Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Škola za 5

Zašto premijer prolongira uređivanje koeficijenata u resoru prosvjete nakon izbora?

Ponuđenim uvećanjem osnovice prosvjetni djelatnici dobivaju veću plaću nego što bi im to donijelo uvećanje koeficijenta za 6.11%, no prosvjeta izgleda ne odustaje od svojih zahtjeva jednakom upornošću kakvom i premijer odbija povisiti koeficijent svim prosvjetnim djelatnicima. Što je u pozadini?
Objava 27. studenoga 2019. 1 komentara 2192 prikaza
Igor Kralj/PIXELL
Igor Kralj/PIXELL
Za što se bore prosvjetni djelatnici?

Visina koeficijenta složenosti poslova sadrži u sebi nekoliko komponenata: visina i vrsta stručnog obrazovanja (završena škola, studij …), godine radnog staža, uvjeti rada, složenost obavljanja posla, te odgovornost prilikom obavljanja istog.
Niti trenutno nisu svim djelatnicima zaposlenim u prosvjeti koeficijenti jednaki. Razlikuju se ovisno o godinama radnog staža, položenom stručnom ispitu, napredovanju u struci (mentor, savjetnik)…
Svejedno, koeficijenti nisu za sada niti približno sistematizirani na način kako je to u većini europskih država napravljeno. Nedostaje naime stručna analiza složenosti poslova i valorizacija koeficijenata sukladno tome.


Pozivajući se na iskustvo europskih država u kojima je ta analiza složenosti poslova provedena znam kako se koeficijent razlikuje prije svega ovisno u kojoj školi pojedinac radi (osnovna, srednja strukovna, gimnazija, visoko učilište, sveučilište…) te koji predmet predaje.
Tako se primjerice koeficijent poslova nastavnika Likovne kulture i onog koji predaje Matematiku bitno razlikuje bez obzira na to što rade na istoj školi. Zašto? Ne rade li oni jednako težak posao u razredu, jednaki broj sati tjedno i s istim brojem učenika?
Ja ću navesti samo jednu bitnu razliku: nastavnik Likovnog odgoja nikada ne nosi kući bilježnice, radne bilježnice, domaće zadaće i testove koje treba ispraviti.


Je li to pravedno ili nije, ja neću davati svoje mišljenje jer bi ono moglo biti subjektivno, no pozvat ću se ponovno na objektivno stanje u europskim zemljama gdje su koeficijenti ovisno o predmetu koji nastavnik predaje vrednovani na sljedeći način (od viših koeficijenata prema nižim):
- matematika i strani jezik
- materinji jezik i  ostali STEM predmeti
- društveno-humanistički predmeti
- odgojni predmeti.
Ovo je samo jedan primjer kojem treba pribrojati još puno drugih faktora poput uzrasta djece kojima predajete, njihovog broja po razrednom odjeljenju, uključenost učenika s posebnim potrebama u rad redovnog razrednog odjela. U tu analizu treba valorizirati i uklopiti I rad I složenost poslova djelatnika stručno-pedagoške službe, školskih knjižničara, itd.
Analiza je to koja se ne može napraviti preko noći čak i da se primijeni gotov model pojedine europske zemlje.


Stavka u kojoj već vidim problem i koja se neće moći preslikati su učitelji razredne nastave u osnovnim školama. Oni naime kod nas u nastavu kreću sa završenim petogodišnjim studijem, odnosno jednakim  ECTS  bodovima što je potpuno jednako kao i profesori, dok to u većini drugih zemalja nije tako.
Nadalje tu su i strukovni učitelji u srednjim trogodišnjim i četverogodišnjim školama, a zatim i nastavnici koji nisu završili nastavnički studij nego samo pedagošku i metodičku izobrazbu.
Nadam se da sam uspjela približiti koliko je ta analiza složena I nemoguće ju je izvesti u tjedan dana.


Osim vremenske kategorije, sama analiza i njezino provođenje će izazvati nezadovoljstvo među velikim dijelom prosvjetnih djelatnika iz razloga jer su do sada svi imali približno isti koeficijent složenosti poslova, dok će se nakon njene provedbe on znatno razlikovati od djelatnika do djelatnika, a samim time i iznos mjesečnih primanja također.
Pretpostavljam kako je premijer dovoljno mudar da ovu mjeru koju će neki ipak doživjeti kao nepravdu uvodi nakon što prođu izbori.


No, možemo sada postaviti i obrnuto pitanje: jesu li prosvjetni djelatnici pak dovoljno mudri da žele spominjani koeficijent povisiti preko noći, odnosno prije provedbe same analize složenosti poslova koje obavljaju.
Ovdje treba uzeti u obzir dvije činjenice:
1. koeficijenti prosvjetnih djelatnika zaista trenutno zaostaju za koeficijentima ostalih visokoobrazovanih djelatnika (zdravstvo, sudstvo) zaposlenih u javnom sektoru 


2. koeficijenti su se zbog štednje uzrokovane gospodarskom krizom prosvjetnim djelatnicima smanjivali u dva navrata: - 2012.g. 3-5-7-9 %
                                                                                                                                                                                             -  2014.g. 4-8-10%, ovisno o godinama staža pri čemu je smanjenje mjesečnih primanja bilo proporcionalno godinama staža (veće smanjenje su doživjeli oni s većim brojem godina radnog staža).
(Ovdje se često kritizira prosvjetne djelatnike što nisu reagirali tada. Moje je mišljenje da je prosvjeta bila realna i svjesna okolnosti izazvanih gospodarskom krizom, te solidarna s ostalim djelatnicima javnog sektora koji su također tada dijelili istu sudbinu po pitanju “rezanja” plaća).


Ako uzmemo u obzir obje činjenice, uporno inzistiranje na uvećanju koeficijenta za 6.11% je opravdano traženje, odnosno pošteno vraćanje duga od strane Vlade. Ovim uvećanjem bi se primanja VSS- djelatnika prosvjete približila ostalim jednako obrazovanim djelatnicima javnog sektora.
No, državni proračun je za sljedeću godinu već amenovan, te se obračun primanja u koje će biti uvršteni novi koeficijenti predviđa tek od 1. siječnja 2021. godine. Treba li premijer najprije vratiti koeficijente na staro, a zatim krenuti u analizu i povećanje istih?

 
Povećanje koeficijenta vs. povećanje osnovice


Nakon 32 dana provedena u štrajku i dosta loše komunikacije na relaciji Vlada – sindikati, premijer nudi povećanje osnovice plaće, te dodatni paket povećanja samo za resor prosvjete. (Ovdje treba napomenuti da je zahtjev za uvećanje koeficijenata upućen prema Vladi puno, puno ranije nego što je štrajk 10.listopada ove godine i započeo.)


Preračunajući uvećanje koeficijenta za 6.11% u kunsku protuvrijednost dolazim do izračuna kako bi mjesečna primanja prosvjetnih djelatnika bila uvećana za 200 – 300 kn (gledajući s pozicije svakog pojedinca ovisno o godinama staža, napredovanju u struci…).


Ponuda Vlade odnosi se samo na povećanje osnovice i to za cijeli javni sektor, uključujući i prosvjetu po sljedećem modelu:
a)  1. siječanj 2020. 2%
     1. lipnja 2020.    2%
     1. listopada 2020. 2%
b) povećanje božićnice i regresa za 250, 00kn (s dosadašnjih 1250, 00 na 1500, 00 kn)
c) povećanje dara za dijete uz blagdan Sv. Nikole za 100,00 kn (s dosadašnjih 500,00 na 600, 00kn)
d) drugačiji (za radnika povoljniji) izračun jednokratne otpremnine prilikom odlasku u mirovinu.


Zbog izraženog nezadovoljstva prosvjeta dobiva dodatno uvećanje osnovice po sljedećem modelu:
a) 1. prosinca 2019. 3%
b) 1. lipnja 2020.      1%,
plus garancije od dodatnih 1% ako do 1. prosinca 2020. godine svi koeficijenti u resoru prosvjete ne budu analizirani, uvećani i vrednovani po novom modelu. (Analiza bi trebala započeti na proljeće sljedeće, 2020. godine).


Učitelji i profesori okupljeni na društvenim mrežama mahom i dalje izražavaju svoje nezadovoljstvo, te inzistiraju na uvećanju koeficijenta, no tek sutra će biti poznati rezultati pojedinačnog referendumskog izjašnjavanja hoće li prijedlog Vlade biti prihvaćen.
Štrajkom izboreno dodatno povećanje plaće na temelju uvećanja osnovice samo za prosvjetu uz predviđeno povećanje plaće namijenjene cijelom javnom sektoru u kunskoj protuvrijednosti zaista premašuje iznos koji bi bio dobiven uvećanjem koeficijenta za 6.11%.

Što će prevladati: opravdano nezadovoljstvo izazvano dugogodišnjim guranjem prosvjete na margine javnog sektora i emocije koje su kulminirale prosvjedom koji se održao na glavnom zagrebačkom trgu ili razum koji može svjesno odvagnuti trenutnu situaciju? Može li zaista uvećanje koeficijenta od 6.11% nadoknaditi svu  dosadašnju nepravdu i osigurati ubuduće izostajanje iste? Sumnja li prosvjeta u premijerovu izjavu da će koeficijenti biti uvećani iduće godine?

Iako se očekivalo kako će se štrajk prosvjetnih djelatnika rasuti pod pritiskom javnosti, pogotovo roditelja; situacija je ovog puta potpuno drugačija. Poprilična količina nezadovoljstva koja se posljednjih godina pojavljuje u društvu kanalizirala se je ovog puta preko protesta u kojem većina vidi mogućnost velikih promjena. Upravo zbog toga javnost i većina roditelja pristaju uz prosvjetne djelatnike i podupiru ih da ustraju baš u onome što su prvotno i tražili.

Sasvim je drugo pitanje koje opcije prosvjeti preostaju nakon odbijanja i ove ponude. Štrajk u trajanju od mjesec dana smo već vidjeli. Veliki prosvjed na glavnom zagrebačkom trgu prepun emocija smo također obavili. Uz početno ignoriranje, ipak je došlo do povratne reakcije. Prosvjeta se je izborila za  4% veće uvećanje plaće u odnosu na ostali javni sektor i na čvrsto obećanje u ispravljanje koeficijenata dogodine. U slučaju odbijanja ove ponude što još preostaje?

Bojim se da jedina preostala alternativa vodi u stanje sveopćeg kaosa, a takav tek ne obećava nikakvo poboljšanje situacije.

Dakle, emocije ili razum?

 

 

 

  • Avatar gospon profesor
    gospon profesor:

    "Osim 6,12 posto povećanja osnovice u idućoj godini (po modelu 2 posto 1. siječnja, 2 posto 1. lipnja i 2 posto 1. listopada), u Vladi su štrajkašima ponudili još 3 posto dodatka na plaću od 1. prosinca ove godine, jedan ... prikaži još! posto dodatka od 1. lipnja iduće godine, uz još jedan posto ‘osiguravajućeg’ dodatka koji bi se aktivirao na plaći za prosinac 2020., AKO (AKO!) dotad ne bude sređena Uredba o koeficijentima." Dakle, NEMA čvrstog obećanja u ispravljanje koeficijenata dogodine.