Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

Sumrak saga hrvatskog školstva dobiva novi nastavak

Uzevši u obzir činjenice da dvadeset godina radim u prosvjeti, da imam dvoje djece koja su trenutno u sustavu osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, te da većina prijatelja s kojima često razgovaram ima djecu u nekoj od faza školovanja; mogu ustvrditi da i više nego solidno baratam novostima, ali i povratnim informacijama učenika, nastavnika i roditelja na uvedene novosti. Povratne informacije su u spektru nezadovoljstva i kritike, ponajviše od uvođenja reforme zvane Škola za život pa naovamo.
Objava 09. studenoga 2021. 4 komentara 7171 prikaza
Foto: Patrik Macek/PIXELL
Foto: Patrik Macek/PIXELL
Dok nam važne predmete nema tko predavati, ministarstvo u osnovne škole uvodi novi predmet nejasnih sadržaja koji treba postati alternativa Vjeronauku, čime dolazimo do presedana zbog kojeg će trebati mijenjati i Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim školama: od izbornog, Vjeronauk i novi predmet, postat će obavezno-izborni predmeti za sve učenike.

Da bi u našem obrazovnom sustavu trebalo puno toga mijenjati, složio bi se vjerojatno svatko tko se s tim segmentom susreće na bilo koji način. No svaka promjena ne znači nužno pomak na bolje. Gledamo li smjer putanje kojom idemo od Škole za život naovamo, zaključak će biti da je ta promjena bila sve samo ne promjena na bolje.

Ako bih već morala izdvojiti jednu pozitivnu stvar koju mi je Škola za život omogućila, onda je to dostupnost tehnologije u učionici. Olakšava mi to način predavanja i čini ga kvalitetnijim.

Ako pitate učenike što je za njih pozitivno, pozvat će se uglavnom na isto uz uvjet da se ta tehnologija koristi u dijelu sata koji zovemo “predah ili rasterećenje od rada”, što znači neki kvizić ili zabavno-edukativni video.

Začudili bi se možda, no ima učenika koji kažu da ne vole nastavu uz korištenje tehnologije, više nauče tijekom tradicionalnog oblika poučavanja.

Možemo zaključiti: tehnologija neće lošeg učitelja učiniti boljim, niti obrnuto.

No, ako krenemo nabrajati negativne strane Škole za život … Kod predmeta u kojima se išlo u veće promjene, gradivo je sada ispremiješano do konfuznosti (potpuno je napušten sistematičan pristup), lošiji udžbenici (morali su biti napisani u kratkom vremenu), svako očekivanje istraživačkog pristupa u nastavi se gubi, još veća preopterećenost učenika dodanim sadržajima (akademski umovi ne mogu pojmiti da povijest uče djeca u 5. razredu), pomicanje učenja pisanih slova u drugi razred osnovne škole …

Ukratko, osnovna zamisao o smanjenju gradiva zbog kojeg bi se učilo smislenije, više vodilo računa o međusobnom povezivanju gradiva i u konačnici, išlo prema tome da se učenik ima vremena posvetiti onome što ga zanima nije ostvarena. Naprotiv, ostale su stranice i stranice nepotrebnih i nepovezanih činjenica, napamet se uči u toj konfuziji više nego ikada. Relevantna evaluacija reforme nije provedena.

Sve je zaglavilo, da se slikovito izrazim, u gnjecavom blatu i tu tapkamo tko kako najbolje zna.

Reforma je predviđala i više izbornih predmeta, no za to je nužno najprije smanjiti obvezne. Niti od toga ništa, osim što je po osobnom ukusu predvodnice Škole za život Informatika u 5. i 6. razredu od izbornog postala obavezan predmet, te je uvedena u razrednu nastavu kao izborni predmet.

Meni je tu logično zapitati se, zašto Informatika, kao predmet budućnosti nije uvedena u sva četiri razreda gimnazija (izuzev prirodoslovno-matematičkih). Obzirom na kompleksnost, primjenu i važnost predmeta ne bi li ju trebao učiti svaki gimnazijalac sve četiri godine?

Tu dolazimo do problema stručnog kadra i jako, jako loše politike resornog ministarstva: u škole ćemo zapošljavati one kojih ima na burzi rada (kad već ionako tamo sjede) i svima ćemo dati istu plaću.

O tome da svi nastavnici, bez obzira koji predmet predaju u razvijenim obrazovnim sustavima nemaju iste koeficijente, dakle niti ista primanja sam već pisala i vjerujem da mnogima zaposlenim po školama to nije sjelo pa neću ponovno objašnjavati zašto nastavnik Sociologije i Matematike nemaju niti istu količinu posla, niti zaslužuju istu plaću.

U ovom kontekstu želim umjesto toga napomenuti da niti sustav obrazovanja ne može (a niti smije) bježati od kapitalističkog zakona ponude i potražnje, pa ako je baš i po balkanskom principu “koliko para toliko muzike”. Dokle god bježimo od toga, profesora Informatike imaju tri-četiri prirodoslovno-matematičke gimnazije u metropoli, a u ostalim gimnazijama predaju ovaj predmet nestručni ljudi.

Iz istog razloga nedostaje profesora matematike koju već sada po osnovnim školama nedaleko Zagreba predaju donedavne djelatnice Konzuma. Tu je još Fizika i strani jezici osim engleskog.

Učiteljski studij u Zagrebu nudi dodatni modul informatike, a kako je već dulji niz godina burza rada zasićena diplomantima Učiteljskog fakulteta uvela se Informatika u razrednu nastavu gdje oni mogu predavati, umjesto u gimnazije u koje prof. informatike ne žele jer im druga područja nude bolja primanja.

Iz istog razloga ministarstvo ne želi uvesti drugi strani jezik (osim u jezičnim gimnazijama) jer kadar odlazi raditi u gospodarski i turistički sektor umjesto u prosvjetu.

Reforme koja bi ove probleme riješila i posložila stvari na svoje mjesto se začudo niti jedan ministar niti politička opcija ne želi prihvatiti, jer … ah, jer bi ovdje novac trebalo uložiti stvarno u prosvjetu umjesto u neke kratkotrajne reforme bez cilja u kojima novac nestane na relaciji edukacije- projekti.

Pretjerujem li ako kažem da nam iz ministarstva u posljednje vrijeme ne dolazi ništa dobro?! Ili ako ustvrdim da se škole i obrazovanje tretira kao koš za smeće i kanta za otpatke u koju treba potrpati zbirni otpad s kojim ne znamo kud bi?!

Kako drugačije? Posljednja novost – uvodimo novi predmet u osnovne škole. Ne znamo još čemu će taj predmet učenike poučavati (o tome će odlučiti tim radne skupine izmišljanjem novih sadržaja), čak mu još nije niti ime definirano.

Radni naziv novog predmeta Kritičko mišljenje već je dobio znakovit skraćeni naziv KRI-MI.

Dakle, što se to kriminalno krije u novom predmetu?

Prvo, on će biti alternativa Vjeronauku o osnovnoj školi. Znači li to da određene političke struje žele Vjeronauku dostojnu konkurenciju?! Niti slučajno, jer to je predmet ionako van svake konkurencije. No, sve manje učenika pohađa nastavu Vjeronauka što školama stvara problem zbrinjavanja djece koja ga ne pohađaju te imaju rupe u rasporedu.

 Drugo, zbrinjavamo djecu i zapošljavamo sve one koji se gomilaju na burzi rada (cijeli niz kvalificiranih društvenjaka).

Kao što i Građanski odgoj može uz odrađenu vikend-edukaciju predavati svatko, tako će biti i s KRI-MI-jem.

U pravilu, kad je o našem školstvu riječ, mi svake četiri godine (što se nekako i  poklopi s izborima) uvodimo neki novi, obavezno politički obojen predmet: Vjeronauk – Zdravstveni odgoj – Građanski odgoj – KRI-Mi … nastavi niz.

Toliko je tih novih znanstvenih disciplina i postignuća izniknulo i sve ih treba, zajedno s njihovim definicijama, postulatima i hipotezama potrpati u glave naših učenika.

Promatrajući taj smjer kretanja kojim milimo kroz blato, očekujem da će nauštrb novih vrlih znanosti kroz skorašnje vrijeme iz našeg sustava obrazovanja biti izbačeni strani jezici i matematika. To bi bili logični potezi koji rješavaju puno problema. Matematiku ionako nema tko predavati, a i opasno je kod djece razvijati logičku inteligenciju isto kao što je i opasno da nam budući punoljetni građani, osim domaćih i random američko-zaglupljujućih vijesti (najnovija istraživanja neimenovanog znanstvenika s neimenovanog instituta …), čitaju i informiraju se na još nekom stranom jeziku osim engleskog.

Neka mi njima KRI-MI da odmalena nauče gdje žive!

  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • AnusCroatica:

    27 godina sam izdržao u razredu, a onda sam se morao maknuti kako bi sačuvao zdravi razum…pljuc!

  • lukastio:

    Ha,ha,ha, ma koga briga,samo "frikovi" il teška sirotinja idu studirati nastavničke smjerove matematike i fizike.,jer im to omogućuje zaposlenje bez političkih veza.

  • ŠjoraMare: Premium korisnik

    "No, ako krenemo nabrajati negativne strane Škole za život … Kod predmeta u kojima se išlo u veće promjene, gradivo je sada ispremiješano do konfuznosti (potpuno je napušten sistematičan pristup), lošiji udžbenici (morali su biti napisani u kratkom vremenu), svako ... prikaži još! očekivanje istraživačkog pristupa u nastavi se gubi..." E, ovo me najviše boli! Nakon 25 godina u školi, više ne znam predavati svoj predmet. Sve su sorili na hrpu, ispremiješali, nikakve strukture ni sustavnog pristupa predmetu... strašno! I ja razmišljam odustati od ove kaljuže.