Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

Slučaj Domaćica

"Što je pjesnik zapravo htio reći" nije svima bilo omiljeno pitanje na satovima Hrvatskog jezika, jer se ista stvar obično može interpretirati na više načina, a profesor je htio čuti uvijek ono što si je on zamislio da je ispravno (a pritom opet nitko ne može znati je li baš to ono što si je pjesnik zaista i zamislio). Ja sam, nasmijana brojnim reakcijama koje čitam ovih dana po društvenim medijima, došla do zaključka da je Kraš ipak ispravno dodao svojoj Domaćici i ostala zanimanja, jer teško je više naći ženu koja je samo domaćica.
Objava 08. svibnja 2022. 1 komentara 1896 prikaza
Schutterstock
Schutterstock
To je to! Domaćica je uvijek dobre volje, nasmijana, te dočekuje supruga i djecu na povratku s posla i škole netom spremljenim, toplim, ukusnim i zdravim jelima. Postoje li domaćice još uvijek?

Nema veze što gorivo svaka dva dana poskupljuje i što će si kruh uskoro moći priuštiti u postotku manje ljudi nego u doba Marije Antoanete (normalno, jesti će kolače); to nije tema vrijedna spomena u ovoj našoj mudrostima prebogatoj zemlji. No, kad Kraš na Domaćicu doda druga zanimanja, uzvrpolji se i digne cijela nacija na noge. Svi u nekom transu, duboko zabrinuti kao kad je Tito umro: “Pa kaj ćemo sad, je l' će se Yuga raspasti, neće…?”. Istina, tada su bila druga vremena, pa se i zabrinutost šutke podnosila. Danas svatko svoju dilemu javno iznese na društvenim mrežama i eto začas kolektivne panike ravnoj onoj kao kad država propada. To diskriminacija, to seksizam, to uvrede… Svi imaju nešto za reći, Crkva, udruge za ženska prava, udruge za muška prava, Babe (s velim B), sociolozi, psiholozi, patolozi…

Doduše, ja i dalje ne kužim tko je uvrijeđen; žene koje jesu domaćice, žene čije je zanimanje spojeno s pojmom domaćica ili muški koji kao isto jadni sad tu nešto  pomažu u kući ali njih nitko ne spominje. Je l' su uvrijeđene domaćice ili one koje nisu domaćice, tko?!


Osim toga, zbog nametnutog pitanja, osobno se osjećam totalno nesigurno, nelagoda me neka zgrabila. Nije to što Putin prijeti da će nas sve sravniti sa zemljom, nego ja više ne znam tko sam. Jel ja jesam domaćica ili nisam? Je l' se trebam osjećati loše što nisam samo domaćica ili je to u ovom slučaju plus? Moj identitet, moje četrdeset i kusur godišnje poimanje sebe je uzdrmano iz temelja. Iz betonski sa željezom armiranih temelja i ja to moram sad razriješiti.

Idemo školski, postupno i sistematski: Tko je zapravo domaćica?

Ja se u startu ograđujem, jer sam apsolutno svjesna da su ovo puste tlapnje sve dok se Jelena Veljača ne oglasi po ovom pitanju i definira tko tu koga i zašto, ali ipak moramo probati.

Jesu li domaćice one mame koje nigdje ne rade pa su zadnje (kao i ja kad sam radila popodnevnu smjenu) dovodili djecu u vrtić, onda me zvale na kavu u kultni jaskanski kafić gdje se one svakodnevno sastaju i repeticijski jedna za drugom, ko pokvarena gramofonska ploča mantraju: Đizis, ja fakat niš ne stignem! Nakon te skupne psihoterapije bi one (ne ja -dva puta sam izdržala i hvala lepa, doviđenja) otišle u Lidl kupiti hrenovke koje su mužu skuhale kad bi se vratio s posla i onda oko 17:30h dotrčale sve zadihane po dijete u vrtić, jer “Znate teta, ja niš’ ne stignem napraviti!”
Nema šanse, taj profil žene sigurno nije domaćica.

Razmišljam dalje, aristotelsko-platonski dubinsko i prizivam slikovitu predodžbu… domaćica, domaćica? Aha!
Ukazala mi se u mislima simpatična, nasmijana, dobroćudna gospođa 50-60 godina, ima frizuru, ali je i malo prosijeda jer ne boji kosu, opuštena, miriši na neko svježe pečeno dizano tijesto. To je to!
Domaćice su žene čija je prvenstvena uloga da svojoj obitelji serviraju svaki dan u isto vrijeme topli doručak, ručak i večeru, peku kolače na koje im uredna kuhinja i ostatak jednako uredne i uvijek pospremljene kuće ugodno mirišu, mijese gibajnice, krafne za fašnik, kiflice svih vrsta… Dnevna soba im je ukrašena njegovanim kućnim cvijećem na čijim listovima nema prašine, stolnjak uvijek čist i uštirkan. One su vesele, nasmijane i bez stresa jer su im obitelj i kuća jedina obaveza.

To mi je totalno to, ali me malo zabrinulo zašto mi se u mislima ukazala starija gospođa. Mislim, ona mlada što jednom godišnje ispeče kremšnite i okači ih na fejs definitivno nije domaćica, ali zašto domaćica ne može biti mlada.


Shvatila sam kako taj stariji lik domaćice vuče korijene iz perioda mog odrastanja kada nam se valjda formiraju temeljni životni stavovi i pojmovi, a u mom okruženju se tada živjelo u višegeneracijskim (tzv. proširenim) obiteljima u kojima su mame ipak odlazile na posao, a baka je bila zadužena za kuhanje, dakle domaćica.
Sad me tu samo muči još jedna stvar. Kod nas u seoskoj sredini su bake između kuhanja obroka odlazile na njive, u vinograde, hranile domaće životinje, radile u vrtu… Jesu li one zato više domaćice od istih takvih iz neke građanske sredine koje su posvećene samo kuhinji ili su zato manje domaćice?


Kako god da se uzme, ako sam ja uspjela postaviti iole pravilnu definiciju, činjenica je da ja od domaćice nisam ni d. Doručak si djeca uglavnom sama spremaju i serviraju, od zajedničkih obroka preko tjedna nema spomena, kuhinja mi na dizana tijesta zamiriši svake prijestupne… Uglavnom, pretužno. Ja nisam domaćica. Jedino što mogu reći u svoju obranu; imam lijepe orhideje na prozoru kuhinje.


Istina, ja nisam nikada niti željela biti (samo) domaćica, nekako mi se to činilo premalo izazovno, ali evo; sad se stvarno osjećam malo … nekako otužno. Osvijestila sam tako važnu stvar – definitivno nisam domaćica, a neću nikada niti biti osim ako me nekaj baš gadno ne okrene.
Da si nekako razbijem tu tugu, naumim ja ispitati svoje juniore, čisto da vidim kakvi su njihovi stavovi po tom pitanju.
Mlađi mi je naišao prvi dok dam dovršavala kolač u kuhinji (iznimka, iznimka, znam; ipak je sezona jagoda).
- Mili, kako bi ti nekome objasnio što je to domaćica?
- To je keks. (Ima 12 godina, vrlo je inteligentno dijete).
- Dobro, ali još osim toga?
- To je hrvatski keks.
- Ma da, ali taj keks je dobio ime Domaćica, jer je domaćica osoba. Kako bi nekome objasnio tko je ta osoba?
- Mmmm… to je ugostiteljica.
- Ugostiteljica?
- Da, samo nisam siguran je li to ona koja ugošćuje ljude u restoranima ili svoju obitelj u kući.

Zanimljivo! Malo mu pomognem, nadajući se (uzaludno) da će to uvažiti kod odgovaranja na moje sljedeće pitanje:

- Mislim da je to ipak ova koja kuha za svoju obitelj. Ako je tako jesam li i ja domaćica?
- Pa ponekad jesi.
- Ponekad?
- Pa da, ono kad mi napraviš sendvič.

O, muko moja.

Još se i zamislio: - Ali onda je i tata domaćica, jer mi i on nekad napravi sendvič.


Baš lijepo. Sad već ozbiljno razmišljam da li da pitam starijeg ili mi je dosta poniženja za jedan dan.
Ali ono, kad sam već krenula…


- M. kako bi ti nekome objasnio što je to domaćica, ali ne keks, nego osoba?
(On ima 16 i isto je dijete normalne do iznadprosječne inteligencije).


Nakon kraćeg razmišljanja: - To je ona koja čisti, samo se dvoumim je l' ona koja čisti samo kuće ili i ona koja čisti …ne znam, urede, škole…?

O Gospe moja!

- Pa kaj nije to onda čistačica?
- A da, fakat. Domaćica je onda ona koja još i kuha. Odnosno, više kuha, a manje čisti.
I ode, potpuno nezainteresiran za ovakve, trenutno od krucijalne važnosti za cjelokupan prosperitet društva, teme.

Oko 20h se konačno pojavio i pater familijas i ja njega zaskočim onako odmah s vrata: - Mužu, jesam li ja domaćica?

- Ti definitivno nisi domaćica! 

Pih! 


I nastavlja: - A to me pitaš zato što sad svi pišu o tome po društvenim mrežama zbog Kraševe reklame? Mogu oni reći što hoće, ali reklama im je definitivno uspjela čim svi govore o njoj.
S tim se moram složiti.

I na kraju sukus teme: Što sam saznala (osim da sam totalna nula od domaćice, no to mi je bilo i prije jasno)?


Saznala sam da je domaćica pojam koji mlade generacije ne znaju definirati niti približno, nemaju uopće predodžbu što je to jer domaćica kao osoba više gotovo i ne postoji. Zastarjelica s tendencijom skorog prelaska u arhaizam, osim u slučaju kultnog Kraševog keksa. Postoje mame koje su uglavnom supermame, kraljice multitaskinga s rasponom sposobnosti od visoko profesionalnih kvalifikacija koje iskazuju na svojim radnim mjestima do managerica svojih kućnih, obiteljskih korporacija. Postoje bake koje variraju od zaposlenih (slične opisanim netom mamama, samo s odraslom djecom pa ipak imaju manje privatnih obveza) do onih u mirovini koje možda čak malo asociraju na domaćice.

U svakom slučaju, domaćica je zanimanje koje je uglavnom  izumrlo u modernom načinu života i to vjerojatno zbog težnje za većim životnim standardom, ali definitivno na uštrb kvalitete obiteljskog života.


I još nekoliko činjenica: 
Treba uzeti u obzir da se u standardnom hrvatskom jeziku za zanimanje "stjuardesa" kaže domaćica u zrakoplovu ili domaćica leta.
Duden, rječnik standardnog njemačkoj jezika kaže da je domaćica supruga, obiteljska žena posvećena vođenju kućanstva.
Srpska inačica Wikipedije je tu dosta detaljna: Pod terminom domaćica se podrazumeva (obično udata) osoba ženskog pola koja nije u radnom odnosu (i ne bavi se poljoprivredom), već obavlja «ženske» poslove po kući.


Evo, hvatam se za glavu, jer iz ovog pak proizlazi da makar ona kuhala najfinija jela i pekla kolače koji su posljednji krik kulinarske mode, opet ne može biti domaćica ako nije udana. Borci s prve linije za ženska prava, gdje ste?
 

  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • billynik:

    Odlično!