Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

Ručnik preko glave ili mokrom krpom po glavi

Kažemo “kao da me je netko udario mokrom krpom po glavi” ili “on je udaren kao mokrom krpom po glavi” kad želimo izraziti da se netko čudno ponaša, ali na smiješan način. Ali tko u ovom slučaju i što ispada smješnije? Učenik čija je glava prekrivena ručnikom ili nastavnica koja je od njega to tražila?
Objava 28. travnja 2021. 2 komentara 2435 prikaza
Arhiva Večernjeg lista
Arhiva Večernjeg lista
Za sada ne postoji službeni dokument o pravilima praćenja, ispitivanja i ocjenjivanja učenika u online nastavi pa je kreativnost sveprisutna

Moram priznati da u trenu dok ovo pišem još uvijek mislim da se radi o nekoj internoj šali koju su učenici izveli kako bi se međusobno nasmijali. Ipak, možda je stvarno nastavnica pribjegla ovakvom scenariju kako bi izbjegla da učenik tijekom usmenog ispitivanja čita odgovore s ekrana, sa šalabahtera, iz knjige koju je stavio negdje sa strane…
Koga sada razapeti? Njega domišljatog i snalažljivog, ili nju očito isto tako domišljatu iako je situacija groteskna.

Iz perspektive nastavnika…

Da biti nastavnik nije samo zanimanje odavno nam je jasno. No treba percipirati i činjenicu da to (ne)zanimanje nego poziv kroz online nastavu izazvanu sveopćom covid-ludnicom polako postaja i dijagnoza. Nitko nije nastavnike pripremio za ovakve scenarije podučavanja, no nitko nam nije dao niti detaljne smjernice kako provoditi nastavu, kako vrednovati rad u online nastavi pa niti kako provoditi ispitivanje. Sve je to uglavnom prepušteno kreativnosti nastavnika koja sada, kako pandemija traje uzima sve više maha.

Eto, nastavnica fizike se snašla a kako tvrde natpisi i slike iz Italije, očito nije inovativna niti prva koja počinje koristiti ručnike kao obavezno nastavno pomagalo. S druge strane meni osobno nije jasno čemu nastavnici rade toliku paniku hoće li učenik na testu nešto prepisati ili će mu netko došapnuti odgovor. Osim neetičnosti, ne vidim u ovome velik problem a zašto tako razmišljam objasnit ću iz druge perspektive.

Iz perspektive učenika…

Svi rade velike nauke tražeći odgovor na (meni) jednostavno pitanje: Zašto učenici prepisuju? Da, meni je na to pitanje vrlo lako odgovoriti jer sam se tijekom svog školovanja znala jako dobro snaći kad je trebalo. Uključuje li to i prepisivanje i došaptavanje odgovora?

Kad je ovo drugo u pitanju puno više odgovora sam ja šapnula drugima i puno više lektira i domaćih zadaća su drugi prepisali od mene nego obrnuto. “Snaći se” za mene je značilo pripremiti se za test ili usmeno ispitivanje, a ta priprema podrazumijeva prvenstveno učenje, plus zapisati na gumicu, papirić, klupu neku teško pamtljivu sitnicu, definiciju, postotak koji će mi trebati na testu i nikad više u životu.

Sad, jeste li zgroženi ili ste shvatili zašto učenici prepisuju, meni potpuno svejedno. Ja sam naučila sve što trebam znati da bih svoj posao dobro obavljala, plus znam puno načina i obrazaca prepisivanja pa me učenici teško prevare, plus znam što trebam i kako ispitivati a da to ne budu puke činjenice nego pravo znanje s razumijevanjem. Prilikom takvog ispitivanja je varanje jednostavno nemoguće.

A odgovor na pitanje zašto učenici prepisuju? Još niste shvatili?! Dovoljno su pametni da znaju da im to što sad na testu trebaju znati neće ama baš nikada trebati a kamoli koristiti u životu.

Znam da ovo zvuči strašno, ali probajmo to shvatiti kroz konkretne primjere.

Prvo, morate shvatiti da je učenik koji zna napraviti kvalitetan šalabahter i organizirati se kako će se njime neopažen koristiti vrlo inteligentan i snalažljiv. Učenici koji imaju problema u učenju, one koje se naziva “lošim učenicima” ne prepisuju na ovakav način. Takav će učenik u krajnjem očaju staviti knjigu ili bilježnicu ispod klupe, no ni s tim si neće pomoći jer ne zna što se gdje u njima nalazi. Učenici već u višim razredima osnovne škole, a pogotovo kasnije jako dobro znaju što ih zanima, što žele postati i razlučuju koje im je gradivo za to potrebno a koje nije.

Drugi je, i po meni puno važniji problem što smo ih mi natrpali predmetima i sadržajima bez da imaju mogućnost selekcije što od toga žele slušati i učiti. Drugim riječima, učenik koji planira upisati neki od tehničkih fakulteta će fiziku učiti s razumijevanjem, ali će prepisati koje godine je napisana Judita. Onaj koji se sprema na studij jezika sigurno neće varati s nepravilnim glagolima ali će na šalabahter zapisati neku kompliciranu formulu iz fizike koju mu se ne da pamtiti, a koja će mu poslužiti za izračuna zadatka na testu.

Ovo su naravno jako plastični primjeri, no svu stvarnost koja se nalazi između njih možete svesti na ovaj princip ponašanja.

Iz perspektive roditelja…

Još bih se kratko dotakla pitanja roditeljske pomoći oko učenja prije i sada tijekom online nastave.

Ako sam se nečega naslušala tijekom godina rada u školi je to “kako su roditelji nespremni na suradnju, kako neće ili ne znaju pomoći svojoj djeci”, da bi se sada ploča okrenula na potpuno drugu stranu “oni umjesto djece pišu zadaće, čitaju lektire, pišu i rješavaju testove ne samo roditelji, nego navodno i susjedi, kumovi i tete”. Pa ako to i rade, rade opet iz istog razloga koji sam već objasnila.

Kratko i jasno: ako ne želiš da ti roditelji s djecom pišu domaću zadaću, nemoj zadati takvu zadaću koju dijete ne može napraviti samo.

- Ali ja to ne radim! – reći će sad svaki random nastavnik ili nastavnica. Tebi u razredu sjedi cca 22 učenika, svaki od njih ima drugačije interese i sposobnosti, ali svi dobiju jednaku zadaću, dakle…

Dakle, nemoj zadavati projekte s uputama na deset stranica, komplicirane pokuse i prezentaciji od 101 slajda da ti ih napravi učenik u 5. razredu jer će to sigurno raditi netko umjesto njega.
Nemoj u testu tražiti postotke o BDP-u jer će ih učenik od nekuda prepisati nego ga pitaj da objasni uzroke i posljedice istog. Nemoj u test stavljati gradivo koje nisi s učenicima obradio jer će učenik tražiti pomoć roditelja. Većini učenika roditelji niti neće moći nažalost pomoći jer nisu svi akademici, no naići ćeš na jednog koji će ti pronaći greške u testu i da od tri ponuđena odgovora niti jedan nije točam, a onda stvarno ispadaš glup.

Ako si pak roditelj, nemoj slikati online nastavu i stavljati slike i komentare na društvene mreže jer je to utuživo.  Ako pak šapćeš tijekom online ispitivanja, sakrij se ispod stola da ti glava nije u dometu kamere. I kad pišeš lektiru, napiši ju na komad papira da ju dijete svojim rukopisim prepiše u bilježnicu jer nije učiteljica baš blesava.

A ako si učenik, piši na šalabahter samo ono što baš ne možeš zapamtiti i ne diži pogled prema meni kad prepisuješ jer ću po tome odmah skužiti da su ti prsti u pekmezu. I budi frajer/frajerica pa reci sam sebi: To mi je nevažno ili me ne zanima ili mi stvarno neće nikad trebati i ne moram iz svega imati 5.

Dakle, nemoguće je biti savršen nastavnik jer su izazovi postali preveliki da bi se na njih adekvatno odgovorilo. Ti izazovi ne predstavljaju problem samo nastavnicima i ne tjeraju samo njih na čudna ili kreativna rješenja.
Dakle, nemoguće je i biti savršen roditelj jer kao roditelj moraš biti uključen u školovanje svog djeteta a ponekad ne znaš točno kako to treba izgledati.
Ne postoji niti savršen sustav obrazovanja, no ovaj naš trenuti je pak zaista miljama daleko od ikakvog uređenog. Primiti taj vrući krumpir u ruke i posložiti obrazovanje kroz cijelu vertikalu nije očito lak posao i zato ga naši ministri izbjegavaju već desetljećima. Lakše je ipak pokriti se ručnikom preko glave.
 

  • lupa:

    Mi starci kada smo imali salabahtere, onda smo morali sjesti, procitati gradivo, izvuci bitno i sto nam ne ide u glavu i prepisati. Znaci mi smo tri puta prositali istu definiciju dok je bila zapecacena na papiricu. Nismo imali bubice, ... prikaži još! mobitele nit smo mogli gurnuti papir na pod da nam netko rijesi zadatke, to je sve sto trebaju napraviti. Mislim, ne vidim problem, niti ne vidim ponizavanje jer svatko vrijeme nosi svoje, nekada je bilo normalno cijeli skolski sat stajati u kutu za kaznu, danas je to zlostavljanje, jucer je bilo nenormalno usmeno online odgovarati, danas eto i tome pribjegavaju. Da sam osobno nastavnik i da me se napada jer ne popustam klincima i ne poklanjam ocijene- uvela bi ispitivanje u skoli. Dok je lockdown, necu vas pitati, ali do kraja skole uci cete u ucionicu.

  • Avatar NasaPosla
    NasaPosla:

    Mislio sam da punoljetna osoba ne može ovako nešto napisati, a gle, može.