature, moje mišljenje kako je ona suvišna postaje sve argumentiranije.
Krenimo od njezine svrhe…

Desecima godina unatrag svjedočimo srozavanju kriterija prilikom ocjenjivanja u osnovnim i srednjim školama do te mjere da je više uopće upitno govoriti o njihovom postojanju. Ako je po završetku nastavne godine, kada je zaključna ocjena već evidentirana u sustavu e – dnevnika dovoljan jedan poziv roditelja nakon kojeg ravnatelj na sjednici  “predlaže kako učeniku treba izaći u susret”, prevedeno, ocjenu dobar pretvoriti u odličan, a na argumentaciju predmetnog nastavnika se odgovara “propitivanjem njegove/ njezine kompetencije i stručnosti” onda kriteriji ocjenjivanja više ne postoje niti ih trebamo ubuduće spominjati.

Potpuno uništavanje kriterija ocjenjivanja dovelo je do potrebe sustava filtriranja kvalitetnih i marljivih učenika od onih koji imaju identične ocjene s pozadinom telefonskih poziva, urgencija, molbi i prijetnji.
Kao filtar uvedena je državna matura  koja je prema statistikama ove godine kao nikada do sada kristalno  jasno pokazala kako je znanje učenika kritično loše u odnosu na njihove visoke ocjene.

Pročitala sam tekstove u kojima se učenici žale na teška pitanja i kritiziraju kako se od njih previše očekuje. Pročitala sam i osvrte onih koji su maturu iz pojedinih predmeta riješili stopostotnom prolaznošću.
U potpunosti se slažem s izjavom maturanta koji je ustvrdio “kako je matura odraz cjelokupnog školovanja i rezultat kontinuiranog rada tijekom osam godina osnovne i četiri godina srednje škole, te da se odlični rezultati na istoj nikako ne mogu postići nakon jednomjesečnog intenzivnog pripremanja.”

No pročitala sam i kolike su žalbe i prigovori od strane roditelja punoljetnih maturanata upućeni organizatorima mature, što me navelo na zaključak kako će roditelji uskoro “zajašiti” i taj segment obrazovanja i preuzeti ga u svoje ruke.

Mi živimo u zemlji čudnih svjetonazora. Umjesto da resorno ministarstvo štiti svoj sektor i gleda njegovu dobrobit, ono prešućuje sve lošije rezultate, krivce za urušavanje sustava traži tamo gdje ih nema i poštujući političku korektnost povlađuje roditeljima (neki tvrde; potencijalnim biračima) odobravajući njihove sve besmislenije zahtjeve.

Pa su se tako i kriteriji prolaznosti na državnoj maturi počeli po uzoru na kriterije ocjenjivanja snižavati do smiješnih postotaka, a potvrđeno je da će od sljedeće školske godine biti dovoljno na maturi predati prazan papir i dobiti prolaznu ocjenu (govorim o eseju iz materinjeg jezika).
Pitam se postoji li još koja država u ovom našem svemiru, još neko društvo koje angažman jednak nuli nagrađuje prolaznom ocjenom, zelenim svjetlom – zadovoljio si, možeš dalje.

Određeni, rijetki studijski smjerovi koji žele privući talentirane i marljive studente ignoriraju državnu maturu i rade vlastitu selekciju putem prijemnih ispita.
Oni pak na drugom kraju spektra, manje popularni ili još manje perspektivni također se ne žele odreći svojeg dijela kolača/ broja studenata, pa opet ignorirajući državnu maturu upisujući i one brucoše koji dotičnu nisu položili ili joj čak nisu niti pristupili. Ovdje ne govorim o nekakvim privatnim visokim školama i učilištima, nego do ovih informacija dolazim čitajući natječaje Veleučilišta u Karlovcu i jednog tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Ovo je samo još jedan dokaz u nizu da nam je cijela obrazovna vertikala u potpunom kaosu bez jasnih pravila, osim onog da u Hrvatskoj valjda svi moraju steći diplomu. Pa idemo ih onda početi dijeliti zajedno s rodnim listom!

Nakon ovih informacija moje mišljenje kako državna matura u potpunosti gubi svoj smisao dobiva argumente koje je nemoguće pobiti i priklanjam se mišljenju kako su prijemni ispiti na fakultetima puno bolje i zdravije rješenje.  

U tom će slučaju pojedinom fakultetu biti prepušteno na izbor želi li upisivati buduće studente bez ikakvih kriterija, samo na temelju njihovog uspjeha u srednjoj školi ili će provoditi dodatne provjere znanja putem prijemnih ispita.

Tada će i svakom pojedinom kandidatu biti jasno što ga očekuje i za što da se priprema, te će se izbjeći žalopojke “kako su zadaci iz… bili nevjerojatno teški.”
Podrazumijevat će se da će Medicinski fakultet imati teže zadatke iz fizike od Metalurškog ili će pak Pravni fakultet tražiti pisanje eseja dok ga na prijemnom za kemiju neće biti.

Takva selekcija kandidata usmjerena na ono što žele studirati čini mi se puno realnijom. Osim toga, ona daje fakultetima za koje postoji veliki interes održavanje visokog kriterija razine znanja za upis čime se u polaznoj točki garantira kvaliteta budućih studenata.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.