Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

S Covidom, potresima i izazovima online nastave u 2. polugodište

Jesu li škole žarišta zaraze? Jesu li školske zgrade građene po zadovoljavajućim standardima da mogu biti potpuno sigurne u slučaju potresa? To su samo neka od pitanja na koja ovih dana treba donijeti ispravne odgovore.
Objava 13. siječnja 2021. 0 komentara 572 prikaza
Foto: Igor Kralj/PIXELL
Foto: Igor Kralj/PIXELL
S puno izazova i nepoznanica i u 2.polugodište.

Jesu li božićni i zimski praznici pridonijeli znatnom padu zaraženih u Hrvatskoj?

Ima ona neka teorija po kojoj djeca ne prenose corona virus. Doduše, nitko nije definirao gdje je granica djeca-odrasli. Postaje li se prijenosnik virusa s punoljetnošću ili tek kad maturiraš, ili već čim si završio osnovnu? Traži li virus osobnu iskaznicu na uvid prije nego napadne nekoga?

Šalu na stranu. Virusi jesu nažalost vrlo pametni, pogotovo kad je njihov opstanak i prilagodba u pitanja no još se nisu grupirali na potencijalne maloljetne i punoljetne “udomitelje”. Ne postoji zarazna bolest (bio joj uzrok virus ili bakterija) koja mimoilazi djecu ili bilo koju dobnu skupinu. Da su djeca podložna virozama i da imunitet krda tu ne pomaže znamo mi svi koji radimo u školama, Utjecaj virusa je toliko jak da djeca nisu bolesna samo u vrijeme sezonskih viroza nego kontinuirano cijelu godinu.

Druga je stvar što smo svi na to navikli. No ambulantni pedijatri, navikli na povećan opseg posla tijekom proljeća zbog sezonskih viroza, hunjavica, sinusitisa i angina, su u proljeće 2019. sjedili u svojim ordinacijama takoreći besposleni. Bila je to sezona bez uobičajenih viroza? Ne, zbog lockdowna nisu radili vrtići i škole pa se djeca nisu imala gdje i od koga zaraziti.

Sve su to činjenice zbog kojih treba biti oprezan pri donošenju tvrdnji poput “škole nisu žarišta corone” i “djeca ne prenose coronu”.

Zanimljivo mi je stoga bilo čuti nevjericu zdravstvenih djelatnika na informaciju da smo za rad u školi tijekom epidemije od zaštitne opreme dobili tek dvije platnene maske (tako je bilo u mojoj županiji).

Nastavnici kao lako potrošna roba

Pokušajte to sagledati iz perspektive zdravstvenog djelatnika bilo kojeg ranga i neovisno o tome radi li direktno s Covid bolesnicima ili ne. Takav pristupa pacijentu, kojem je prije ulaska u zdravstvenu ustanovu izmjerena temperatura, u profesionalnoj zaštitnoj maski, s vizirom, zaštitnim ogrtačem i rukavicama. A možda dnevno ima kontakt s manje pacijenata nego mi s učenicima (predmetna nastava, srednje škole svaki sat u mikroklimi druge učionice).

Pritom se ne treba zavaravati o međusobnoj distanci od 2.5 metra ( smjestite vi cca.25 učenika plus jednog nastavnika u učionicu 5x4 tako da između svakog bude distanca od 2.5m).

S obzirom na uvjete rada i broj kontakata koje ostvaruju na dnevnoj bazi, nastavnici su trebali biti na prioritetnom mjesto po pitanju cjepiva u rangu sa zdravstvenim djelatnicima.

Potresi kao nov izazov

Na geografskoj karti svijeta Hrvatska nažalost dobiva sve značajnije mjesto kad se nabrajaju trusna područja. Nećemo se za sada uspoređivati s Japanom i Kalifornijom, no i mjesta puno manje sklona potresima imaju u svojim kurikulima vježbe spašavanja u slučaju potresa, požara i slično.

Moj staž boravka u razredu, što s jedne što s druge strane katedre se broji već zaista u desetljećima, no nikada nisam imala priliku vidjeti ili sudjelovati u nečem takvom.

Drugi dio priče su školske zgrade. Tu imamo raspon od novo sagrađenih (na kojima se, nadam se, nije štedjelo ili varalo na željezu i armiranom betonu) preko onih li-la pa do ruševnih među kojima je nekima, vjerujem istekla i uporabna dozvola. Uzmimo samo primjer Zagreba u kojem se pojedine škole još od proljetnih potresa nisu vratile u svoje zgrade, a već ih je dodatno protreslo.

Kakva sjetva, takva i berba

Kontinuirano, desetljećima zanemarivano čak i potpuno ignorirano ulaganje u infrastrukturu školskih objekata dolazi sada, uz sve ostale probleme višestruko na naplatu. Guramo se u premalim školama, u nekima čak i po tri smjene tijekom dana. Istovremeno se čudimo kako neke susjedne države puno lakše organiziraju nastavu u uvjetima epidemije. Ključni je tu faktor nastava u jednoj smjeni, u ovom slučaju dovoljan broj učionica i prostorija da se svi mogu razmjestiti zadovoljavajući epidemiološke mjere i obaveznoj distanci, provjetravanju i dezinficiranju.

Ovih dana svi s velikim očekivanjem upiru oči u područje oko Petrinje i Siska, pitajući se hoće li se tamo, gdje sada treba graditi i obnavljati zaista iz temelja i od početka, konačno shvatiti koji su prioriteti i gdje se ne smije štedjeti jer je to ulaganje u bolju budućnost.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.