Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

Roditelji opet zbunjeni i pred zidom: jesmo li obavezni poslati u ponedjeljak djecu u školu?

Kako protumačiti rečenicu: Od ponedjeljka 25.5. svi učenici razredne nastave mogu ići u školu.?
Objava 21. svibnja 2020. 1 komentara 3072 prikaza
Ivica Galović /PIXELL
Ivica Galović /PIXELL
Mogu li škole ispoštovati mjere socijalne distance kakve se očekuju u ovom prijelaznom vremenu?

Kada su 11. svibnja škole otvorene za razrednu nastavu, ali samo za učenike koji ispunjavaju određene uvjete, odaziv učenika je bio vrlo malen. Sva odgovornost slanja djece u školu je prebačena na roditelje i oni su očito odvagnuli da im je sigrnije, a i jednostavnije ostaviti djecu kod kuće i nastaviti sa školom na daljinu.

Nova odluka, o mogućnosti pohađanja škole od narednog ponedjeljka 25.svibnja za svu djecu razredne nastave ponovno stvara nedoumice ali i izaziva ogorčenost roditelja o pozivanju djece u školu na samom kraju nastavne godine. Osim toga, odluka je opet vrlo nejasna i prebacuje svu odgovornost opet na roditelje.

Citiram dio odluke:

Rad u predškolskim ustanovama i školama u sadašnjim epidemiološkim uvjetima uz poštovanje ovih uputa smatra se jednako sigurnim za djecu i zaposlenike kao i rad od kuće odnosno ostanak kod kuće, te se omogućuje uključivanje sve djece u vrtiće i škole.

 

Da nakon ove rečenice ne slijedi podugački tekst u kojem se navode sve mjere predostrožnosti koje prilikom boravka djece u školama treba ispoštovati, sve bi bilo jasno.
No popis mjere je zaista podugačak, a većina njih neostvariva.

Izdvajam samo neke:

- uključivanje približno između 15 i 20 djece po odgojno-obrazovnoj skupini (što ne znači da je 20 djece maksimalan broj po skupini); kod većih skupina djece treba razmotriti mogućnost organiziranja rada u odgovarajućoj prostoriji veće površine kao i mogućnost razdvajanja djece u dvije skupine

- školske klupe razmiču se tako da djeca leže odnosno sjede na što većoj udaljenosti u prostoriji (po mogućnosti razmak od približno 1,5 m) ali opet tako da sva djeca budu uključena u ustanovu

- korištenje toaleta treba organizirati na način da se pojedino dijete drži na udaljenosti koliko je moguće od djece iz drugih odgojno-obrazovnih grupa (primjerice, ako je toalet manje površine dijete može pričekati izvan toaleta da drugo dijete izađe)

- prolazak kroz zajedničke prostorije treba skratiti na minimum; prolaz se organizira tako da u isto vrijeme prolaze djeca i odgajatelj/nastavnik iz jedne odgojno-obrazovne skupine dok druge osobe ne prolaze u isto vrijeme, uz poticanje djece da u prolazu ne dotiču površine ili predmete.

Da se ove odluke odnose na djelatnike ureda, pohvalila bih organizaciju. Ali ovo je škola! Jesu li osobe koje ovo pišu ikada prošle kroz tu ustanovu?
 

Dvadesetero djece organizirati u učionici s međusobnim razmakom od 1.5 između svakoga? Koju to kvadraturu zahtijeva i koja škola ima takve prostorije?

Nimalo me zato ne čude reakcije roditelja po društvenim mrežama koje idu u smjeru „Okončajte ovu školsku godinu i prestanite mrcvariti djecu!“.

I ja sam sklona takvom mišljenju nakon svega što smo proživjeli, nakon svih promjena, prilagodbi na različite načine rada i svih preživljenih turbulencija uzrokovanim stalno novim uputama o radu koje nam stižu.

Vraćanje djece su školu u ovom trenutku ne smatram pozitivnim iz dva razloga:

1. sigurnost

Prije dva dana vodila sam dijete kod ortodonta. Pred zgradom (ne radi se o privatnoj poliklinici, nego državnoj ustanovi) dvije medicinske sestre obučene u zaštitna odijela od glave do pete. Kontroliraju jesmo li naručeni jer inače nema ulaska. Uzimanje osobnih podataka, popunjavanje i potpisivanje upitnika. Mjerenje temperature, nošenje zaštitne maske i rukavica obavezno. Negodovanje što ja želim ući s djetetom u zgradu, jer ne puštaju pratnju. Čekanje pred zgradom do u minutu naručenog vremena, prije ulaska dezinfekcija ruku, kao i po izlasku.
Čemu dvostruka mjerila? Ako su škole sigurne da ih djeca mogu nesmetano pohađati, zašto druge ustanove drže i dalje ovako visoke mjere sigurnosti?

2. kontinuitet

Djeca vole kontinuitet, on im daje osjećaj sigurnosti. Nisu sretni kad ih se baca iz jedne situacije u drugu.
Ima djece koja su sasvim lijepo prihvatila nastavu na daljinu. Savjesni su, odrađuju svoje zadatke. Više im se sviđaju projektni zadaci nego dosadno učenje činjenica. Odrade zadatak i ne gube vrijeme kao u školi dok učiteljica dodatno pojašnjava drugima ili ih ispituje, nego to vrijeme koriste da istražuju još nešto njima zanimljivo.
Htjeli smo modernu nastavu, pa budimo onda hrabri i prihvatiti činjenicu da nekoj djeci povratak na staro i nije poželjan i primamljiv.

A datum?

Budimo realni i iskreni, u normalnim okolnostima nastava, a tako je i bilo svake godine do sada, s 1. lipnjem završava. Ona prava nastava u koju ne računamo natezanje oko ispravka negativnih ocjena i animiranje djece da se ne polijevaju vodom po školi za vrijeme odmora.

 

Čemu onda slati djecu u školu posljednjih tjedana? Da nadoknade propušteno? Da dobiju ocjene koje nisu tijekom nastave na daljinu?

 

Toliko puno pitanja, a niti jedan suvisli odgovor, samo preporuke: Od ponedjeljka djeca mogu ići u školu...

Mogu ili moraju?

Osnovna škola je obavezna, ona nije na relaciji „mogu ići, ali i ne moram“.
Ovaj mogu je samo spretno izbjegavanje odgovornosti od strane ministarstva i ostalih nadležnih koji sav teret svoje nesigurnosti i nedorečenosti prebacuju na roditelje.

Stvara li to ikakav osjećaj povjerenja kod roditelja? Većina nas je tijekom ovih mjeseci preuzela odgovornost za obrazovanje vlastite djece, mislim da smo to spremni odraditi i još ovih nekoliko tjedana.
 

Na kraju prilažem još i mišljenje liječnika:

"Vodite računa da su djeca više od dva mjeseca provela u obiteljskom okruženju, relativno sterilnom zbo čega im je imununitet popustio. Susret sa svakim novim virusom ili bakterijom će vjerojatno izazvati reakciju. Pribrojite tome još i nestabilno i promijenjivo vrijeme..., a za svaku povišenu temperaturu ili bilo koji respiratorni simptom, obiteljski liječnik je dužan slati dijete na testiranje jer se još uvijek nalazimo u situaciji pojačanog opreza moguće zaraze corona virusom."

 

  • vlatx:

    Po dosadašnjem radu i snalaženju već smo zaključili da je ovo najgora ministrica u povijesti hrvatske. Politika je takva kakva je bez obzira tko je na vlasti. Ova školska godina je jedna od najmanje relevantnih u obrazovanju i ocjena koja ... prikaži još! se budu zaključile nebi se smjele uzimati kao neka vrijednost znanja djeteta. Djeca se nisu pripremala za ovakav oblik nastave ali ni profesori. TV škola je bilo samo brzo gašenje požara i ono nikada nije moglo zamijeniti školsku nastavu. S obzirom da su roditelji imali svojih briga i da nas je zadesio i potres sva djeca nisu imala iste uvjete za rad niti istu pomoć prilikom učenja novog gradiva. Problemi sa pregledavanjem i aktivnošću u radu su i danas prisutni pa ne mogu biti uzeti kao nešto na osnovu čega se djete može ocijeniti. Obzirom na sve to jedina fer odluka prema djeci bila bi da se ova godina ostavi neocjenjena!