Blogosfera Škola za 5

Njegujemo li prepisivanje kao dio hrvatskog mentaliteta?

Objava 12. veljače 2017. 3 komentara 750 prikaza
Goran Jakuš/ Pixell
Goran Jakuš/ Pixell
Prepisivanje

Iznimka ili pravilo?

Ovdje neće biti riječi o recentnom medijskom i političkom cirkusu oko ministra Barišića, iako me je taj događaj potaknuo da razmotrim fenomen prepisivanja, plagiranja i varanja na ispitima.

Što se tiče gore spomenutog nam ministra, dovoljno je pogledati njegov životopis, posebice onaj dio koji govori o njegovom obrazovanju. Dotični je studirao i završio paralelno dva fakulteta; Pravni i Filozofski (smjer germanistika i filozofija). Nakon toga je uslijedio  magisterij na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a zatim i doktorski studij i disertacija na Sveučilištu u Augsburgu. Dovoljno je samo postaviti si pitanje je li moguće to sve postići prepisivanjem i plagiranjem. Osim razumnog odgovora, sve ostalo spada u domenu političkih prepucavanja, medijski napuhane prozivke i sakupljanja političkih bodova na način da se kritizira i omalovažava druge.

Činjenica ostaje da je g. Barišić u jednom svom znanstvenom radu citirao drugog znanstvenika i nije, prema pravilima akademske struke naveo izvor. Tu činjenicu ne treba omalovažiti. No... drugi su prepisali cijele diplomske radove i nije im se dogodilo ništa. U Hrvatskoj.  I dok bi se u nekoj drugoj zemlji čelo ozbiljno naboralo zbog ovakvih činjenica, kod nas se preko njih prelazi olako budući da se prepisivanje i varanje na ispitima u našem sustavu školovanja ne sankcionira. Neki bi čak rekli i potiče pod krinkom snalažljivosti.

Učimo li djecu u školi da je varanje vrlina snalažljivih?

Pravilnik o ocjenjivanju (službeno Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnim i srednjim školama) tek u Članku 13. koji se odnosi na prava i obveze učenika navodi: "Učenik je dužan pridržavati se svih pravila koja se odnose na načine i postupke vrednovanja, te pravila ponašanja u školi".  Nigdje se decidirano ne spominje riječ prepisivanje, još manje se izričito navodi koje su sankcije u datom slučaju. Tek opet opisno i nejasno stoji: "Ukoliko se učenik ne pridržava, učitelj/ nastavnik može predložiti određenu pedagošku mjeru razredniku, razrednom vijeću ili učiteljskom/ nastavničkom vijeću koje može donijeti odluku o izricanju pedagoške mjere učeniku".

Prije svega zanimljiva je riječ može  (što znači da nastavnik nije nužno obavezan reagirati  u slučaju prepisivanja ili varanja na testu), a zatim je indikatna i procedura koja prema pravilniku slijedi. Ona konkretno znači da nastavnik u određenom trenutku sam ne smije poduzeti ništa, nego tek evidentirati slučaj i pokrenuti postupak koji opet završava činjenicom da nadležna tijela mogu ali i ne moraju izreći određenu pedagošku mjeru učeniku koji je prepisivao.

O kakvoj se pak pedagoškoj mjeri (kazni?) radi, navodi se dalje u Pravilniku o kriterijima za izricanje pedagoških mjera. Citiram Članak 3. koji definira što spada u lakša, teža, teška i osobito teška neprihvatljiva ponašanja.

"Lakšim neprihvatljivim ponašanjem smatra se korištenje nedopuštenih izvora podataka u svrhu prepisivanja".  Zatim prelazimo na Članak 7. koji navodi kakva pedagoška mjera slijedi nakon koje vrste  prijestupa/ neprihvatljivog ponašanja. Zanimljivo, no za jedan lakši prekršaj (u tu kategoriju prema Članku 3. spada prepisivanje) ne slijedi nikakva pedagoška mjera.

Običnim rječnikom rečeno; ukoliko nastavnik primijeti da učenik za vrijeme testa prepisuje, ima "šalabahter" i slično, on to može, ali i ne mora zabilježiti, a ukoliko i zabilježi nakon sve procedure učenik neće dobiti apsolutno nikakvu sankciju u obliku pedagoške mjere koja se izriče za neprihvatljivo ponašanje tijekom nastavnog procesa. Iz čega slijedi da prepisivanje i nije neprihvatljivo ponašanje. A ako nije neprihvatljivo ponašanje, onda je prihvatljivo.

Ironiju na stranu. Istražujući ovu temu naišla sam i na zanimljiv članak koji govori o problemu varanja na državnoj maturi.

"Sankcije za varanje na državnoj maturi u Hrvatskoj su vrlo podnošljive, da ne kažemo i blage. Primjerice na maturi 2013. je uhvaćeno 20-ak prepisivača, a jedina im je sankcija bila naknadno pisati ispit, iz kojeg su rezultate dobili u isto vrijeme kada i ostali kandidati" - navodi Ivan Božić u svom članku na portalu Srednja.hr.

Sljedećih godina kazne su pooštrene, pa uhvaćenima više nije bilo dozvoljeno iste godine pristupiti ponovnom pisanju testa nego tek sljedeće, što je opet blaga kazna u odnosu na novčane i zatvorske kazne kakve su predviđene u nekim zemljama za isti prijestup (Kini primjerice, koja je otišla u drugu krajnost pa svoje učenike tijekom državnih ispita nadzire dronovima).

Studenti - Arsen Lupin na hrvatski način?

Kakve su sve sustave varanja i koju tehnologiju koja služi istoj svrsi razvili hrvatski studenti zasebna je priča. U pozadini svega toga po mojoj procjeni stoji iskrivljen sustav vrijednosti koji prepisivanje poistovjećuje sa snalažljivošću, a ne varanjem. Identično kao i krađu, ukoliko dotični nije u njoj uhvaćen. No ne treba puno znanja i logike da se ustvrdi koji pojam je u sintezi prepisivanje - snalaženje- varanje subordiniran.

Sam naslov koji sam odabrala podsjetio me na razgovor s jednom djevojkom, studenticom Zagrebačkog sveučilišta koja se našla u vrlo nezavidnoj, ali i neobičnoj situaciji. Kao dijete čiji su roditelji svojevremeno zbog posla odselili iz Hrvatske, ona je osnovnu i srednju školu završila u Kanadi no za mjesto studiranja je ipak izabrala domovinu. Tijekom prvih ispitnih rokova susrela se kod svojih kolega s nečim što je u kanadskom sustavu školovanja nepoznanica: varanje i prepisivanje. Uznevjerena, no smatrajući to i nepoštenim, obratila se najprije profesorima, a zatim i dekanu dotičnog fakulteta. Reakcija nakon njezine usmene primjedbe nije bilo, pa se, susrećući se ponovno s istim modelom ponašanja tijekom ispita obratila dekanu službenom pisanom primjedbom. Kako se na urudžbirani dopis ipak mora odgovoriti, ovog puta je odgovor zaista i dobila. Vrlo neobičan odgovor u obliku pisane opomene kojom ju se upozorava da će joj u slučaju budućih primjedbi zbog istog razloga (tužakanja kolega) biti uskraćeno pravo studiranja na dotičnom fakultetu.              

 

  • Avatar gospon profesor
    gospon profesor:

    Na tu temu napisao sam 22.11.2015. na istom ovom portalu tekst 'Nije etično, ali...', u kojem opisujem kako se gimnazijalci hvale na koje sve načine prepisuju. Napisao sam tada i ovo: "Gledajući te dvije nasmijane tinejdžerke osjećao sam se kao ... prikaži još! što sam se osjećao bezbroj puta dok sam u proteklih dvadesetak godina radio u školi – pokušavajući uvijek i iznova svakoj novoj generaciji objasniti upravo neetičnost prepisivanja – posramljeno, poraženo, ismijano i tužno. Posramljeno, zato jer u središnjoj nacionalnoj informativnoj emisiji učenici – gimnazijalci – posve otvoreno, s osmijehom na licu, objašnjavaju kako – premda nije etično, ne? – bezočno varaju svoje učitelje, i kako su u tome, je li, sve vještiji, i kako im, zapravo, unatoč nazivu izložbe, nije ni na kraj pameti prestati varati ih, jer, evo, uvijek su korak ispred svojih arhineprijatelja, što je sjajan osjećaj; poraženo, zato jer sam stekao dojam da sam se uzalud trudio sve te godine makar malo doprinijeti poštenju u zajednici u kojoj živim; ismijano, jer su nastavnici neizravno prikazani kao policajci u Policijskoj akademiji. Tužno, a možda i donekle ljutito, zato što je cijeli prilog intoniran tako da dodatno potkrijepi i učvrsti sve uvriježene stereotipe koje javnost ima o školi, školstvu, nastavnicima i obrazovnom sustavu kao takvom. 'Vidite? Sve je isto kao i kad ste vi išli u školu!'"

  • Meter:

    Imaju "uzore" na vrhu obrazovne piramide

  • Avatar germanistica
    germanistica:

    Sjećam se tog priloga na Dnevniku, bio je vezan uz izložbu "šalabahtera". No, to je ono što sam rekla- utkano u naš mentalitet.