Blogosfera Škola za 5

Uvođenje Informatike u redovnu nastavu - što možemo očekivati?

I nakon što su ministrica Divjak i njezina pomoćnica za nastavu Lidija Kralj službeno u MZO predstavile plan uvođenja Informatike od naredne školske godine kao obaveznog predmeta u pete i šeste razrede osnovne škole puno nedorečenosti je ostalo u zraku. Na papiru je projekt lijepo zacrtan, no nama koji poznajemo situciju u školama jasno je kako će njegova provedba u praksi izazvati mnogo teškoća.
Objava 04. rujna 2017. 4 komentara 857 prikaza
Informatika u nastavi ili nastava Informatike?
Informatika u nastavi ili nastava Informatike?
pixabay

Najava o uvođenju Informatike u redovnu nastavu od sljedeće školske godine je izazvala brojne polemike o financiranju i načinima provedbe ovog projekta u praksi, no za sada nemamo jasnu viziju kojim će to sadržajima učenici ovladati "učeći Informatiku"? Namjerno sam sintagmu "učenje Informatike" stavila pod navodne znakove jer je vrlo diskutabilna. Naime, mi još uvijek nemamo jasno definiran cilj: educiramo li korisnike ili buduće IT stručnjake.

 

Živimo u informatičkom dobu. Što se od nas očekuje?

Gotovo je nemoguće danas pročitati natječaj za posao u kojem nisu navedene ove tri stavke:

a) poznavanje rada na računalu

b) poznavanje barem jednog stranog jezika

c) vozačka dozvola.

Škola je priprema za život, dakle ona treba osposobiti mladu osobu da između ostalog konkurira na tržištu rada. Bez poznavanja rada na računalu, danas je to nemoguće. Dakle, Informatici je definitivno mjesto u nastavi, no...

Činjenica da posjedujete vozačku dozvolu znači da ste sposobni upravljati vozilom, no ne i da znate to vozilo konstruirati, popraviti ga u slučaju kvara, sastaviti ili rastaviti njegove dijelove niti osmisliti ideju njegovog poboljšanja. Isto vrijedi i za sintagmu "poznavanje rada na računalu.

Mala digresija: moja generacija nije imala nastavu Informatike u osnovnoj školi, a izuzev onih koji su pohađali Matematičku gimnaziju niti u srednjoj. Ipak, uzet ću za primjer svoje kolege s posla, svi se svakodnevno koristimo računalom bilo u pripremi ili samom izvođenju nastave, bilo u administrativnim poslovima ili u privatne svrhe. I da, većini nas bilo je ponižavajuće kad su nam prije deset godina iz Carneta došli održati predavanje o tome kako poslati mail.

Neću na temelju ovog zaključiti kako je Informatika u školi nepotrebna, ali navodi me to na puno drugih zaključaka.

Koje će nastavne sadržaje učenici učiti pod imenom Informatika? 

Hoće li predmet biti namijenjen informatičkom opismenjavanju? U tom slučaju je promašen jer današnje generacije ne čekaju školu kako bi ovladale wordom, windowsima i slično.

Je li njegova svrha da odgaja buduće IT stručnjake? I u tom slučaju mu se smisao gubi, budući da nisu svi učenici prema svojim sposobnostima, pogotovo u toj dobi spremni ovladati algoritamskim načinom razmišljanja koji je preduvjet programiranja?

Možda će ostati kao i do sada miks svega pomalo, što je pak najgora opcija i kao takva zasigurno ne zaslužuje dva sata tjedno u redovnoj nastavi.

Informatika u (redovnu) nastavu ili informatizacija nastave?

Umjesto zasebne satnice, navedene sadržaje je vrlo lako uklopiti u druge nastavne predmete: upoznavanje računala i rada na njemu trebalo bi postati sastavnim dijelom Tehničke kulture, dok se priprema za programiranje savršeno uklapa u nastavu Matematike. Za one pak koji imaju želje i sposobnosti baviti se programiranjem, projektiranjem i procesuiranjem sustava Informatika bi i dalje ostala ponuđena kao izborni predmet.

Za ovakav pristup potrebno je temeljno restrukturiranje postojećih, a dobrano zastarjelih nastavnih sadržaja spomenutih predmeta na način da se oni popune znanjima korisnim za život. Osim toga, ovakvim postupkom ne samo da bi se izbjeglo dodatno opterećenje učenika na tjednoj bazi nego bi se zaista i krenulo putem rasterećenja učenika od bespotrebnih sadržaja. Naravno, to je puno sveobuhvatniji posao nego puka najava o uvođenju Informatike u redovnu nastavu.

Druga, smislena stavka unapređenja nastave, a ujedno i implementiranja sadržaja Informatike bi trebala biti informatizacija cjelokupne nastave.

Koja je svrha naučiti u 1. razredu čitanje i pisanje, ako se oboje tijekom školovanja i života ne primjenjuje i koristi svakodnevno?

Koja je svrha ovladati radom na računalu već u 1. ili 5. razredu ako ga ne možeš ili nemaš priliku koristiti u nastavi?

Nema tog nastavnog predmeta u školi tijekom kojeg se ne može koristiti informatička tehnologija. Ne nužno uvijek i na svakom satu, no računala se mogu koristiti na puno raznih i kreativnih načina u cijelom rasponu za istraživanje, učenje, vježbanje pa i primjenu znanja kako prirodnih, tako i društvenih predmeta uključujući i nastavu materinjeg i stranog jezika.

To bi i trebao biti konačan cilj. Naravno, za njegovu realizaciju potrebno je prije svega opremiti škole skupom tehnologijom, osuvremeniti nastavne sadržaje, promijeniti ciljeve i zadatke nastavnih planova i programa.

U svakom slučaju puno opsežniji projekt nego uvođenje Informatike u redovnu nastavu bez jasnih ciljeva samo kako bi se stvorio privid da se nešto događa i pomiče nabolje, jer jedini što će se dogoditi je dodatni kaos s ionako pretrpanom satnicom koja već puca po šavovima i izazovi nerješivih prostornih i organizacijskih uvjeta u našim školama. 

Problemi, nelogičnosti, kontradiktornosti...?

Slušajući briefing za novinare u MZO na kojem su ministrica Divjak i njezina pomoćnica Lidija Kralj predstavile plan uvođenja Informatike kao obaveznog predmeta u pete i šeste razrede osnovne škole nemoguće je ne zamijetiti nedorečenost cijelog projekta, nepoznavanje situacije na terenu pa i kontradiktorne izjave.

Primjerice:

1. Povjerenstvo koje je osnovano s ciljem ispunjavanja nužnih preduvjeta (dakle, snimiti postojeće stanje u školama: prostorni i kadrovski uvjeti, tehnološka opremljenost škola...) za ovaj projekt nije izabrano javno, nego internom odlukom unutar samog ministarstva. Iako je njegov primarni zadatak analizirati postojeće prostorne i kadrovske uvjete u školama, od 14 članova samo su dva djelatnici osnovnih škola. Ostali su razni akademski stručnjaci ili djelatnici ministarstva, CARneta i slično.

2. Informatika će se prema najavama raditi po novim nastavnim sadržajima i planovima, nastalim u okviru CKR-e, no očito po starim udžbenicima budući da se u reizbornost novih očito neće ići od sljedeće školske godine kako je bilo planirano.

3. Čudna je i izjava ministrice u kojoj se referira na dodatno tjedno opterećenje učenika, koje prema njezinim izjavama uopće nije sporno. Iako je do prije nekoliko dana rasterećenje učenika bio imperativ svake buduće promjene u školstvu, sada su odjednom novinarima servirani podaci kako hrvatski učenici provode znatno manje vremena u školi nego europski vršnjaci izbjegavajući pritom činjenicu da je nemoguće uspoređivati našu organizaciju nastave gdje se ona u većini škola provodi u dvije ili čak tri smjene i onu u europskim zemljama gdje se nastava odvija isključivo u jednom turnusu na način da zahtjevniji predmeti dobivaju prve satove, a oni odgojnog karaktera odvijaju se nakon pauze za ručak. 

4. U izjavi se dalje navodi kako je svota od 300 milijuna kuna za ovaj projekt osigurana iz Europskog socijalnog fonda, no jedan njezin dio mora se utrošiti na edukaciju nastavnog kadra. Nama u prosvjeti su već odavno dobro poznati seminari i radionice na kojima redovito ne naučimo ništa novo, no na njima netko itekako dobro zaradi. Osim toga, je li nastavniku Informatike potrebna dodatna edukacija kako bi predavao svoj predmet? 

5. Mene je pak najviše zasmetala izjava ministrice u kojoj rezolutno tvrdi kako satnica nije problem. Nije jedino možda u školama koja rade u samo jednoj, jutarnjoj smjeni a takvih je u Hrvatskoj najmanje. Osobno iskustvo rada u dvije smjene (kako je u školama koje rade u tri neću niti zamišljati) potvrđuje kako satnica već sada puca po šavovima, učenici nakon odrađene jutarnje smjene na nastavu dolaze po drugi put u popodnevnim satima kako bi "odradili" Informatiku ili drugi strani jezik, a nerijetko su na nastavi i nakon osam sati navečer. Utrpavanje novog predmeta u postojeću satnicu nije rješenje dok se ona prethodno ne rastereti i donijet će više problema nego koristi. 

Postoji li rješenje?

I na kraju, ponovno se vraćam na zaključak kako ishitrene odluke ne donose ništa dobro - iskustvo je to već mnogo puta pokazalo. Promjene su potrebne, ali temeljite i sveobuhvatne. Objedinjavanjem nastavnih sadržaja srodnih predmeta zaista bi se rasteretila i satnica i učenici.

Programi su zastarjeli i puno je suvišnih sadržaja kojima se učenici bespotrebno opterećuju. Njihovim eliminiranjem također bi se krenulo prema rasterećenju.

Osim toga, trinaest obaveznih predmeta u osnovnoj školi je prevelika brojka. Već od trećeg razreda trebalo bi krenuti najprije s prepoznavanjem afiniteta svakog pojedinog učenika, a zatim i njegovim usmjeravanjem k onomu što ga zanima i za što pokazuje interes i sklonosti. Za ovakav pristup broj obaveznih predmeta bilo bi dovoljno svesti na pet, te dopustiti veću izbornost ostalih sadržaja. Tada bi zaista bila riječ o školi po mjeri učenika.

 

 

 

 

 

  • Avatar germanistica
    germanistica:

    Poštovani, zahvaljujem prije svega na komentaru i na pohvalama. Itekako sam svjesna "materijalne podloge" cijelog projekta i nečijih interesa u pozadini. Svakodnevno radim s e-dnevnicima i gubimo živce posebno na kraju godine kad loš sustav zbog preopterećenosti pada, LCD-projektora koji ... prikaži još! se često kvare i slično. Potpuno mi je jasno da su škole veliko tržište potencijalno za skladištenje zastarjele tehnologije koja u zapadnim zemljama više ne prolazi. Također sam svjesna kolike količine novaca iz EU fondova se utope na tobožnje edukacije na kojima mi u pravilu ponavljamo gradivo s faxa, a organizator i tvorac projekta odlično zaradi. No, ja sam profesorica i kada pišem prvenstveno se držim svoje profesije-pokušavam prokazati što izunutra ne valja, jer novinari (bez da vrijeđam njihovu struku) to ne mogu.

  • djzg:

    Izvanredan komentar! Vidi se da doista iznutra poznajete stanje u školstvu, njegove probleme i potrebe. Odlično identificirate sve nedostatke ove inicijative i njezinu brzopletost. Ako je uopće riječ o brzopletosti. Bojim se da je ključ za razumijevanje ove tobože napredne ... prikaži još! inicijative ono poznato geslo "Follow the money". Uvjeren sam da je zapravo riječ o tome da netko (ponovno) treba masno zaraditi na nabavci IT opreme za škole. Sjetimo se kako je svojedobno ministar Dragan Primorac masovno za škole nabavljao pametne ploče od kojih mnoge nikada nisu ni bile u funkciji, a danas ih većina ni u uporabi. Već kada su nabavljane, bile su loše i nefunkcionalne i apsolutno preskupe. Sjetimo se kako je godinama "King ICT" po školama održavao neefikasne ECDL tečajeve i na tome fantastično zarađivao. Poanta ove nove inicijative, uvjeren sam, u biti je masovna nabava opreme i okretanje novca. Hoće li u tome igrati kakvu ulogu bivši ministar Vedran Mornar i njegova sadašnja IT tvrtka? Je li to trag novca koji treba slijediti za razumijevanje ove nove tako "napredne" inicijative? A Vi - pošteno i idealistički - razmišljate o didaktičkim aspektima, opravdanosti i svrhovitosti ovakve vrste informatičke edukacije...

  • goranfr:

    Na potpuno isti način mogu se preispitivati i likovni i glazbeni i vjerojatno još toga. Trebaju li se djeca školovati za slikare i muzičare?