Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

Već dugo tražim inspiraciju za jednu pozitivnu temu

Objava 22. veljače 2022. 0 komentara 943 prikaza
Schutterstock
Schutterstock
Polako izlaze na vidjelo posljedice novih trendova u obrazovanju

Primijetila sam da stalno pišem (argumentirane) kritike na temu školstvo i obrazovanje, te sam čvrsto odlučila pronaći neku pozitivnu i ohrabrujuću temu. Nikako da dođe… A onda mi se prošli tjedan, u jeku školskih natjecanja dogodilo i natjecanje iz mog predmeta (Njemački jezik). Sve moje iluzije o pozitivnim temama koje nagovještaju promjene nabolje, kvalitetnije školstvo, ... gotovo da su pale u vodu.

Dobro, nećemo tako dramatično. Jednostavno su odgođene za neka bolja vremena koja će doći (sigurno) jednom, ne tako skoro.

No, natjecanje… To je period kad rastežemo nekoliko najboljih učenika od jednog do drugog natjecanja, sakupljamo ih po hodnicima prije i poslije nastave, krademo sa satova ne bismo li im prišapnuli još neku tajnu za bod više.

Sve to i nije toliko loše kad predmeta ne bi bilo tako puno, a zaista odličnih i marljivih učenika malo. Pa se onda sve svede na to da onih pet-šest najtalentiranijih nitko ne pita što ih stvarno zanima, niti za što su posebno talentirani nego udri po njima sa svih strana – treba iskoristiti potencijal!

No, to su sve uobičajene aktivnosti za ovo doba godine. Ono što me stvarno ovog puta “oborilo s nogu” je evidentan dokaz o onome što se već dugo među nama jezičarima šuška: Odličan učenik na kraju osnovnoškolskog obrazovanja izuzetno teško koncentrirano čita s razumijevanjem tekst dulji od pet rečenica.

Čitanje je aktivnost koja se u obrazovanju opasno zanemaruje već duži period, a uvođenje svih vrsta digitalnih pomagala joj je valjda konačno stavilo i nadgrobni spomenik s epitafom passe.

Sve što nije na klik miša ili prsta, sažeto u dvije riječi ili nacrtano, nije razumljivo. Previše je to vremena za učenike danas da odvoje deset minuta i polako i s razumijevanjem nešto pročitaju. Ovakav pristup obrazovanju ima još puno dodatnih fusnosta koje dolaze u paketu: rječnik učenika je siromašan, ne prepoznaju sinonime i antonime, pa im je recimo, nejasno kako “u blizini” i “nedaleko” znači isto kad su to, morfološki gledano, dvije različite riječi.
 

Ja sam uvjerena, a tome u prilog idu i brojna istraživanja kako razlog tome leži, kao što sam već spomenula u digitalizaciji; ne samo obrazovanja nego općenitoj prisutnosti digitalnih pomagala u našim životima. S djecom se sve manje razgovara, oni se zabavljaju igricama i ekranima od najmlađe dobi.

Čita li još koja mama ili baka djeci bajke?! Na upisu u prvi razred djeca ne reagiraju na spomen Crvenkapice ili Snjeguljice. Tko je to?

No da budem iskrena, ne griješe samo roditelji, griješimo i mi u nastavi. Kada učenik na jednostavnu uputu za zadatak u radnoj bilježnici digne ruku i kaže: "Ja ne razumijem što tu treba napraviti!",. mi odmah priskačemo i usmeno mu pojašnjavamo umjesto da ga pustimo da se sam snalazi. Zvuči grubo, no kako zvuči činjenica da u ovakvoj situaciji na moje protupitanje: "Jesi li pročitao uputu za zadatak?" u 98% slučajeva će učenici rezignirano i mirno odgovoriti: "Nisam."

Čitanje postaje egzotična aktivnost i taj trend vuče za sobom svoje posljedice. Kako reagirati na to? Izbornim se lektirama po principu “bolje da pročita bilo što nego ništa” pokušava učenicima omiliti knjigu. Je li to ispravno rješenje?

Vjerojatno je normalno da svaka epoha nosi sa sobom neke promjene, pa neke aktivnosti odlaze u zaborav, a na njihovo mjesto stižu neke druge? Možda je to razlog. Od Gutenberga u 15.st. je knjiga bila sinonim znanja, učenosti, erudicije… Izgleda da dolazimo do kraja te epohe, no ako se mene pita, ja još ne vidim adekvatnu zamjenu ne knjizi, nego čitanju. Staloženom i koncentriranom čitanju s razumijevanjem.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.