Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Putnik bez koraka

Šri Lanka – Biser Indijskog Oceana 11. Dio (Gdje ne ide auto, ide Tuk-Tuk)

Na naš upit svi su nam rekli da je do same plaže nemoguće doći s autom a isto tako jednako neizvedivo doći dolje kolicima. Svi su nam predlagali tuk-tuk i ovaj put smo odlučili vjerovati im. Dobili smo broj od jedinog tuk-tuk vozača koji je dovoljno lud ići dole tako da smo ga nazvali čim smo došli do“kraja ceste“ za aute.
Objava 16. veljače 2021. 0 komentara 422 prikaza
Slaven Škrobot
Slaven Škrobot
Šri Lanka - 11. Dio

U Tangalle smo iz Yale stigli tek navečer. Plan je bio gledati zalazak s plaže ali nam je leopard sve poremetio i kako bismo ga vidjeli, žrtvovali smo zalazak sunca na obali. Stigli smo poprilično iscrpljeni i osim kratkog druženja na terasi, nismo ništa posebno radili pred spavanje. Konačno smo stigli na obalu te su stvari sada trebale teći sporije i opuštenije.

Kako smo ovdje imali rezervirani dva apartmana s dva kreveta u svakome, Manoju smo vrlo rado ponudili spavanje u jednom od apartmana. Manoj je inače sam plaćao za smještaj i obično su to bile jako skromne sobice za malo novaca s ostalim vozačima.

Tangalle

Današnji plan bio je vrlo jednostavan za razliku od prethodnih. Otići na plažu i biti tamo do kraja dana. Trebao nam je mali predah, pogotovo meni. Do sada sam se već susretao s vrlo jakim umorom, iscrpljenošću i natečenim nogama ali mislim da nikada kao na ovome putu. Nakon kratkog istraživanja, odabrali smo našu lokaciju i uputili se prema Tangalle Plaži, jednoj od najdužih na otoku. Malo smo se gubili s obzirom na to da je to cijeli splet malenih uličica i dosta se toga promijenilo nakon razornog tsunamija koji se ovdje dogodio prije par godina. Pronašli smo neki restoran / resort na samoj plaži i ovdje se odlučili ugnijezditi do kraja dana.

Dan je prošao poprilično relaksirajuće, cuga, hlad, palme, plaža, indijski ocean i ništa za žaliti se. Kako smo bili lijeni i kako nam se nije dalo ići nigdje, ovdje smo odlučili i pojesti nešto. Jedan dan smo si svakako mogli i trebali priuštiti da apsolutno ništa ne radimo. Vrhunac dana bio je Matejov gubitak mobitela. On i Goga su se odlučili otići okupati i kako su valovi stvarno nepredvidivi,jedan mu je pokupio mobitel skupa sa papučama. Nije bilo nikakve šanse pronaći ga jer su valovi ogromni. Nažalost, tada smo ostali bez hrpu fotografija i videa koje sada s vama ne mogu podijeliti.

Ostatak večeri smo naravno proveli na našoj terasi. Nema mi boljeg nego kada navečer mogu vani biti doslovno u gaćama!

Tangalle drugi dan – Hidden Beach

Buđenje u 04:00 ujutro nije mi baš dobro sjelo jer sam se probudio s poprilično jakom glavoboljom. Matej, Manoj i ja odlučili smo otići do „Hidden beach“i pokušati uhvatiti izlazak sunca. Uspjeli smo se nekako probiti do same plaže i kroz resortov security koji nas je pustio. Glava me boljela sve jače i jače i osjetio sam apsolutno svaku izbočinu na cesti. Nisam imao pojma od kuda takva glavobolja, rijetko kada ju imam.

Na samoj plaži dočekao nas je apsolutan mir, nigdje nije bilo nikoga osim čopor blesavih pasa ali na to smo ovdje navikli. Psi su apsolutno svugdje i užasno ih je puno! Jako lijepa plaža prepuna palmi i meni definitivno najdraža. Unatoč jakoj glavobolji proveli smo ovdje jutro u totalnom miru i tišini te uživali u izlasku sunca. Po povratku na početak plaže naišli smo na ribare koji su taman vadili čamac na obalu i koji su mi vrlo rado pokazali svoj ulov.

Nakon što smo pokupili Gogu našem boravku u Tangalleu došao je kraj te smo se uputili prema Mirissi, vjerojatno najpopularnijem mjestu na obali ovoga otoka. Na putu do Mirisse stali smo prvo kod poluotoka „Blue Beach Island“ te smo se zatim uputili na plažu imena „Hiriketiya Beach“. Plaža Ništa posebno iako mi se svidjela dok sam ju gledao preko slika pozitivna strana plaže je što ima dosta hlada dok je negativna velik broj ljudi. Ovdje se isto tako nalazi i školja surfanja pa je voda puna surfera.

Slaven ŠkrobotFoto: Slaven Škrobot 1 / 15

Mirissa

Po dolasku u Mirissu prvo smo se zaputili na ultra popularno brdo ispunjeno palmama naziva „Coconut Tree Hill“. Prije samoga dolaska ovdje, još u Hrvatskoj, znao sam da ima dva puta do vrha ali, za ni jedan nisam znao koliko je težak. Pretpostavljao sam da nije niti jedan, s obzirom na to da do vrha ima svega pedesetak metara. Nakon izlaska iz auta prvu šamarčinu opalilo nam je nemilosrdno sunce koje je doslovno peklo kožu. Drugu šamarčinu iskusili smo kada smo ugledali prolaz kroz koji smo morali proći kako bi došli do vrha.

Naime, prolaz je širok svega pola metra i s jedne strane se nalazi žičana ograda dok je druga strana ispunjena bodljikavim biljem. Ne bi to ni bio takav veliki problem da vani nije pržilo više od 35 stupnjeva! Bilo je toliko užasno da sam pet minuta nakon izlaska iz auta pri smišljanju plana razmišljao o odustajanju. Glava me boljela već cijelo jutro i osjetio sam kako mi pulsira od vrućine ali svejedno nisam htio odustati, dečki su bili odlučni, pa tako i ja! Napravili smo to tako da su me dečki podigli, Goga je uzela jastuk i odnijela ga je na kraj puta, kakvih 30 metara od nas a zatim su me dečki nekako bez kolica uspjeli odnijeti do Goge. Goga me tamo pridržala dok sam sjedio na jastuku i dok Manoj nije donio kolica.

Slijedila je još jedna poprilično strma uzbrdica i najbolje od svega je bilo što nismo imali vode ni za piti ni za zaliti se. Umirao sam a sunce nas je nemilosrdno tuklo! Tražio sam svaki kutak u kojemu je postojao hlad i pitao sam se zar je meni ovo trebalo radi jebenih palmi? Na vrhu nas nije dočekalo ništa spektakularno. Ok, lijepo je ali nije bilo vrijedno ovakvoga truda. Turista koji se dolaze ovdje naslikavati ima uvijek pa mi je tako ženske usred mog poziranja, komotno ušetala u kadar, nez pardona, kao šlag na tortu za sav trud i muku. Hvala ti ženo!

Secret Beach

Nakon tolikog truda za tako malo nagradu, došlo je vrijeme da neki dođu na svoje tako da smo se uputili prema najbližoj plaži samo s jednim ciljem, kako bi se kupali i izležavali! Tu smo proveli sljedeća tri sata odmarajući se i ispijajući razno razne osvježavajuće napitke. Crvi u guzici nisu mi naravno dali mira te sam predložio da zalazak sunca pogledamo na „Secret Beach“ koja je danas sve samo ne „tajna“. Čuo sam već priče o famoznim zalascima sunca s te plaže i bilo je vrijeme da konačno doživimo taj famozni Šri Lankanski zalazak sunca. No, postojao je problem! Kako doći tamo sa mnom?

Na naš upit svi su nam rekli da je do same plaže nemoguće doći s autom a isto tako jednako neizvedivo doći dolje kolicima. Svi su nam predlagali tuk-tuk i ovaj put smo odlučili vjerovati im. Dobili smo broj od jedinog tuk-tuk vozača koji je dovoljno lud ići dole tako da smo ga nazvali čim smo došli do“kraja ceste“ za aute.

Po nas je došao simpatičan i mlad lokalac i odmah je pokazao zainteresiranost i volju da nam pomogne tj. da mene stavimo u tuk tuk. S obzirom na to da sam se već vozio tuk tukom par dana prije, pri povratku s Nine Arches Bridge-a, ovaj put nisam htio sjediti uspravno na guzici i požaliti te ne hodati od bolova nakon vožnje…što kada sjetim zapravo i ne mogu! Odlučio sam da me nekako probaju polegnuti između Goge i Manoja da što manje udaram kada prelazimo preko rupa. Nekako su me takvog čapljastog ugurali unutra i krenuli smo na najluđu vožnju tuk tukom ikada. Fotki nemam ali vjerujte mi na riječ kada vam kažem da je bilo apsolutno divlje.

Kada smo stigli do odredišta shvatili smo zašto se rijetko tko usudi ići ovuda nekim prijevoznim sredstvom. Secret Beach Po samome dolasku na plažu shvatili smo da nam je sunce opet odlučilo onako fino pokazati srednji prst i nestati među oblacima. Nevjerojatno je koliko nemam sreće s tim suncem! Plaža stvarno je fora i sve je u nekakvom chill i romantično-mirnom okruženju. Po plaži gore upaljene baklje a birc na samoj plaži okružen je lampicama. Kako se vrlo brzo smračilo po nas je došao opet isti vozač i moram priznati iako sam mislio da se to neće dogoditi, put nazad je bio još gori!

Večera

Po dolasku u naš smještaj u kojemu je bilo valjda 750 stupnjeva i nepodnošljivo za boraviti, spremili smo se te uputili prema plaži Mirissa kako bi večerali. Još u prvome dijelu ovoga putopisa napisao sam kako sam na početku putovanja imao dvije želje što se tiče hrane te da smo se odlučili dvaput počastiti. Prvi ručak je bio u Ministry of Crab u Colombu a druga želja bila je večera na Mirissa plaži i neka riba. Osim toga, htio sam se i Manoju nekako zahvaliti a da nije novčano. Ovo će ipak pamtiti duže.

Na plažu smo došli po apsolutnome mraku i već je sve bilo postavljeno. Stolovi, stolice, lampice, svijeće i svaki restoran imao je ispred sebe štand gdje se probavala riba. Želio sm vidjeti sve ali ipak nisam htio da me se gura po apsolutno cijeloj plaži. Ribe ima koliko hoćeš, ima zapravo svega i cijena varira od štanda do štanda, kao izbor i svježina hrane. Odabrao sam štand i kupili smo barakudu, „red snappera“, jastoga i dvije kamenice za Gogu i Manoja pošto ih nikada nisu probali. Testiranje kamenica prošlo je bolje od očekivanog, Gog a je to sredila samo tako dok je Manoja bilo poprilično smiješno gledati.

Večera je stigla i bilo je to upravo ono što sam i očekivao! Barakuda me apsolutno oduševila! Kao šlag na tortu, konobar mi je na fotki odrezao glavu!

Slaven ŠkrobotFoto: Slaven Škrobot 1 / 15

Izlazak

Na kraju plaže vidjeli smo i čuli da seo dvija nekakav party i zacrtali smo tu lokaciju kao izlazak! Goga je nažalost odlučila ne ići tako da smo nas tri tulipana krenuli prema klubu. Rekao sam sam sebi s obzirom na umorenost da idem popiti samo jednu cugu i to je to…da, čuo sam to već previše puta da bi bilo istinito! U klubu je bila predobra atmosfera. Dj, bungalow, opuštena ekipa i super muzika! Moram priznat da smo se dobro razbili, zabavili i ostali do kasno u noć.

Znao sam da ću u jednom trenutku morati pišati ali Matej je bio spreman na to psihički ali kako je popio i previše, ova fizička strana mu je zaštekala tako da je odgovornost preuzeo Manoj. Čovjek je sve odradio bez problema iako mu je bio prvi put.

Po dolasku u smještaj shvatili smo da je Goga zatvorila ulazna vrata od dvorišta i da ne možemo ući. Iskreno, više se ni ne sjećam kako smo uspjeli ući ali samo znam da sam dospio u krevet. Turu za kitove koja je trebala biti u 06:00 smo naravno slatko sanjali polu-mrtvi u našim krevetima!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.