Blogosfera Škola za 5

Škola za život u silaznoj putanji

Što je dobar PR, a što stvarnost? Nedostaci eksperimentalne provedbe Škole za život nastoje se sakriti.
Objava 23. travnja 2019. 0 komentara 4906 prikaza
Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
Razlike između marketinga i stvarnosti su velike

Dok se resorna ministrica nadmeće s predsjednicom sindikata SHU-a  čije je istraživanje po pitanju Škole za život relevantnije, na terenu postaje jasno da je cijeli projekt na rubu propasti.

Nezadovoljstvo ne izražavaju samo nastavnici, nego i roditelji djece koja ove školske godine pohađaju eksperimentalne programe, a bilo je i medijskih istupa i samih učenika koji su argumentirano objasnili što to u Školi za život ne valja.

Stremljenje ka digitalizaciji nastave uništilo je kvalitetu udžbenika

Sadržaji udžbenika su reducirani zbog propisane gramaže koju ne smiju premašiti, a radne bilježnice, zbirke zadataka, atlasi i slično svedeni su u kategoriju neobaveznih nastavnih pomagala.

Krnje udžbenike trebali bi nadomjestiti digitalni sadržaji čija je uporaba postala upitna već prošle jeseni kada su u učionice stigli tableti kojima učenici zbog upitne kvalitete ne mogu skidati potrebne digitalne sadržaje.

Kako se je u eksperiment skočilo bez logističke pripreme (za ovakvu razinu nastave apsolutno sve učionice bi trebale biti opremljene računalom i pametnom pločom) samo izvođenje nastave je postalo upitno. Nastavnicima je prepušteno da se snalaze kako tko zna. Većina ih je pribjegla printanju i kopiranju sadržaja koji bi trebali biti digitalno dostupni, a zbog manjkave opreme to nisu.

Jesu li tableti rješenje za sve probleme?

Činjenica da ministarstvo odustaje od nabavke novih tableta za sve učenike (novi model je četiri tablete na jednog učenika) koji će od jeseni raditi po novom programu Škole za život tumači se različito.

Neki smatraju da je u pitanju nedostatak novaca, dok su neki mišljenja da je ministrica, izuzetno sklona digitalizaciji svega i svačega konačno poslušala i savjete drugih koji smatraju kako tipkanje po tabletima neće pridonijeti napretku obrazovnog sustava, niti pomoći da učenici bolje i kvalitetnije uče.
Opremljenost škola

Tablet na učeničkoj klupi je samo ukras, šlag na torti, dok se većina škola bori s osnovnim uvjetima.

Budimo realni, nastavu u jednoj smjeni (koja bi trebala biti preduvjet ovako zamišljene reforme) ima nekoliko novosagrađenih škola i nažalost one kojima se broj učenika zbog iseljavanja drastično smanjio. Ostatak njih (a te su u većini) vodi borbu s nedostatkom učionica, kabineta za stručnu nastavu i sportskih dvorana, neadekvatnim sanitarnim prostorima I zastarjelim kuhinjama u kojima se priprema obrok za učenike.

Smanjenje tehničkog osoblja

Pogoršanju uvjeta u školama pridonosi i smanjenje tehničkog osoblja, prvenstveno spremačica na kojima je ministarstvo odlučilo štedjeti. Posljedice su vidljive u prašnjavim učionicama, neopranim prozorima i podovima. U takvim prostorijama učenici uključeni u cjelodnevni boravak provedu gotovo cijeli dan.
Badava se u školi provode radionice o zdravim higijenskim navikama kada dijete nakon pranja ruku nema u školskom WC-u papir o koje ih može obrisati.
Svatko si kao roditelj može postaviti vrlo jednostavno pitanje: Što je moj prioritet, da mi dijete boravi u prihvatljivim higijenskim uvjetima ili da najesen dobije novi tablet i loš udžbenik? 

Nova mreža škola

Ako me sjećanje dobro služi, do prije dva mjeseca su imperativ bile manje škole s nastavom u jutarnjoj smjeni. Vrlo često se naglašavala važnost područnih škola kao ustanove koja održava selo živim.

Nastojalo se da svaka planinska ili otočna škola ima jednake uvjete za rad kao i ona u centru Zagreba, te se uz beneficije koje proizlaze iz  zakona o područjima od posebne državne skrbi nastojalo izbjeći raseljavanje stanovništva.

Odjednom slušamo o gašenju škola iz upravo takvih područja, te pripajanju učenika i nastavnog kadra većim školama.

Naravno da je jasno kolika će se financijska ušteda na ovaj način postići, te koliko će ista odluka ako se provede u djelo istodobno utjecati ne samo na pad kvaliteta nastave, nego i na tehnološke viškove u obrazovnom kadru, a dugoročno pridonijeti i izumiranju sela koja su već ionako načeta povećanim trendom migracija u gradove ili strane zemlje.

I na kraju učitelji i nastavnici…

Njih se okupiralo digitalnim edukacijama kako ne bi primijetili kolaps sustava u koji ih se gura, dok se istodobno njihova mišljenja zanemaruju ili friziraju u istraživanjima bez znanstvene podloge.

Da, učitelji su (potiho kao i uvijek) nezadovoljni.

Jedno je sigurno, kaos u koji ih se gura neće samo pridonijeti padu kvalitete nastave, nego i samu izvedbu nastave čini zahtjevnijom što ponovno znači povećanje obima posla.

Svatko s imalo entuzijazma će u svoj posao rado uložiti dodatno vrijeme, ako to uloženo vrijeme ima svoju svrhu. No ovdje nažalost nije tako. Ciljevi koji su pred njih postavljeni su nejasni, a njihova provedba (zbog niza razloga koje sam do sada navela) upitna. 

Mišljenje kako se eksperiment, prije nego se kvalitetno evaluiraju njegovi rezultati, te sistematiziraju pozitivni i negativni ishodi, NE SMIJE implementirati u širu uporabu zastupa svaki ozbiljan znanstvenik.

Zašto se ovdje odstupa od te prakse?
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.