Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Marginalije

Apsurda li, danas je Međunarodni dan sreće!

Sada više nije važno ni kako izgledamo, jesmo li pet kila deblji, nosimo li markiranu robu, imamo li kuhinju od 100. 000 kuna, jesmo li u lovu na " vuka" u obliku luksuzne lizmuzine, je li uistinu potrebna arogancija i bahatost zbog zveketa zlata i šuma novčanica, je li važan samo cilj i prsima trganje neke trake kako bi se ego nahranio, a narcisoidnost dosegla najvišu razinu…
Objava 20. ožujka 2020. 0 komentara 252 prikaza
Foto: Pexels.com
Foto: Pexels.com
Apsurd, suprotan umu i smislu

Danas je Međunarodni dan sreće. Apsurda li kad pomisliš na ovu situaciju s koronavirusom i potrebi potrage za srećom kao temeljnim čovjekovim ciljem. Besmisao se diže na još višu razinu kad se sjetiš da je Opća skuština UN-a uključila i potrebu za pravednijim i uravnoteženijim pristupom gospodarskom rastu koji promiče održivi razvoj, iskorjenjivanje siromaštva, sreću i blagostanje svih naroda

Ne znam točno kakva je situacija u Kraljevini Butan koja sreću smatra glavnim prioritetom nacionalne politike, koja proizvodi dovoljno da sam sebe uzdržava i koja umjesto koncepta bruto domaćeg proizvoda koristi indikator- bruto nacionalna sreća no nema prijavljenih slučajeva koronavirusa. Postavlja se pitanje možemo li ovaj primjer Kraljevine Butan dovesti u korelaciju s izjavama stručnjaka kako je globalizam donio sa sobom najmanje 46 vrsta virusa koji se periodično aktiviraju i koji su nam u osnovi nepoznati. Ako višedimenzijsku globalizaciju svedemo na samo jednu i to ekonomsku kao ideologiju svjetskog tržišta i neoliberalizma što i je, dok se ostale dimenzije poput ekološke, kulturne, civilno- društvene spominju samo u kontekstu dominacije sustava svjetskog tržišta tada sve to skupa ima smisao, i ne treba se čuditi i pojavi ovakvog virusa koji nemilice ubija ljude. Bankomati se prazne, police sa hranom i higijenskim potrepštinama se prazne i bilo bi razumno napokon početi razmišljati da ih punimo hrvatskim proizvodima. Naravno, ne ide ti preko noći nakon godina uvoza i trgovinske razmjene, nakon činjenice da smo dio globalne trgovine iz koje uglavnom dobivamo trećerazredne proizvode, ali ako postoji volja kao sposobnost čovjeka da svjesno upravlja svojim ponašanjem tada je navedeno itetako moguće ostvariti.

No vratimo se na apsurd koji prati naše živote i koji je suprotan umu i smislu. S jedne strane imamo napredak, tehnologiju koja je donijela dobre strane i u kojoj bi trebali uživati i osjećati se sretnijima, a s druge strane sve smo dalje od potrage za tom istom srećom. postajući ljudi preživljavanja, inertni, opredjeljeni sve više za senilnost, uronjeni u neki zaglupljujući, loše plaćen posao, zatrovani ideološkim splačinama i pod utjecajem uvjetovanog priviknuti da preživljavamo samo sa stotim djelom svojih životnih potencijala. Bolest preživljavanja je toliko danas rasprostranjena da je i najmanja koncentracija proživljenog iskustva u stanju da kod ogromnog broja ljudi probudi zajedničku volju za životom.

Sada kada se suočavamo s novonastalom situacijom, kada je zavladao strah od nepoznatog postajemo u vrlo kratkom roku svjesni tog apsurda i važnosti vraćanja svojoj biti. Izlaz iz krize je ujedno i pronalazak pravog puta. Nije to neka nepoznanica i upravo to spoznajno na koje se oglušujemo je zapravo najgore što nalazim u svemu. Ne moraš biti lumen da bi shvatio da nas svaki napredak koliko god bio dobar odvaja od izvorne ljudskosti, istinske biti, sreće i sklada. Sada više nije važno ni kako izgledamo, jesmo li pet kila deblji, nosimo li markiranu robu, imamo li kuhinju od 100. 000 kuna, jesmo li u lovu na " vuka" u obliku luksuzne lizmuzine, je li uistinu potrebna arogancija i bahatost zbog zveketa zlata i šuma novčanica, je li važan samo cilj i prsima trganje neke trake kako bi se ego nahranio, a narcisoidnost dosegla najvišu razinu…Sve prestaje biti važno i okrećemo se sebi i dugima, posebno kad se naša unutarnja vatra gasi i ponovo se upali iskrom neke druge osobe. Tada se sjetimo i umiruće zahvalnosti prema ljudima koji nas usrećuju, jer oni su kako je to netko rekao šarmantni vrtlari koji omogućuju da naša duša procvijeta.

Prioriteti nam se mjenjaju, i htjeli mi to ili ne vraćamo se prirodi po kojoj je čovjek razuman i slobodan koji ne zapada u stalne ekstreme, zaboravljajući zlatnu sredinu. U komentarima u sklopu jedne emisije na nacionalnoj televiziji nakon najave zadnjih mjera oko suzbijanja koronavirusa jedna gledateljica kaže: Fali mi sloboda, nisam ni bila svjesna koliko do sada. Tako je - „Čovjek je rođen slobodan, a ipak svugdje je u okovima!" i toga mora biti svjestan.

Treba proslaviti sve što je lijepo u ovim nelijepim vremenima, u svemu naći vrijeme nadahnuća, vrijeme riječi, vrijeme tišine, askeze i ukorjenjivanja krijeposti pa i sjetiti se pokore koje nas stavlja u odnos s nekom stvarnošću i dovodi do pobjede. I ne samo sada već i kada se napokon povuće ovo zlo koje zovemo koronavirusom.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.