Blogosfera Škola za 5

Za sigurnu školu

Početak prosinca 2018. godine. Sigurno je bilo kritičnih trenutaka u povijesti hrvatskog školstva, no je li se ikada sakupilo ovoliko opravdanog nezadovoljstva i trauma? Krivi potezi proteklih godina donijeli su naplavine frustracija u redove i najiskusnijih entuzijasta rada u razredu.
Objava 16. prosinca 2018. 0 komentara 728 prikaza
Izvor: Školska zbornica
Izvor: Školska zbornica
Bez sigurne škole nema niti Škole za život

 

„Imam preko dvadeset godina staža, bilo je veselih i manje lijepih zgoda i iskustava u mojoj karijeri, no nikada do sada nisam pomislila da sam zalutala u ovu profesiju“ – napisala je jedna nastavnica na društvenoj mreži. Ono što kolegica nije razaznala je činjenica da nije ona zalutala u krivu profesiju, nego školstvo kao profesija već desetljeće i pol luta potpuno krivim stazama i sada je konačno došlo na kraj slijepe ulice.

Nije ugodno raditi posao za koji ste se godinama školovali, u kojem imate poprilično iskustva, postižete i više nego dobre rezultate, no odjednom vam nadređeni počnu tvrditi da to sve što radite i kako radite nije dobro; dok vam u istom trenutku nitko ne zna precizno objasniti kako treba raditi a da bi bilo dobro.

Sukus je to zbivanja koja se sakrivaju iza slogana Škole zas život.

Sve neki vrhunski stručnjaci teorije školstva, upoznati navodno s najnovijim međunarodnim standardima i trendovima u prosvjeti pišu nanovo, po tko zna koji put prerađene kurikule koji će izroditi revoluciju u obrazovanju.

Nakon što su 74 škole krenule u eksperimentalnu fazu primjene istih, vijesti koje iz njih dopiru su vrlo šture i možemo ih podijeliti u dvije skupine:

- vijesti u medijima koje prikazuju pretjerano nasmijana lica djece i njihovih učiteljica

- vijesti na društvenim mrežama koje okupljaju učitelje i nastavnike koji izvještavaju o toliko najavljivanim spasonosnim tabletima koji u stvarnosti pristižu djelomice pokvareni i neupotrebljivi, u nekim školama i na samom kraju prvog polugodišta.

Dodatnu frustraciju izazivaju fantomske, a toliko razvikane edukacije kroz koje će se nastavnike osposobiti za kvalitetnu primjenu novih nastavnih metoda, a koje se održavaju u virtualnim učionicama bez jasnog sadržaja i cilja.

U stanju ovakve, nikada veće konfuzije u školskim zbornicama dogodio se Franjo Dragičević, profesor, kolega i prije svega gospodin, kako bi kao prst božji, koji se i u Bibliji pojavljuje u trenucima najvećih kataklizmi, ukazao na našu stvarnost, katastrofu hrvatskog školstva.

Iako ne baš previše ljubljena od strane javnog mijenja, prosvjeta je po prvi put nakon dugo vremena kroz lik ovog simpatičnog profesora doživjela podršku. Ohrabrilo je to čitav niz hrvatskih nastavnika i učitelja do progovore o do tada tabu-temi: nasilju koje se svakodnevno događa iza vrata hrvatskih škola.

Povezani društvenim mrežama Školska zbornica i Nastavnici.organizirano (eto konačno konkretne koristi za školstvo od digitalizacije i informatizacije) prosvjetni djelatnici se okupljaju i ujedinjuju; najprije kako bi potpuno ujedinjeni na nivou cijele države spriječili potencijalni otkaz koji je prijetio prof. Dragičeviću, a zatim i kako bi organizirali prosvjed u centru Zagreba pod nazivom Za sigurnu školu.

I dok je Škola za život tek spretno smišljeni slogan koji predstavlja realnu enigmu, a potencijalnu prijevaru; Za sigurnu školu je odraz recentne i objektivne stvarnosti s ciljem stvaranja dostojnih uvjeta za rad nastavnika i učenika.

Nekoliko tisuća prosvjetnih djelatnika, pristiglih iz svih dijelova zemlje, prosvjedom je iskazalo potrebu da se ubuduće napad  na nastavnike tretira kao napad na službenu osobu, te promptne promjene u načinima reagiranja na učeničko nasilje u školi.

„I dobra djeca imaju pravo na obrazovanje“ bio je samo jedan od natpisa koji upozorava na nepravilnosti postojećih pravilnika i zakona koji se trenutno primjenjuju u školama. U osnovnoj školi primjerice učitelj ne smije učenika koji ometa nastavu udaljiti sa sata (osim u slučaju da ga upućuje pedagoškoj službi), jer se time, citiram pravilnik: krši njegovo pravo na obrazovanje.

Što je s ostalim učenicima čije pravo na obrazovanje taj isti učenik svojim konstantnim ometanjem nastave krši? – pitaju se nastavnici diljem Hrvatske?

Ovo je samo jedan od primjera potpuno krivo postavljenih propisa koji su u konačnici i doveli do ove apokalipse iskazane u brojnim svjedočanstvima sakupljenim pod heštegom #ijasamfranjo

Vjerujem da će sukus ovih događanja od proteklih nekoliko dana pokrenuti pravu i neophodnu reformu školstva, onu koja konačno vodi tome da škole ponovno postanu zdrave ustanove koje odgajaju i obrazuju našu budućnost.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.