Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

Kriza majčinstva

Objava 09. srpnja 2015. 11 komentara 4548 prikaza
Foto: Thinkstock
Foto: Thinkstock
Kriza majčinstva

Sa stajališta antropologije instinkt za preživljavanjem uz bok s majčinskim instinktom su dva najsnažnija nagona koja imaju isti cilj - očuvanje vrste. Nerijetko će majčinski instinkt prevladati, pa zato ženka najprije brani život svog mladunčeta, a tek onda svoj. Životinje imaju instinkt, a za razliku od njih, čovjek kao najsavršenija vrsta posjeduje još svijest, savjest i razum.

Prije izvjesnog vremena smo čitali o tridesetogodišnjoj Australki koja je zaljubivši se preko neta u dječaka duplo mlađeg od sebe (njemu je tada bilo 16 godina) napustila supruga i svoje maleno dijete, odselila na drugi kraj svijeta kako bi svog mlađahnog ljubavnika " svaki dan vozila u školu i dočekivala ga sa svježe pripremljenim ručkom".

Kakva to majka napušta svoje maleno dijete?

Kakva to majka svoje maleno dijete u trenu psihičke krize odvodi sa sobom u smrt?

Ovo su dva izolirana slučaja s različitih strana svijeta i oni kao takvi ne mogu biti pravilo, niti dokaz da nam evolucija skreće u opasno krivom smjeru.

Ipak?

Listajući novine ovo nažalost nisu samo izolirani slučajevi, no ono što me plaši još više je činjenica da vrlo slične obrasce ponašanja pronalazim i u svojoj neposrednoj okolini. U mom dvorištu se zajedno s mojom djecom igraju dva plavooka dječačića koji ne pamte lice vlastite majke, jer ih je ona zbog drugog muškarca napustila dok su još bili sasvim maleni; jedan od njih tek novorođenče.

Imala sam učenika kojeg je majka, zajedno s njegovih ostalih šestero braće i sestara napustila radi nove ljubavi s kojom ima i novu djecu ( kao da su djeca namještaj koji kad nam postane dosadan zamijenimo novim), a poznajem i danas odraslog dečka koji nije vidio majku od svoje osme godine. Tada se borio sa zloćudnom bolešću, a majka je njega i supruga napustila " jer joj je bio preveliki stres gledati svoje nasmrt bolesno dijete".

Također bih mogla iz vlastitog iskustva nabrojati nekoliko slučajeva brakorazvodnih parnica u kojima majke isključivo zbog vlastite koristi vrlo vješto manipuliraju i kao oružje koriste i izlažu riziku svoju, uglavnom malenu djecu, ne razmišljajući pritom kakve to dalekosežne psiho - fizičke posljedice ostavlja na ta malena i nedozrela bića.

Evidentna kriza majčinstva mi se zato ne čini pretjeranim nazivom pod koji bih svela sve do sada nabrojano.

Živimo u vrlo kompliciranom vremenu u kojem se uloga majke od strane društva i njegovih moralnih vrijednosti participira i uvažava s minimalnom dozom snishodljivosti, a o vrednovanju ili poštovanju spram iste rijetko kada može biti govora.

Žene su danas, vjerojatno više nego ikada rastrčane između karijere, posla, kućanskih obaveza, majčinstva i obitelji. Na kraju dana dobijemo fizički i psihički izmoždenu i nezadovoljnu suprugu koja se bori sa grižnjom savjesti kako niti jednu od svojih navedenih uloga nije odradila kako treba.

Čudi li stoga da one malo krhkije psihičke konstrukcije pod pritiskom tereta popuste?

Posljedice su strašne i nepovratne; posljedice koje na ovaj ili onaj način povuku sa sobom i one malene, koji su se tek spletom okolnosti našli u vrtlogu koji zovemo moderan način života.

Neminovni tijek razvoja nas je doveo tu gdje smo sada; u kaotičnom vremenu poremećenih moralnih vrijednosti, nesigurnosti svakodnevice sa stalno prisutnim upitnikom iznad glave o svrsi vlastitog postojanja i često nedostižnim ciljevima kojima stremimo.

No, isti taj tijek vremena doveo nas je do određenog stupnja razvoja na kojem istina, vjerojatno potiskujemo instinkte, ali nam ipak još ostaje razum. Psihologija, religija, duhovnost,službena medicina, alternativa, sigurne kuće za zlostavljane žene i djecu...Izbora ima i svaki je bolji od onog nakon kojeg više nema povratka.

 I na kraju, da se razumijemo - ja nisam savršena majka! Život sam si olakšala onog trena kada sam shvatila da savršena majka ne postoji. No, upravo spoznaja o mojoj nesavršenosti je ta koja me svakodnevno gura da se još više trudim.

  • lojtra1:

    Kriza je posljedica nečega što se već prije nije odradilo dobro. A to je odgoj! Osoba koja je odgojem ustrojena "ispravno i dovoljno" može se nositi sa svim životnim izazovima i u stanju je tu osobinu prenositi dalje na dolazeće ... prikaži još! naraštaje - djecu i unuke dok osoba koja nije osposobljena za kvalitetan život može posustati. Društvo kao zbroj jedinki sa svakom slabijom osobom koju smo dobili postaje slabije a ovo što danas imamo rezultat je pogrešaka ugrađenih u obrazovni i obiteljski sustav nakon drugog svjetskog rata. Jednako ženama i muškarci postaju slabi. Umjesto stupa porodice, oslonca i uzora eto nam metroseksualaca koji život provedu u potrazi za boljim smartphoneom, socijalnim druženjima, lajkanjima i svemu onom što pravog muškarca uopće ne zanima. Boljitak u toj sferi treba tražiti u insistiranju na sustavu vrijednosti koji se kroz špekulativni pristup životu zagubio. Rad - zarada, kazna - nagrada itd... Pogrešno je za rezultate loše situacije kriviti samo žene i izdvajati šokantne slučajeve koje su počinile samo žene. To je tek pola (naše) istine.

  • Avatar Ironman0105
    Ironman0105:

    Gospodjo, cijenim Vase iskustvo, no gledajuci nemilosrdnu istinu dolazi se do zakljucka da vecinom majke cine najuzasnije stvari svojoj djeci (pricam o ljudskoj vrsti). Vjerovali ili ne, tu u americi medju crnkinjama je poprilicno "normalna" kazna za 2-3 godisnjeg malisana ... prikaži još! koji placem "uznemirava" mamu dok se drogira (90% ih to rade), pijana je (90%) ili u krevetu s muskarcem zatvoriti dijete u pecnicu i staviti na "low" (nisko). Mene je (nazalost) otac cesto tukao, to je bila jedina pedagogija za bilo sto, mama puno rjedje, no neusporedivo svirepije. Ne zelim reci da su zene niti ispod, niti gore od muskaraca, no nazalost s porastom "zenskih prava" doslo je i do porasta zenskog nasilja, a posto je priroda odlucila da muskarci budu veci i jaci to se nasilje nazalost okrenulo prema slabijima, a to su djeca.

  • mica1111:

    ...aaaa ja ne bi rekla da je kriza majčinstva u tolikoj mjeri u pravcu koji navodi autorica...takva izolirana ponašanja bila su i prije ali smo manje za njih znali...ja krizu majčinstva vidim u drugom pravcu a to je nerađanje djece...ako ... prikaži još! se i rađa a onda jedva jedno,a sve iz razloga komoditeta i sebičnosti...a onda se traže isprike što opravdane što neopravdane...eto to je za mene problem...