Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

Sedam zabluda o štrajku prosvjetnih djelatnika

Najprije ih se pokušalo vratiti u razrede navodima kako će propuštenu nastavu trebati nadoknađivati subotama i praznicima. Nije bilo reakcije. Zatim su vladajući najavili kako dani provedeni u štrajku neće biti plaćeni te da će za svaki dan mjesečna plaća biti umanjena za 315,00 kn. Nastavnici su odgovorili tako da tijekom svakog dana u štrajku odvajaju još dio vlastitih novaca i doniraju bolnicama za djecu. Ne odustaju i ne pristaju na kompromise. Prosvjeta, resor s najvećim postotkom ženske populacije ne posustaje!
Objava 25. studenoga 2019. 9 komentara 4984 prikaza
Igor Kralj/PIXELL
Igor Kralj/PIXELL
Najdulji štrajk u povijesti samostalne Republike Hrvatske

1. Ovaj štrajk ima političku pozadinu


Kako je štrajk postajao sve ozbiljniji i kako nastavnici nisu posustajali pred svim preprekama kojima ih se pokušalo zastrašiti i natjerati da odustanu, polako se u medijima počela provlačiti priča da ovaj štrajk ima političku pozadinu, odnosno da je instruiran od pojedine političke stranke. Neki su u svojim izjavama otišli i toliko daleko te organiziranom prosvjedu nastavnika pripisuju namjeru rušenja recentne Vlade.


Od 68 000 prosvjetnih djelatnika svaki pojedinačno će potvrditi kako je to tek neutemeljena laž. Najduži štrajk u povijesti samostalne Republike Hrvatske nema veze s politikom. Jedina utemeljena pozadina je višegodišnje sustavno zanemarivanje resora prosvjete i ono se proteže toliko godina unazad da su se prije recentne u tom periodu zanemarivanja promijenile i brojne prijašnje Vlade.
Štrajk je pokrenula struka i prosvjeduje se isključivo s namjerom poboljšanja uvjeta rada u struci.


2. Prosvjetni radnici imaju tri mjeseca praznika


Na ovu najčešće upotrebljavanu rečenicu kada se želi prosvjetne djelatnike prikazati kao neradnike odgovorila je na društvenim mrežama moja kolegica. Osvrćući se na izrečenu kritiku „neka štrajkaju ljeti kad imaju tri mjeseca praznika“, odgovorila je sljedeće:
„ U redu! Želite li da štrajkamo u lipnju kada se zaključuju ocjene i izdaju svjedodžbe? Hoće li biti jednostavnije da umjesto neodržane nastave taj posao ostane neodrađen?
Hoćete li možda da štrajkamo u srpnju kada se učenici upisuju u srednje škole i na fakultete ili možda u kolovozu kada je vrijeme popravnih ispita koji su posljednja šansa mnogim učenicima da spase godinu?“


3. Štrajk se odvija „preko leđa učenika“


Odgovor na ovu kritiku javnosti dala sam već djelomično pod brojem 2. Treba li podsjećati na ratne godine kada se nastava također nije odvijala redovito, a bilo je prekida i po nekoliko mjeseci? Treba li podsjećati na snijeg u Splitu zbog kojeg je nastava obustavljena na duži period nego do sada zbog štrajka pa se svejedno sve nadoknadilo? Smatram da su prosvjetni djelatnici svjesni koliko nastava trpi, ali i dovoljno stručni da znaju kako će se to ispraviti.


Kritike javnosti „kako su djeca žrtve te kako su ovogodišnje generacije maturanata trajno oštećene su pretjerane“. Oprostite, no ja još nisam naišla na gimnaziju pred kojom stoje grupe tih oštećenih maturanata koji lupajući šakama po vratima škole traže da ih se pusti unutra i da nastava započne.


Šalu na stranu. Mislim da su i učenici i njihovi roditelji itekako svjesni situacije. To uostalom pokazuje i činjenica neslanja djece u školu, te podrške roditelja koju su iskazali na društvenoj mreži Podrška roditelja nastavnicima u štrajku koja je u svega nekoliko dana uspjela okupiti preko 70 000 članova.


Roditelji su, vjerujem svjesni kako je šteta od potencijalnog gubitka nastave nadoknadiva i zanemariva u usporedi s poboljšanjem sustava obrazovanja kojeg prosvjetni djelatnici trenutno traže.


4. Prosvjetni djelatnici koji štrajkaju su lako zamjenjivi


Pročitala sam ovih dana u medijima dosta komentara poput „podijelite im svima otkaze, ima na burzi dovoljno onih koji će htjeti raditi.“
Javnost pritom nije svjesna kako više nisu samo škole na udaljenim otocima u problemu nedostatka stručne kvalificirane radne snage.


Već odavno i škole po Zagrebu i okolici teško pronalaze pojedine profile. Tu prednjače profesori matematike, informatike i stranih jezika. Natječaji za zapošljavanje se raspisuju i po nekoliko puta dok se ne pronađe adekvatan djelatnik.
Pokušajte objasniti profesoru matematike ili informatike zašto bi se trebao zaposliti u školi ako mu radno mjesto u realnom sektoru omogućuje u samom početku duplo veću plaću.
Dakle, burze već odavno nisu pretrpane prosvjetnim kadrom, a ako ga želite u školi, jedini način je da ga se adekvatno plati. U suprotnom će konobari predavati i matematiku i strani jezik.


5. Trenutno je u školstvu zaposleno previše nastavnika u odnosu na broj djece


Unatrag nekoliko godina broj djece se u našim školama smanjuje, dok se broj nastavnika povećava – ovaj statistički podatak je točan, a iza njega stoje opravdani razlozi koje navodim kronološkim redom njihovog pojavljivanja:
a) u nastavu se uvodi novi predmet vjeronauk
b) strani jezik se počinje učiti od prvog razreda (prije je bilo od 4. razreda)
c) uvodi se drugi strani jezik
d) Informatika postaje obavezan predmet u 5. i 6. Razredu
e) mijenja se pedagoški standard koji propisuje razredne odjele s manjim brojem učenika
f) inkluzija – uključivanje učenika s poteškoćama u radu iziskuje dodatno smanjenje broja učenika po razrednom odjelu i to za svaki razredni odjel u koji je uključen svaki takav učenik
g) pojedini nastavnici rade u dvije, ponekad čak i tri škole (iz razloga jer u jednoj ne mogu ostvariti puni satnicu), a u sustavu se na svakoj školi broje kao novi zaposleni.
h) smanjen interes za upis u pojedina strukovna zanimanja zbog kojih (kako se ista ipak ne bi ugasila) postoje razredni odjeli i sa samo desetak učenika
Svi ovi razlozi, koji dizanjem standarda prosvjete postaju opravdani, pridonose novom zapošljavanju i povećanju ukupnog broja zaposlenih u prosvjeti.


6. Prosvjetnim djelatnicima se od 2017. godine plaća povećala za 12%


Ovih 12% je rezultat loše matematike!
Prisjetimo se, zbog gospodarske krize su prije 2017. godine smanjene plaće u cijelom javnom sektoru pa tako i u prosvjeti. Zašto se tada u prosvjeti išlo na rezanje koeficijenta, a ne samo osnovice plaće, nitko ne zna odgovoriti. No činjenica je da su djelatnici zaposleni u školstvu 2012. godine imali veći koeficijent složenosti poslova nego danas.


Također kritičari, a vezano uz recentni štrajk postavljaju pitanje zašto se prosvjeta nije bunila u trenutku smanjivanja plaće, nego baš danas (tu se pretpostavljam opet insinuira da štrajk ima političku pozadinu).
Dakle, u periodu rezanja plaća prosvjeta je bila realna i svjesna gospodarske krize te potrebe uštede, a i solidarna s ostatkom javnog sektora odnosno s cijelom državom, te usmjerena što skorijem izlasku iz krize.
Nažalost, kada je po izlasku iz krize došlo vrijeme vraćanja oduzetog postotka, prosvjeta je bila (zašto?) posljednja na redu.
Svejedno, vraćanje oduzetog po modelu 3+3+3 % nije povećanje plaće, a i ne doseže spominjani iznos od 12%. 


7. Prosvjeta spada u javni sektor koji se financira iz realnog sektora


Ovo je činjenica, no...
Naslušala sam se ovih dana svakakvih kritika i pročitala svakakve usporedbe, pa čak i onu „što bi oni htjeli, na suhom su i toplom, dok mi na baušteli radimo po kiši i snijegu“.


Činjenica je da smo zemlja u kojoj se znanje cijeni jako malo, ili se uopće ne cijeni, no usporedba VVS obrazovane osobe i u ovom slučaju možda čak i nekvalificiranog radnika...? Prosudite sami. Ja imam dovoljno životnog iskustva da ne ulazim u kritiku niti jednog posla niti profesije, neovisno koliko je za dotični potrebno godina školovanja, osim onog koji sam sama probala raditi.


S druge strane spremna sam priznati da realni sektor producira i realne proizvode, koje doduše kupuju i svoja primanja na njih troše i djelatnici javnog sektora. Što opet dovodi u direktnu zavisnost jedne od drugih.


No... Proizvod prosvjete je nerealan, neopipljiv – to je znanje. Isti taj proizvod trenutno je najtraženiji i najbolje plaćen na europskom, pa i svjetskom tržištu. A mi ga izvozimo besplatno!
Odškolujemo vrsne stručnjake različitih profila, cijenjene izvan granica naše zemlje i po svom znanju ali i radnim navikama.  Odškolujemo ih u našim školama, često u uvjetima iz doba Austro- Ugarske i našim prosvjetnim kadrom koji po mišljenju mnogih ne zaslužuje niti veću plaću, niti bolje uvjete rada.

  • Avatar Mabolimekrac
    Mabolimekrac:

    Odlican clanak. Sve stoji...

  • okolokere:

    Najveći neprijatelj istine i slobode u našem društvu je kompaktna većina

  • Alkana:

    Podržavala sam ih prvih tjedan dana, ali nakon toga ne. Dao im je premijer dobru ponudu, ali nisu pristali. Mnogi nastavnici ne žele štrajkati, ali moraju pod pritiskom sindikalaca. Neki samo dođu i potpišu da su u štrajku a onda ... prikaži još!a rade s učenicima kao npr. u glazbenim školama. Jer ovakve pauze u nastavi su nenadoknadive. Ni roditelji ih više ne podržavaju. Štrajk im je samo donio još veće probleme. Ti roditelji često imaju puno manje plaće, a ipak rade i ne smiju štrajkati jer će odmah ostati bez posla. Ti roditelji plaćaju ove štrajkaše. Zato, odmah u klupe. Zašto tek od četvrtka? Ako i tada?