Blogosfera Škola za 5

Prekinimo šutnju i educirajmo se

Intimno svjedočansto saborske zastupnice Ivane Ninčević Lesandrić ponovno je pokrenulo inicijativu "Prekinimo šutnju". Traumatična svjedočanstva brojnih žena izazivaju zgražanje javnosti nad pristupom i načinom na koji se određeni medicinski zahvati izvode, no mene je zapanjila jedna druga činjenica...
Objava 17. listopada 2018. 0 komentara 615 prikaza
pexel.com
pexel.com
Kritizirati ili educirati?

Vrlo intimno iskustvo koje je saborska zastupnica Ivana Ninčević Lesandrić iznijela u javnost ponovno je pokrenulo inicijativu građanske udruge RODA „Prekinimo šutnju“.
Radi se o svjedočanstvima žena o bolnim i njima traumatičnim iskustvima iz hrvatskih rodilišta i odjela ginekologije. I dok se većina zgraža nad „terorom hrvatskih liječnika“, mene je zapanjila jedna druga činjenica – neznanje i needuciranost žena o njihovom intimnom zdravlju, nepoznavanje osnovnih medicinskih termina i kontradiktornosti koje iznose u svojim izjavama.


Građanska udruga RODA (Roditelji u akciji) poznata je po svom djelovanju u segmentu roditeljstva i djece od rođenja do završetka njihovog školovanja i razumiju se u sve; od poroda do kriterija ocjenjivanja u školama.
Upravo je njihova inicijativa Rodilišta – prijatelji djece unijela prije nekoliko godina zamjetan kaos i neprofesionalnost na odjele babinjača u hrvatskim rodilištima. Vidjevši primjere iz inozemnih klinika u kojima prostorni i kadrovski uvjeti nezamislivi hrvatskom standardu omogućuju boravak majke i djeteta u istoj prostoriji uz skrb medicinske sestre, izborili su se za isto „pravo“ i u našim rodilištima. Pa tako imamo danas u trokrevetnim ili četverokrevetnim sobama rodilje uz čije se uzglavlje nalazi i mali krevetić s tek rođenom bebom, jer dijete se ne smije odvajati od majke. To što se novorođenčad budi minimalno svaka dva sata, te u takvoj sobi nema spavanja niti odmora čak niti noću, njima ne predstavlja nikakav problem. Forma je zadovoljena, kaos je za rodilje iscrpljujuć, a RODA bere lovorike za još jedan veliki uspjeh.
Ja sam pak sretna što sam rodila u vremenima kad su pravila na odjelima i u rodilištima određivali liječnici, a ne RODE, ili njima po načinu razmišljanja vrlo slične BaBe (Udruga za emancipaciju žena).

Prekinimo šutnju 

Tek što se spominjana saborska zastupnica oglasila kako joj je u KBC-u Split učinjena kiretaža (medicinski postupak odstranjivanja sluznice i sadržaja maternice, neophodan prilikom nekih dijagnostičkih postupaka, ali i pobačaja), RODA je krenula ponovno pozivati žene da zapišu svoja istovjetna bolna, neugodna i traumatična iskustva koja su proslijeđena u Ministarstvo zdravstva.
Većina tih svjedočanstava može se pročitati na raznim portalima i društvenim mrežama, kao i popratni komentari. Nepregledna je to zbirka ženske intime koja pored traume zbog prekinutih trudnoća i gubitka djeteta čitatelju izaziva i traumu zbog zabrinutosti za prosjek obrazovanja i informiranosti mladih ili tek budućih majki.

Pa se tako može pročitati: nitko mi nije objasnio što me ček; doktor je bio hladan, a ja sam upravo izgubila dijete; jako me je boljelo, a medicinska sestra me je samo dragala po ruci; kiretaža mi je rađena na živo, a poslije sam bila jako omamljena; tražila sam lokalnu anesteziju, a dobila sam samo injekciju u ruku i cijelo vrijeme sam svega bila svjesna... i slično.

Najčešće spominjana kontradiktornost je traženje lokalne anestezije prije spominjanog postupka kiretaže.

Lokalna anestezija je priprema za bolni zahvat primjenjiva jedino na vanjskom dijelu tijela (primjerice, vađenje zuba, odstranjivanje izraslina ili nepravilnosti na koži i slično) prilikom koje se primjenom određenih lijekova izaziva neosjetljivost na bol određenog dijela tijela tako da se prekine provođenje impulsa kroz živce u toj regiji.
Lokalnu anesteziju nemoguće je primijeniti na nekom unutarnjem organu, što maternica jest. 

Spornu injekciju koja uklanja bol, a koju žene priželjkuju prije kiretaže, brkaju s injekcijom lokalne anestezije koja se dobiva prije šivanja rane nastale postupkom epiziotomije tijekom poroda. Naravno, ne radi se o istom području, pa u ovom slučaju takva lokalna anestezija nema smisla.

Ono što je prilikom zahvata kiretaže moguće je opća anestezija ili sedacija.
Opća anestezija nije bezazlen postupak i radi se (osim u iznimno hitnim slučajevima) uz opsežnu pripremu. Za nju su također potrebni određeni preduvjeti (da pacijent nema temperaturu, niti povišen krvni tlak, da negira alergije na sastojke anestezije, te između ostalog da je natašte). Nepoštivanje ovih preduvjeta za posljedicu može imati ozbiljne komplikacije, pa i smrt.
Također je bitno znati da je potrebno punih šest mjeseci kako bi se organizam očistio od štetnih sastojaka opće anestezije, te se ona nikako ne indicira ženama koje planiraju skoru trudnoću zbog vrlo mogućeg negativnog utjecaja na plod odmah po začeću.

Sedacija (stanje smanjene svjesnosti koje se postiže davanjem određenih lijekova koji djeluju na središnji živčani sustav) je pak injekcija koja se neposredno prije zahvata kiretaže daje u ruku (venu) a sastoji se od koktela sedativa i analgetika (sredstvo za smirenje i lijek protiv boli). Ova kombinacija dozira se uglavnom prema težini pacijentice, no svaki organizam na određeni lijek reagira drugačije: netko će od ovog koktela biti potpuno omamljen i neosjetljiv na bol, dok kod drugog ista supstanca može puno slabije djelovati.

Fizička bol ili psihička trauma

Većina žena, autorica spominjanih svjedočanstava žali se da im je kiretaža učinjena „na živo“, dakle bez opće anestezije.
Kako sam već navela, liječnik će zbog niza zadanih okolnosti odlučiti je li ona potrebna, neophodna, prerizična. Veliku ulogu pritom imaju dva faktora: 
a) događa li se neželjeni prekid trudnoće u prvih nekoliko tjedana nakon začeća ili u kasnijim mjesecima
b) je li kiretaža hitna (obilno krvarenje koje se njome zaustavlja može ugroziti život pacijentice, pa je postupak potrebno izvesti čim prije) ili se na nju dolazi u dogovorenom terminu.

Ako se radi o pobačaju u ranim tjednima trudnoće, kiretaža se ne obavlja manualno, nego se radi postupkom vakuumske aspiracije koji je puno manje bolniji i ne indicira potrebu za općom anestezijom.
Također, ako je postupak kiretaže uvjetovan hitnošću (ponekad su i minute dragocjene) liječnik nema vremena za pripremu (intervju o alergijama i slično koji se dogovorno radi s anesteziologom), te se zbog izbjegavanja komplikacija ponovno ne indicira opća anestezija.

Ovo su činjenice; objektivne ali vjerojatno hladne za sve žene izmučene traumom neželjenog gubitka trudnoće i djeteta koje su već osjećale u sebi i imale za njega odabrano ime. Stoga mi je jasno da većina njih ne može ovo prihvatiti kao objektivnost, nego i dalje teže za opravdanjem zašto njihova bol u tom trenutku nije umanjena.
Ali koja bol? Fizička ili ona psihička, patnja, tuga, razočaranje, ljutnja...? Poznato je da ova potonja utječe na povećanje intenziteta prve.
Da, naš zdravstveni sustav funkcionira već godinama na rubu kolapsa, no hoće li pozitivne promjene u njemu započeti tako da se nečija trauma iz prošlosti ponovno vadi iz naftalina i da ju dotična opet proživljava?!


Spominjana iskustva sakupljena u inicijativi „Prekinimo šutnju“ trebala bi voditi u pravcu bolje edukacije mladih žena prvenstveno o njihovom intimnom zdravlju, a zatim i o medicinskim postupcima vezanim uz trudnoću i porode, te načinima i dostupnim mogućnostima na koji se oni u datom trenutku izvode.
Raspolaganje konkretnim informacijama i vaše znanje o mogućnostima koje su vam prilikom izvođenja određenog medicinskog postupka ponuđene zaustavit će svakog potencijalnog liječnika u naumu da krene lakšim i bržim putem koji ćete vi doživjeti kao nanesenu vam nepravdu.
Ako mu se pak obratite riječima „Mogu li dobiti lokalnu anesteziju?“ on će mirne savjesti odgovoriti da ne možete. I neće lagati.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.