Blogosfera Škola za 5

Treba li djecu poticati na STEM?

STEM područje zahvaljuje svoju popularnost prije svega činjenici da su zanimanja iz ovog djelokruga deficitarna i stoga jako dobro plaćena.
Objava 05. veljače 2018. 1 komentara 1958 prikaza
pixaby.com
pixaby.com
Što se krije iza premise "poticati djecu na STEM"?

Frazeologija obrazovnog sustava

U sklopu recentne reforme školstva već i vrapci na granama cvrkuću poštapalice o učenju za život, a ne za ocjene, o školi po mjeri djeteta, o učenicima koji s osmjehom napuštaju školu... no isto toliko često recitirani stih o poticanju učenika na STEM datira u povijesti književnosti obrazovanja s još nekoliko godina prednosti (i iskustva).

Akronim STEM nastao je od početnih slova engleskih riječi koje označavaju science (znanost), technology (tehnologija), engineering (inženjerstvo) i mathematics (matematika) te označava područja koja pokrivaju ove četiri riječi. Mogli bismo reći, radi se tu o prirodoslovnom, matematičkom i tehničkom području.

Što znači „poticati djecu na nešto“ i može li se to?

STEM područje zahvaljuje svoju popularnost prije svega činjenici da su zanimanja iz ovog djelokruga deficitarna i stoga jako dobro plaćena. Apsolutno se slažem da su te dvije činjenice dovoljne da privuku pažnju odraslog čovjeka koji razmišlja o realnoj budućnosti u kontekstu potreba na tržištu rada.

No, djeca ne razmišljaju (niti to u konačnici mogu) na taj način i zato trenutno postoji cijeli niz strategija kako i njima približiti i omiliti spominjano područje. Radionice i igraonice maštovitih naziva Mladi znanstvenici, Mali inženjeri, Maleni genijalci... stvarnost su već od vrtićke dobi. U nekom trenutku djetinjstva će se vjerojatno svako dijete oduševiti malim robotima i inim stvarčicama koje svijetle, zuje i slično, no pravi karakter djeteta u smislu koje je zaista njegovo područje otkriva se tijekom prva tri razreda osnovne škole.

Nazovimo to genetikom, prirođenim darom za određeno područje ili kako već, činjenica je da se početkom osnovnoškolskog perioda vrlo brzo otkrije kojem djetetu onako od ruke ide matematika, a koje lakše savladava čitanje i pisano izražavanje. Naravno, postoje izuzeci koji već u toj dobi pokazuju izvanrednu sposobnost savladavanja oba područja, no većina djece se nekako u toj početnoj fazi obrazovanja zahvaljujući svojim prirodnim i nasljednim sklonostima opredijeli ili za društveno ili za matematičko područje. Treba li to pokušati promijeniti i koji bi bio rezultat toga?

Što nas očekuje u budućnosti i tko pripada STEM-u?

S obzirom na činjenicu koja područja znanosti obuhvaća, bez velike pompoznosti se može zaključiti kako će upravo STEM područje biti nosioc cjelokupnog napretka i usudila bih se čak reći opstanka čovječanstva u budućnosti. Pri tom ne mislim isključivo na IT područje, nego prije svega na medicinu, farmaciju, bio-kemijske i bio-tehnološke znanosti. No, niti napredak tehnike i tehnologije, astronomije, geologije... svakako nije zanemariv, nego dobrodošao.

Logično pitanje: Treba li područje koji na svojim leđima nosi ovoliku odgovornost vrhunske znanstvenike ili prosječnu većinu?

U skladu s onim što sam ustvrdila o prirodnoj nadarenosti ili opredijeljenosti svakog djeteta pitanje bi moglo glasiti: Treba li STEM prirodno nadarene matematičare i prirodnjake s vrhunskim obrazovanjem, ili ipak cjelokupnu većinu bez posebnog potencijala svejedno poticati na ovo područje?

Tržište rada i njegove potrebe

Unatrag desetak godina na tržištu rada gomilaju se veliki viškovi visokoobrazovanih ljudi s područja ekonomije i društveno-humanističkih znanosti. Je li do toga došlo slučajno? Do prije petnaestak godina studirati povijest i psihologiju bilo je moguće jedino na Filozofskom fakultetu i njegove upisne kvote pratile su potrebe tržišta rada. Osnutkom Hrvatskih studija povećane su upisne kvote društveno-humanističkih znanosti bez ikakve realne procjene o povećanju potreba za tim zanimanjima.

Danas je i psihologiju i povijest samo na Zagrebačkom sveučilištu moguće studirati čak na tri fakulteta: Filozofskom, Hrvatskim studijima i Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Situacija sa studijem ekonomije poprimila je još drastičnije omjere otvaranjem brojnim privatnih, što stručnih, što specijalističkih studija čiji diplomci odlaze u inozemstvo ukoliko ne žele prihvatiti sezonski posao u nekom kafiću na našoj obali.

Kreće li i STEM područje tim putem?

Analizirajući upisne kvote pojedinih studija (PMF, Farmaceutsko-biokemijski fakultet...) primjećujem kako se one u posljednjih desetak godina ne mijenjaju i ostaju relativno niske (očito u skladu s potrebama tržišta). Eventualno studij medicine odstupa od ovog pravila, ali u malim nijansama.

Upisna kvota zagrebačkog FER-a generalizirana je oko brojke 600, s činjenicom da od jedne upisane generaciji fakultet uspješno završi između 400 i 500 studenata. Unatoč prošlogodišnjem iznimno velikom interesu FER nije povisio upisnu kvotu, iako stručnjaci tvrde da bi to bilo u skladu s povećanom potrebom na tržištu rada. Očito im je iskustvu o razmjeru broja upisanih i onih koji uspiju završiti dovoljan pokazatelj da se realan potencijal stručnjaka kakve oni žele obrazovati barem na Zagrebačkom sveučilištu iscrpljuje s brojkom 500.

Kako je ipak želja u većini slučajeva jača od stvarnosti poduzetni umovi odlučili su slijediti primjer društveno-humanističkih znanosti i krenulo se u osnivanje raznih Veleučilišta i stručnih studija s područja računarstava i elektrotehnike (Tehničko veleučilište Zagreb, Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu, Visoka škola za računarstvo Algebra...).

Kako sudbina prilikom traženja posla diplomaca ovih „alternativnih“ studija računarstva očito nije bajna svjedoči i nedavni prijedlog o izjednačavanju sveučilišnih i stručnih studija što otprilike izgleda kao izjednačavanje sadržaja slikovnice i enciklopedije.

Snovi i stvarnost

Mentalitet naše zemlje odlično se ocrtava u rečenici svakog ambicioznog, ali i neinformiranog roditelja:Samo nek on/ona završi fakultet (bilo koji!!) i bit će mu/joj dobro u životu!

Podaci recentnih statistika s jedne strane navode deset najbolje plaćenih zanimanja u sljedećih dvadesetak godina (devet od njih su iz STEM područja), s druge pak strane deset zanimanja u kojima će se zapošljavati najveći broj ljudi u sljedećih dvadesetak godina (devet od njih nije iz STEM područja, nego se odnose na uslužne djelatnosti koje podrazumijevaju direktan kontakt s ljudima koji računalo ne može zamijeniti).

Hoćemo li dakle, pod svaku cijenu poticati djecu da budu ono za što nisu prirodno nadarena i plivaju cijeli život neostvarena u močvari prosječnosti, ili ih pustiti da se ostvare u onome što vole, što ih interesira i za što imaju prirodni potencijal?

STEM traži vrhunske stručnjake, prirodno talentirane s dobrim radnim navikama kako bi bili spremni uloviti se u koštac s vrhunskom naobrazbom i izazovima cjeloživotnog učenja i usavršavanja. Pronalazimo li takve među učenicima poticanjem? Ne! Oni se sami otkriju i to u vrlo ranoj fazi školovanja.

  • ekalipso:

    "...no isto toliko često recitirani stih o poticanju učenika na STEM datira u povijesti književnosti obrazovanja s još nekoliko godina prednosti (i iskustva)." - ako bi netko bio ljubazan da objasni (s)misao ove rečenice.