Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

Nije samo Doris Pinčić udarila svoje dijete po guzi, jesam i ja

Objava 08. kolovoza 2015. 105 komentara 33351 prikaza
Foto: Marija Galović
Foto: Marija Galović
Odgoj djece

Uživite se u sljedeću situaciju: sjedite u restoranu u društvu vama ugodnih osoba i ručate uz čavrljanje ispod glasa. Za stolom do vas sjedi roditeljski par i njihovo trogodišnje dijete koje bez prestanka urla, bezrazložno se dere zahtijevajući sad ovo sad ono, penje se na stolice i na stol, razbacuje histerično hranu oko sebe čiji komadići dolijeću i do vašeg stola. Vi niti možete više uživati u jelu, niti u tihom razgovoru sa svojim društvom, dok roditelji iz susjednog stola ne poduzimaju apsolutno ništa kako bi umirili svog mezimca. Podržavate ih u tome što su pasivni ili biste ipak radije da mu „daju po turu“ i da ta gnjavaža više prestane? Možete slobodno odgovoriti bez straha, jer vaš odgovor neće čuti niti jedna udruga za zaštitu dječjih prava.

Sigurno ste imali prilike vidjeti scenu kada dijete koje je naučeno da bude sve po njegovom histerično vrišti i baca se po podu usred trgovine ukoliko mu roditelji ne žele nešto kupiti?

Ili klinca koji skače na plaži po vašim ručnicima, prska se vodom i polijeva sve oko sebe dok se roditelji bezbrižno sunčaju kao da on nije njihov?

Možda ste imali čast da vam u goste dođe obitelj s malim djetetom koje će kroz svoju nevinu igru agresivno i uz podosta buke demolirati vaš namještaj i zidove, razbiti vam pokoju čašu ili vazu i porazbacati garderobu iz ormara dok njegovi roditelji opušteno piju kavu s vama?

Nije li vam prošlo kroz misli kako biste ga najradije vi sami pljesnuli po guzi, a njegovim indolentnim roditeljima očitali nekoliko lekcija o odgoju djece?

U zakonu zaista jasno piše „svaki postupak kojemu je svrha namjerno nanošenje boli djetetu se smatra nasilje i zabranjen je“. Injekcija penicilina zaista užasno peče. Mala djeca zbog nje jako glasno i dugo plaču. Hoćemo li ju zbog toga uskratiti ozbiljno bolesnom djetetu i dozvoliti da umre? Hoćemo li dijete radije pljesnuti po guzi ili zbog pridržavanja zakona dozvoliti da ono odraste u bolesnu osobu? Usporedba nije slučajna. Pec–pec po prstićima je ponekad poput penicilina, sprječava daljnje širenje zaraze loših navika i ponašanja.

Nasuprot američkoj pedagogiji slobodnog odgoja u kojoj se dijete stavlja na nedodirljivi pijedestal (posljedica toga je da Amerika ima prepune zatvore i klinike za raznorazna odvikavanja) ipak malo više tradiciji sklona Europa počinje opreznije pristupati problematici odgoja djece.

Francuska je već odavno odbacila famozni ADHD kao kliničku dijagnozu koja se liječi sedativima i pristupa problemu konstruktivnije: šalje problematičnu djecu zajedno s njihovim roditeljima na edukacije u kojima ih se podučava ono što oni sami očito ne znaju – kako djeci nedvosmisleno postaviti granice i učiti ih živjeti u realnosti, a ne ispod staklenog zvona.

Iz Njemačke nam pak stiže odlično i svrhovito istraživanje dr. Michaela Winterhoffa (tema za cjeloviti post), neuropsihijatra specijaliziranog za rad s djecom i mladima koji, u skladu sa znanstvenim dokazima i primjerima iz svoje dugogodišnje prakse dokazuje kako su djetetu potrebne čvrste i nedvosmislene strukture, te jasne granice dozvoljenog  ponašanja kako bi izraslo u zdravu i sigurnu osobu.

Između udarca dlanom po stražnjici i fizičkog zlostavljanja djece su ogromne razlike. Dakako, spremni smo za tren napraviti od buhe slona, ali vrlo se često pravimo, kada slon zaista prolazi pored nas da ga ne vidimo ili nas se to ne tiče. Po tom principu buha-slon funkcioniraju raznorazne službe i udruge za zaštitu djece i njihovih prava. Skočiti će istog trena na stražnje noge zbog nečijeg natpisa ili izjave da je dijete dobilo po turu, ali tamo gdje su u pitanju zaista pravi zlostavljači zatvorit će oči. Jer, prestanimo biti lažno moralni; lako se je suprotstaviti bezazlenoj Doris Pinčić, ali otac koji prebije petnaestogodišnjeg dječaka bi mogao i djelatnika socijalne službe opaliti šakom posred nosa, pa onda bolje zažmiriti i ne miješati se.

Da, nažalost tako funkcioniraju sve te pretenciozne ustanove. Inače se ne bi događalo da dijete za vrijeme popodnevne nastave pita učiteljicu bi li mu donijela kruha iz školske kuhinje jer toga dana nije još ništa jelo. (Majka radi, ali njezinu plaću nezaposleni muž zapije. Osim što dijete i ona nakon desetog u mjesecu gladuju, često dobiju i batine. Socijalna služba ne može ništa poduzeti, jer je majka zaposlena, te stoga nema pravo na pomoć. Ovo je stvarni slučaj iz moje okoline.)

Muka mi je stoga od svih tih silnih udruga, psihologa i pedagoga koji su u stanju neumorno zaglupljivati ljude i promovirati američku junky psihologiju po pitanju (NE)odgoja djece. Teorija. Zaglupljujuća teorija i jadni ljudi koji pokleknu pred njom.

Odgoj djece je težak i izuzetno kompleksan posao, no svaka zdrava osoba u skladu sa svojom roditeljskom intuicijom ga je sposobna odraditi. Stoljeća zdravih naraštaja odgajanih bez knjiga, priručnika o odgoju i suludih propisa i zakona govore tome u prilog. Istina, iznimke i greške potvrđuju pravilo, no dati djetetu jasno i nedvosmisleno do znanja da je nešto nedopustivo svakako ne smatram ikakvom greškom.

Ja sam Marija i udarila sam svoje dijete po guzi!

  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • Čiba:

    Mene bi moja majka šipkom ispucala pa sam ispala dobra ,zdrava osoba.Danas se ne smije dijete krivo pogledati da ne bi bilo psihičkih posljedica.Pogledajte današnju "krasnu" mladost.

  • Avatar vitez
    vitez:

    U svijet vlada "manija popustljivog odgoja", za razultat imamo takav svijet gdje su roditelji nula, a ovakvi čudaci koji stvaraju zakone koji ne dopuštaju roditeljima da odgajaju svoju djecu metodom mrkve i batine, koja vlada u politici, ratu, ....ali ne smije u odgoju

  • Avatar germanistica
    germanistica:

    @franj. njimko roditelji koji djeci dozvoljavaju video igrice u neograničenim količinama i hranu bogatu umjetnim bojama I glukoznim sirupom su u puno većem " prekršaju" nego ovi što lupnu po guzi :)