Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

Rad u razredu - jedno od najstresnijih zanimanja!

Edukacije, tablice, formulari, nepregledna administracija, roditeljski pozivi, dijete s posebnim potrebama, individualizirani program, vršnjačko nasilje, formativno vrednovanje, nadaren u razredu kojem je dosadno... sve to u jednom danu. Nekada i samo u jednom satu.
Objava 18. veljače 2020. 1 komentara 1840 prikaza
Foto: Thinkstock
Foto: Thinkstock
Burnout

Burnout syndrome ili sindrom izgaranja je skup psihofizičkih simptoma koji nastaju kao posljedica poteškoća i problema na radnom mjestu. Ovaj pojam nije izmišljotina 21. stoljeća. Zabilježen je puno ranije, iako se je njegova pojavnost ogledala u drugačijim simptomima.

Novi oblici opterećenja na radnom mjestu

Ono što su nekada bili strojevi, buka, opasni ili štetni radni materijali...danas su to mahom (loši) međuljudski odnosi, ali i preopterećenost radnim obavezama.

I jedni i drugi su ostavljali i još uvijek ostavljaju traga na psihičko i  fizičko zdravlje radnika.

Obilježja sindroma sagorijevanja na radnom mjestu:

- emocionalna i fizička iscrpljenost                  

 - negativan ili ciničan stav prema kolegama, nadređenima i klijentima                  

  - negativan stav o smislu vlastitog rada ili potpuni gubitak istog.

 

Uzroci pretjeranih psihičkih opterećenja na poslu:

- nepovoljna radna klima (loši međuljudski odnosi s kolegama i nadređenima)

- nepravedno postupanje nadređenih

- jednoličnost i monotonija posla

- užurbanost, često nemogući rokovi ili količina posla nesrazmjerna vremenu potrebnom za njegovu odradu.

Posljedice: unutarnji otpor prema poslu koji prikrivamo rezigniranošću, čime naše unutarnje nezadovoljstvo, nažalost ne postaje manje.

Riječ znanosti

Složena ispitivanja i istraživanja s područja medicine rada ističu nekoliko skupina zanimanja u kojima se sindrom izgaranja smatra posebno izraženim. Uglavnom se tu radi o zanimanjima za koja je specifičan neposredan rad s ljudima, a istraživanja provedena u Njemačkoj na prvo mjesto među najstresnijim zanimanjima stavljaju učiteljsku profesiju. 49,5 % njemačkih prosvjetnih djelatnika odlazi u prijevremenu mirovinu zbog zdravstvenih problema uzrokovanih stresom na poslu, a za one mlađe su osnovane specijalizirane klinike za rehabilitaciju i oporavak "pregorenih učitelja".

Nisam uspjela naći nikakav pisani trag sličnog ozbiljnog istraživanja provedenog na istu temu u Hrvatskoj, no uvjerena sam kako rezultati ne bi bježali daleko od njemačkih. Naravno, većina mojih starijih kolega si nažalost ne može priuštiti prijevremenu mirovinu, niti sam čula da postoji ikakva ozbiljna rehabilitacija čak niti u vidu obične psihoterapije koja bi se specijalizirala samo za nastavničko zanimanje.

Zašto su škole postale mjesta izrazitog stresa na radnom mjestu?

Istraživanja su pokazala da su stresu posebno izloženi oni zaposlenici od kojih se očekuje emocionalna angažiranost na radnom mjestu.

Tome treba pridodati i nezaobilaznu činjenicu kako se međuljudski odnosi u prosvjetnoj djelatnosti odvijaju na čak nekoliko vrlo zahtjevnih nivoa:

-odnos s kolegama i suradnicima

-odnos s nadređenim u ustanovi i odnos s nadređenim ustanovama

-odnos s učenicima

-odnos s roditeljima učenika.

Činjenica je kako su učenici unatrag nekoliko desetljeća postali izuzetno zahtjevni i teški suradnici. Njemačko istraživanje govori o sprezi opadanja roditeljske pažnje i vremena koje roditelji posvećuju djeci sa sve većim nemirom, teškoćama prilikom postizanja pažnje i fokusiranosti na rad kod učenika. 15% učenika pati od neke vrste psihofizičkog zdravstvenog poremećaja ili zbog različitih bolesti, poteškoća u razvoju ili problema prilikom savladavanja gradiva zahtijeva poseban pristup u nastavi. Svi ti problemi koje "učenik u školu donosi od kuće, iz svoje obitelji" postaju dodatni izazov za nastavnika.

U takvoj situaciji učitelji postaju teški fizički radnici u učionicama. Neke zapadne zemlje donekle pokazuju razumijevanje za novonastale situacije, pa se sukladno broju djece s posebnim potrebama s kojima radi, učitelju smanjuje broj sati tjedno koje provodi u nastavi.

Kod nas je situacija pak potpuno obrnuta. Sa svakim djetetom koje zbog specifičnosti svojih psihofizičkih poteškoća zahtjeva prilagođeni ili individualizirani pristup u učionici, učitelj osim dodatnog neposrednog rada s njim "na poklon dobije" i još nekoliko tablica i formulara  nenadmašne nam hrvatske birokracije koje treba popunjavati na godišnjoj, mjesečnoj, tjednoj ili svakodnevnoj razini.

Roditelji postaju sve teži suradnici. Gledajući u prosjeku i iz svog iskustva, većina roditelja ostaje ipak realna kada su u pitanju njihova očekivanja od škole, no dovoljno je da imate dvoje učenika s "teškim roditeljima" koji će u potpunosti "začiniti" školsku godinu.

E-imenici su smanjili dolazak roditelja na individualne razgovore, no oni omogućuju brzi protok informacija što pak često ima kao posljedicu telefonske pozive roditelja (ne, ne obraćaju pažnju na radno vrijeme, zovu ponekad i vikendom!) u kojima traže objašnjenje pojedine ocjene, zabilježenog komentara nastavnika i slično.

U prosvjeti je svakako zanimljiv i odnos s nadređenim ustanovama. Uglavnom se tu radi o Ministarstvu znanosti i obrazovanja i Agenciji za odgoj i obrazovanje. Iako su brzi i ažurni u donošenju raznih pravilnika i naputaka kojih se moramo pridržavati te dodatne administracije koji ispunjavamo; komunikacija u suprotnom smjeru (kod upita prilikom nekih nejasnoća, traženja pomoći ili savjeta) je vrlo spora.

Stalni stres na radnom mjestu vodi prema ozbiljnim psihosomatskim oboljenjima

Još sam prije petnaestak godina u stručnom časopisu pročitala kako u Njemačkoj postoje specijalizirane rehabilitacijske klinike za "učitelje koji su sagorjeli  na svom radnom mjestu" i kojima treba nekoliko mjeseci odmaka. Nisu to nikakve "ubožnice", već po visokom standardima uređene institucije, smještene u mirnom mjestu punom zelenila, koje osim stručne pomoći svojim pacijentima-učiteljima nude cijelu lepezu zanimljivih sadržaja kojima se mogu baviti (i pritom  biti korisni) dok su na bolovanju.

Kod nas tako nešto zvuči poput SF-filma ili utopije, budući da je i posjet psihologu za nas još uvijek tabu tema.

A izazova na radnom mjestu je svaki dan sve više!

Zanimljivo je kako ni strukovni sindikati nikada ne spominju ovu temu. Čak niti onda kada se govori o težnji boljim uvjetima rada, nitko još ne spominje organizirani oblik ozbiljne brige za psihičko zdravlje prosvjetnih djelatnika.