Blogosfera Škola za 5

Što nam poručuju recentni rezultati posljednjeg PISA testiranja učenika?

Objava 09. prosinca 2016. 0 komentara 700 prikaza
Thinkstock; učenje definicija vs.istraživanje.
Thinkstock; učenje definicija vs.istraživanje.
Pisa

PISA istraživanja ili PISA testiranja (Programme for International Student Assessment) međunarodna su istraživanja procjena znanja i vještina pod pokroviteljstvom OECD-a. Provode se od 2000. godine, u ciklusima, svake tri godine.  U testiranju sudjeluju  učenici u dobi od 15 godina, što kod nas konkretno znači da reprezentativnim primjerkom bude obuhvaćen veći dio sudionika iz srednjih, a manji iz osnovnih škola. 

Ovo nije  klasično ispitivanje naučenog gradiva i sposobnosti njegove reprodukcije za ocjenu, kako se to obično radi u školi, već ispitivanje o tome jesu li učenici stekli vještine i sposobnosti za aktivno sudjelovanje u današnjem društvu. Ukratko, ne testira se znanje, nego njegova primjena.

Testiranjem se ispituju tri područja: prirodoslovlje, čitalačka pismenost (na materinjem, ali i stranim jezicima) i matematička pismenost. (Ovdje treba napomenuti da PISA test proizlazi iz orijentiranosti na gospodarski razvoj, te su zato za testiranje uzeta područja koja su preduvjet za isti). 

Unatrag nekoliko dana predstavljeni su rezultati posljednjeg ciklusa testiranja, onog iz 2015.godine, a neposredna posljedica su bombastični naslovi poput " Katastrofalni rezultati hrvatskih učenika", "Hrvatski učenici ispodprosječni", "Na samom dnu..." i slično.

Ponajprije bih željela demantirati ovakav pretjerani senzacionalizam činjeničnim stanjem. U istraživanju provedenom 2015. godine čije rezultate komentiramo sudjelovale su 72 zemlje OECD-a i partnerske zemlje. U ukupnom rezultatu Hrvatska je zauzela 36.mjesto (u području matematičke pismenosti 41.mjesto, u području čitalačke pismenosti 31.mjesto). Dakle, Hrvatska nije "na samom dnu", nego je u zlatnoj sredini. Ne tvrdim da time trebamo biti zadovoljni, no vjerojatno bi nam kolege iz zemalja pri vrhu ljestvice skinuli kapu s obzirom na uvjete i okolnosti u kojima ostvarujemo i ovakve rezultate.

Na samom vrhu uspješnosti posljednjeg testiranja našao se Singapur, no već je ustaljeno da se, od kada se testiranje provodi na prvim mjestima smjenjuju azijske zemlje brzorastućeg BDP-a (Japan, Tajvan, Južna Koreja, Hong Kong), zatim Kanada, a od europskih zemalja među prvih pet redovito se pojavljuju Finska i Švicarska.

Što je zajedničko državama čiji učenici pokazuju izvrsno poznavanje prirodoslovlja, te raspolažu odličnom matematičkom i čitalačkom pismenošću primjenjivom prilikom rješavanja problemskih situacija?

Naravno, svi će se odmah uloviti visokog standarda, opremljenosti škola, ulaganje u nastavnički kadar (čitaj: velike plaće)... Ne smatram navedeno nebitnim, no htjela bih skrenuti pozornost na još jedan segment koji se pri ovakvim analizama zaobilazi. Spominjane zemlje svoje školske kurikule baziraju na samo nekoliko (obično pet) obaveznih predmeta, dok primjerice kod nas ta brojka varira od 12 u sedmom razredu osnovne škole do 16 u gimnazijama. Pridodamo li tome količinu gradiva obuhvaćenu svakim pojedinim predmetom kao rezultat dobivamo školski sustav u kojem se u svaku temu zagrebe samo površinski, a niti jedna se ne uspije obraditi zaista dubinski, sistematično i temeljito do razine primjenjivosti u rješavanju problemskih situacija. Vjerojatno bi naši učenici na eventualnim međunarodnim kvizovima znanja osvajali mahom prva mjesta, jer ako iz hrvatskih škola izlaze oboružani ičim, onda je to nepregledna hrpa nesistematiziranih činjenica, koje su, očito je, nedostatno znanje naspram izazovima koji ih očekuju u stvarnom životu i radnom mjestu.

U prilog ovoj tezi "raspršenosti znanja, umjesto koncentriranja na bitno" istaknula bih također svježe rezultate TIMSS istraživanja (Trends in International Mathematics and Science Study), također provedenog 2015. godine koje pokazuje znatno bolji uspjeh ( napredak od 12 bodova u matematici i 17 u prirodoslovlju) učenika četvrtih razreda osnovnih škola u odnosu na isto istraživanje provedeno u prethodnom ciklusu. Rezultat pripisujem tome što je razredna nastava jedini segment našeg školstva fokusiran na osnovne predmete, ali i učiteljima oslobođenim pritiska "tomova skriptiranih enciklopedijskih pitanja za Državnu maturu" ostaje i najveća sloboda u kreiranju nastavnih sadržaja. 

Dakle, nije teško izvući zaključke, no...

Državni nam tajnik resornog ministarstva komentirajući rezultate  i dalje uporno ističe kako ne vidi problem u postojećim nastavnim sadržajima, nego u nastavnicima, slaboj opremljenosti škola i manjku satnice prirodnih predmeta (znači li to da bi ju trebalo još, očito u nedogled povećavati?).

Indikatno je još za spomenuti da Hrvatska nije, od kada sudjeluje u PISA  istraživanju postigla značajan pomak unaprijed. Unatrag nekoliko ciklusa nazadujemo u rasponu 15-20 bodova, prije svega iz područja matematičke pismenosti. Indikatno, no ne i začuđujuće budući da se u spominjanom periodu nije apsolutno ništa mijenjalo u našem školskom sustavu, a kako stvari stoje niti recentni rezultati neće imati nikakvog utjecaja na kreiranje eventualnih promjena u budućnosti.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.