Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

"Uspon čovjeka" - drugačiji pristup povijesti

Objava 28. veljače 2016. 0 komentara 795 prikaza
The ascent of Man, Jacob Bronowski
The ascent of Man, Jacob Bronowski
Knjiga

"U posljednjih dvadesetak godina u znanosti je došlo do velikih promjena; središte pažnje pomaklo se od prirodnih znanosti prema društvenima. Kao posljedica toga, znanost se sve više okreće proučavanju individualnosti. Ni pažljiv promatrač nije svjestan toga kakve sve dalekosežne posljedice ima promjena predodžbe o čovjeku što je stvara znanost. Kao matematičar koji se bavio fizikom ne bih ni ja to uočio da me u mojim zrelim godinama niz sretnih okolnosti nije uveo u područje društvenih znanosti" - napisao je 1973. godine Jacob Bronowski, britanski matematičar i fizičar u predgovoru svoje knjige Uspon čovjeka (The ascent of Man).

Gruba skica ovog kapitalnog djela nastala je 1969. godine kao scenarij po kojem je BBC snimio istoimenu seriju u trinaest nastavaka, a zatim je godinu dana nakon uspješnog emitiranja dokumentarnog materijala 1973.godine nastala i knjiga. Godinama prije, a vjerojatno i kasnije renomirani su povjesničari pokušavali u jednom izdanju sabrati najznačajnije trenutke u razvoju čovjeka, no uvijek bi to, u skladu sa stereotipima završilo na nizanju činjeničnih informacija o ratovima, bitkama i političkim promjenama, dok bi znanost, umjetnost i kultura ostajale na marginama.

Upravo u tome leži posebnost ovog djela; Uspon čovjeka prikazuje razvoj civilizacije, za zapadnjačku povijest tipičnim kronološkim redoslijedom, no okosnice tog uspona su monumentalna otkrića na područjima znanosti, izumi koji su obilježili epohu, te uzročno - posljedičnom vezom utjecali na daljnji tijek razvitka civilizacije. Pisana vrlo jednostavnim i čitljivim stilom, upotpunjena raskošnim slikovnim materijalom, knjiga slijedi za Zapad karakteristična povijesna razdoblja; od prapovijesti, preko Grčke i Rima, spominje doba procvata Islamske države, srednji vijek, renesansu, razdoblje velikih geografskih otkrića, industrijske revolucije...

Ovo nije knjiga niti samo o povijesti, niti samo o znanosti. Ona objedinjuje oboje, te ulazi u bit znanosti, odnosno tumači ono što nam znanost poručuje. Ovdje je znanost uključena u povijesni i društveni kontekst, pa knjigu ujedno možemo čitati i kao povijest ideja. Razumjeti povijest, razumjeti prirodu u ovom kontekstu znači razumjeti i čovjeka, te njegov položaj u prirodi i značenje u povijesnom razvoju. Kako naglašava sam autor, životinje su kroz povijest ostavljale kao dokaz svog postojanja vlastite ostatke, a čovjek ostatke vlastitih djela kao dokaz svog postojanja i napretka. U tom kontekstu autor razmatra događaje poput otkrića vatre, te početka korištenja metala i shodno tome prelaska na sjedilački način života. Progovara o nastojanju drevnih civilizacija da upoznaju nebeska tijela i shvate izmjenu godišnjih doba i vremenskih prilika o kojima su im ovisili usjevi, a sve zajedno vodilo je razvoju kalendara, matematičke misli i skromnim začecima astronomije. Bavi se zatim srednjovjekovnom alkemijom, koja je imala imaginarni cilj otkriti eliksir vječnog života, no ujedno je postavila temelje za razvoj fizike i kemije kakvu danas poznajemo.

Veliki umovi poput Euklida i Pitagore, Ptolomeja, Kopernika i Keplera, Isaaca Newtona, Alberta Einsteina, Charlesa Darwina, Mendeljejeva, Pasteura i Nielsa Bohra glavni su likovi ovog djela. Sukladno vremenu nastanka knjige, autor svoju pustolovinu razvoja znanstvene misli završava prvim otkrićima Watsona i Cricka s područja genetike i mikrobiologije.

Iako napisana prije gotovo pedesetak godina knjiga je i danas recentno djelo i vrhunski intelektualni doživljaj čije čitanje ne prestaje na posljednjoj stranici, nego potiče na daljnje promišljanje o mnogobrojnim pitanjima; što je pred nama, odakle smo došli i što je ustvari čovjek, dokle seže naša odgovornost za cjelovitost našeg bića, naše moralne i etičke obaveze prema ljudskoj civilizaciji: „Uspon čovjeka će se nastaviti, ali ne smatrajte sigurnim da će tim usponom upravljati zapadna civilizacija kakvu poznajemo. Mi smo opterećeni ravnotežom ovog trenutka. Ako odustanemo, sljedeći korak bit će učinjen, ali ne s naše strane. Nitko nam nije pružio ni jedno jamstvo koje Asirija, Egipat i Rim nisu imali. Mi također očekujemo da postanemo nečija prošlost. Mi jesmo znanstvena civilizacija, što znači civilizacija u kojoj su znanje i njegov integritet presudni. Scientia je samo latinska riječ za znanje. Ako mi ne učinimo sljedeći korak u usponu čovjeka, učiniti će to narodi negdje drugdje; u Africi, u Kini. Da li da kažem da je to žalosno? Ne, ne samo po sebi. Čovječanstvo ima pravo da mijenja boju.“

U kontekstu školstva, te recentnih reformi kojima se nastoji odvojiti bitno od nebitnog u nastavnim sadržajima, autor ove knjige i nehotice daje jasne naputke: „Vidite, besmisleno je savjetovati ljudima da nauče diferencijalne jednadžbe ili da savladaju tečaj kompjutorskog programiranja. Ako razumijevanje čovjekova podrijetla , njegove evolucije, njegove povijesti i njegovog napretka ne bude za pedeset godina opće poznata školska knjiga, mi nećemo postojati. Školsko gradivo sutrašnjice događaj je današnjice; time smo svi mi zaokupljeni.“

Posljednje izdanje na hrvatskom jeziku datira iz 1984. godine, te ću, prije završnog citata iz knjige, zaključiti kako je, nakon dvadeset godina sigurno vrijeme da ovakav književni i znanstveni biser doživi svoje reizdanje. „Svi se bojimo za svoju sigurnost, za budućnost, za svijet. To je priroda ljudske mašte. Ali ipak, svaki čovjek i svaka civilizacija išla je naprijed zbog dužnosti koje je postavila pred sebe. Osjećaj čovjekove dužnosti prema zvanju, njegove intelektualne i emotivne obaveze slijevaju se u jedno: čine uspon čovjeka.“

Uz posvetu sasvim posebnoj osobi koja me potaknula na čitanje ove knjige.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.