Blogosfera Škola za 5

Odgoj za radišnost i upornost

Djecu odgajamo primjerom. Svi danas živimo izuzetno ubrzanim tempom, a djeca slijede primjer roditelja. No, kvalitetni rezultati nisu samo odraz brzine i snalažljivosti u trenutku, nego dugotrajnog i strpljivog rada na kakav su tek rijetki učenici spremni. Posljedica toga su frustracije rezultatima u školi, a kasnije i uspjesima na radnom mjestu.
Objava 24. rujna 2019. 0 komentara 1254 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Samo upornost i strpljivost daju dugotrajne rezultate.

Omjer uloženog truda i uspjeha

Ovo smo ljeto svjedočili izuzetno lošim rezultatima na maturi, a onda je onih nekoliko učenika koji su postigli najbolje rezultate iz pojedinih područja izreklo identičnu rečenicu: „Za maturu se nismo pripremali tijekom posljednjih mjesec dana, rezultati mature odraz su kontinuiranog rada tijekom cjelokupnog školovanja do sada.“

Bilo bi zanimljivo čuti i odgovor na potpitanje: „Koliko sati svakodnevnog rada stoji iza takvih rezultata?“. No odgovor svi znamo.

Već u višim razredima osnovne škole dijete provede na nastavi šest-sedam školskih sati. Želi li postići odličan uspjeh, od njega se očekuje još minimalno tri sata rada kod kuće (domaće zadaće, lektire, vježbanje matematike, učenje, projekti, prezentacije…). U srednjoj školi moramo dodati još koji sat više, a ponekad uključiti i učenje vikendom. Većina djece će na ovo odmahnuti rukom: “Nema šanse!”, a roditelji će krenuti od dječjih prava na igru, slobodno vrijeme i bezbrižnost i zaključiti kako su djeca preopterećena.

Omjer rada i slobodnog vremena

Kultura slobodnog vremena uvela je mnogo promjena u radne navike ljudi. Hobiji, omiljeni sport, druženje s prijateljima, čitanje, tv ili jednostavno odmaranje stvari su koje nas više vesele od radnih obaveza te zbog toga pokušavamo vrijeme ovih potonjih smanjiti kako bi mogli što više vremena provesti radeći ono u čemu doista uživamo. Ovakva životna filozofija nije generalno loša budući da čovjeku treba “kvalitetan odmor od rada”, no krije i određene zamke: ako radimo posao koji nam je dosadio, na kojem se kreativno ne dokazujemo, koji nas ne ispunjava težit ćemo njegovom što skorijem okončanju na dnevnoj bazi kako bi što više vremena ostalo za ono što volimo. Takvim pristupom si sami nabijamo brzi tempo i evo nas u stresu.

Ovakvu pojavu težnje slobodnom vremenu moguće je  primijetiti već i kod djece rane školske dobi. Nekako još toleriramo kad je način provođenja slobodnog vremena sport, sviranje nekog instrumenta, škola stranih jezika ili neka kreativna radionica jer se i kroz ovakve oblike provođenja slobodnog vremena dijete educira u nekom području, uči se radnim navikama, razvija svoju kreativnost. No “napasti slobodnog vremena” postaju iz godine u godinu sve brojnije. Dok je prije dvadesetak godina to bio eventualno televizor ili slušanje glazbe, danas su djeca izložena neprekinutom nizu izazova, ometača pažnje uz koje im vrijeme proleti neopaženo – brojni gadgeti, društvene mreže, načini komunikacije poput Vibera, WhatsApp-a, Messengera, Skypa …, računalne igrice, nepregledni sadržaji YouTube-a i slično.

Ima li više vremena za domaće zadaće?

Sve to iziskuje puno slobodnog vremena zbog kojeg se i malo zahtjevnija domaća zadaća učeniku čini preteška, besmislena, nepotrebna… Izgovori su brojni, a u cilju njenog što bržeg rješavanja djeca traže roditeljsku pomoć. Roditelji pak, nakon radnog vremena traže svoj mir i vrijeme za sebe, pa se i njima svaka pomoć oko škole pričinja kao nepotrebna gnjavaža. Krug se zatvara.

Za školske obaveze ostaje sve manje vremena i koncentracije; prava je rijetkost naići na učenika posvećenog učenju, spremnog provesti vrijeme u razmišljanju nad nekim zadatkom i doista se posvetiti njegovom postupnom rješavanju. Umjesto predanosti, posvećenosti i upornosti sada se cijene brzina, snalažljivost i efikasnost. Ne tvrdim da su u ovoj drugoj skupini samo loše osobine, no treba biti svjestan kako je većinu kvalitetnih stvari nemoguće odraditi bez stečenih navika iz prve skupine.

Školski sustavi mijenjaju pravac, ali u krivom smjeru

Umjesto poticanja upornosti i predanosti zadatku školski sustavi unatrag nekoliko godina i sami počinju pribjegavati tempu – što brže, što efikasnije.

Podastrijeti učeniku gotova znanja i činjenice koje on mora samo usvojiti, umjesto da sam dolazi do njih svojim istraživanjem i razvija sposobnost zaključivanja i stvaranja radnih navika. Domaće zadaće također više nisu popularne, one oduzimaju bespotrebno vrijeme koje učenik želi provesti u slobodnom izboru vlastitih, a često i neprimjerenih aktivnosti.

Ovakvim pristupom obrazovanje se svelo na očekivanje repeticije spominjanih činjenica što je najniža razina znanja koja u svojoj osnovi zahtijeva i minorne kognitivne aktivnosti.

Igrom slučaja nalazimo se u vremenu kada činjenično znanje buja i količina mu se svakodnevno povećava matematičkim zakonom potenciranja. U zanemarivanju i nepoticanju drugih, vremenski dugotrajnijih i zahtjevnijih kognitivnih sposobnosti, učenje se svelo na kratkoročno memoriranje ogromne činjenične građe, a znanost bilježi stagnaciju, pa čak i nazadovanje prosjeka kvocjenta inteligencije mlađih populacija od 1990.godine.

Uz učene pedagoške umove čak i sami učenici zajedno sa svojim roditeljima postaju nezadovoljnim metodama i načinima vlastitog školovanja, no nitko se ne usuđuje priznati kako je za konačno rješenje kvalitetnijeg pristupa obrazovanju potrebno promijeniti jednadžbu koja govori o uloženom vremenu, trudu, te kognitivnim naporima učenika.

U posljednjim rečenicama ovog teksta nalaze se dvije ključne smjernice za kvalitetnu reformu obrazovnog sustava: smanjiti opseg činjenične građe koju učenici usvajaju iz svakog pojedinog predmeta te mijenjati načine i metode poučavanja i usmjeravati učenike na istraživački pristup koji zahtijeva vrijeme i posvećenost radu, odnosno učenju, koje je, to često volimo smetnuti s uma, vrlo dugotrajan proces.

Za ovakve promjene nije dovoljno napisati samo nove kurikule; one zahtijevaju korjenite promjene u načinu života i razmišljanja kako odraslih, tako i djece.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.