Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

Psihologija pomaganja i ljudske solidarnosti u kriznim situacijama

Kod razumijevanja psihologije međusobne solidarnosti u kriznim situacijama treba uzeti u obzir činjenicu da velik broj ljudi koji su trenutno odlučili donirati hranu, tople pokrivače, smještaj ili uplatiti svotu za pomoć ponovne izgradnje razrušenih objekata su i sami prošli tijekom Domovinskog rata iskustvo napuštanja doma s onim što stane u malu plastičnu vrećicu.
Objava 31. prosinca 2020. 0 komentara 391 prikaza
Arhiva Večernjeg lista
Arhiva Večernjeg lista
Pomoći drugom u nevolji ogromna je vrijednost ukorijenjena u ljudskoj naravi.

U Petrinji sam bila prije nekoliko godina, baš na svoj rođendan. Bila sam pozvana na promociju zbirke u kojoj je objavljena i jedna moja pjesma. U sjećanju mi je ostao sam ulaz u grad, most preko rijeke Petrinjčice s kojeg se na obje strane pruža izuzetno lijep pitoreskni prizor vode, drveća, livada i obrisi grada. Sam centar vrlo nalikuje na centar grada u kojem i sama živim; toranj crkve, manji trg s parkom i zgrade s ukrasima na fasadama. U jednoj od tih zgrada, Centru za kulturu održana je i promocija na kojoj sam bila prisutna. Petrinjčani vrlo ljubazni i gostoljubivi, ponosni što mogu u svom gradu ugostiti ljude iz cijele Hrvatske.

Te zgrade i tog užeg centra grada danas više nema. Postalo mi je to jasno čim sam čula informaciju o epicentru i jačini potresa, a sve kasnije slike i snimke su to potvrdile. Neke od tih ruševina odnijele su i ljudske živote, među njima i život jedne djevojčice baš kao i tijekom potresa u Zagrebu.

Među osnovnim ljudskim strahovima primaran je onaj za život, kako vlastiti tako i život svojih bližnjih. Zato smrt, bila ona uzrokovana bolešću ili neposrednom ugrozom kakva je i potres doživljavamo kao najveću ugrozu i izvor najvećeg straha.

Odmah poslije straha od gubitka života slijedi strah od gubitka vlastitog doma. Dom predstavlja našu sigurnost, mjesto vlastitog utočišta na kojem imamo svoju privatnost i svoju komociju. Gubitak doma je gubitak ljudskog integriteta i dostojanstva. Osim sigurnosti, obiteljski dom predstavlja mjesto brojnih uspomena jedne obitelji. Tko ne bi osjetio jezu i od same pomisli na gubitak takvih vrijednosti?

Ne čude me stoga prizori starijih ljudi koje odbijaju smještaj u prihvatilištima i radije provode noć pod kišovitim i hladnim nebom, ali u svom dvorištu bez unutarnje snage da se odvoje od ruševina koje su nekada predstavljale njihovo utočište, toplinu koju su teškim radom stvarali godinama i koja ispod hrpe cigle i crjepova još čuva neku dragu obiteljsku fotografiju. Gledajući takve prizore nije teško poistovjetiti se sa strašnom nevoljom unesrećenih, pogotovo jer je ona uzrokovana prirodnom silom pred kojom smo svi nemoćni i koja svakom od nas može u nekom budućem trenutku postati sudbina.

Nije stoga za čuditi se pred velikim valom dobrote i solidarnosti koji je zahvatio našu domovinu, ali i susjedne zemlje. Dok sjedimo pred televizorom u udobnosti i toplini naše dnevne sobe okićene u blagdanskom ozračju suosjećanje s drugima, ali i strah od vlastitih, sličnih nedaća budi u ljudima potrebu za djelovanjem. Aktivnosti oko pomaganja stradalima zaokupljaju nas i nakupljeni stres pretvaraju u energiju djelovanja. Osjećamo se bolje znajući da smo učinili nešto dobro i pozitivno, a tako se i održava nada da će i nama u sličnim situacijama netko priskočiti i pomoći.

Kod razumijevanja psihologije međusobne solidarnosti u kriznim situacijama treba uzeti u obzir činjenicu da velik broj ljudi koji su trenutno odlučili donirati hranu, tople pokrivače, smještaj ili uplatiti svotu za pomoć ponovne izgradnje razrušenih objekata su i sami prošli tijekom Domovinskog rata iskustvo napuštanja doma s onim što stane u malu plastičnu vrećicu.

Mi smo zemlja koja nema laganu i pravocrtnu povijest, razne nevolje i nepogode su nas iskušavale stoljećima i čine to i danas. Takva iskustva ostavljaju taj trag potrebe za nesebičnom pomoći drugima, valjda nam je to već i u genima zapisano. Velike ljudska tragedija i nevolja učinila nas je ponovno predmetom divljenja i čuđenja cijele Europe i svijeta. To su oni dani kada se osjećaš ponosnim što si stanovnik ove lijepe zemlje.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.