Blogosfera Marginalije

Cajke - Gdje su kritičari?

Osjetilo ukusa za glazbu nam se nedvojbeno smanjuje, gotovo da nestaje, pa danas na toj sceni vidimo tragičan spoj epike, lirike i drame, gdje eufonija, milozvučnost postaje gadljiva i iritantna.
Objava 07. svibnja 2018. 16 komentara 2281 prikaza
Foto: pexels.com
Foto: pexels.com
Zabranit se ne može i ne smije, ali edukacija nije zabranjena.

Gdje god u posljednje vrijeme dođem vrte se cajke s nove radio postaje. Je li bilo za očekivati ovako nešto. Naravno da je, jer radi se samo o nadogradnji koja je već godinama prisutna i koja kontinuirano siluje glazbeni ukus i kulturu. Pošast je to, epidemija koja sustavno inficira društvo, i gotovo da postaje životna mudrost, ultimativna filozofija. Načelo po kojem se živi, postaje i biva bićem. Masovna je to kultura koja postaje realnost našeg vremena, stila života. Prijetnja koja se, kako je rekao B. Rozenberger pojavljuje u svom najgorem obliku, i koja ne samo da kretenizira ukus nego i brutalizira osjećaje. Koja smanjuje kulturne razlike s jedne strane, a s druge ne razmišljajući u većini slučajeva snižava kulturne standarde. Mentalno nasilje naspram kritičke svijesti, naspram svih onih koji bi se danas mogli nazvati zanesenjacima.

Osjetilo ukusa za glazbu nam se nedvojbeno smanjuje, gotovo da nestaje, pa danas na toj sceni vidimo tragičan spoj epike, lirike i drame, gdje eufonija, milozvučnost postaje gadljiva i iritantna.

Ono što je za mene osobno pitanje je gdje su kritičari. Godinama ih nema, ili zapravo misle da je njihov zadatak samo analizirati i ocjenjivati umjetnička djela. Materijala koliko hoćeš da isti konkretiziraju ovo „umjetničko“ značenje, da opišu svu ovu „ljepotu“ sa stajališta aktualnog trenutka, sa stanovišta ovih beskonačnih emotivnih mogućnosti i potreba čovjeka. Nije mi jasno zašto ne korespondiraju s ovim „visoko umjetničkim djelima“ i s publikom zašto ne ocjenjuju vrijednost egzistencije suvremenog čovjeka. Zašto ne govore o razlici. O glazbenom i kulturološkom smeću koje treba razlikovati od bogatstva tradicije koje nas vraća nekoj popevki, klapi, sevdahu…glazbenim tradicijama starijima i od bluesa.

Što je sa onom famoznom rečenicom - Neka institucije rade svoj posao. Zabranit se ne može i ne smije, ali edukacija nije zabranjena. Zašto se ne educira i pruži otpor, ako već ne po onoj Nietzscheovoj filozofiji „Postani tvrd“, barem onda „Postani malo tvrđi“, kako bi preživjeli ovo maltretiranje koje prijeti kulturi i njezinim vrijednostima.

  • Avatar guliver
    guliver:

    Porez na cajku kao i na kocku. Mišljenja sam da je i jedno i drugo slično (pri konzumaciji stvara euforiju, lučenje dopamina, serotonina i ostalih hormona sreće, brzo dolazi do ovisnosti, a onda kreće ona ružna strana gdje ovisnik/ca počinje ... prikaži još! luditi i gubiti tlo pid nogama, posljedice trpe najbliži itd, svi znamo daljnji razvoj). Ugl. debeli porez na cajku pa tko voli nek izvoli.

  • netstoper:

    zaglupljivanje naroda i mlade generacije u slabo obrazovane primitivce

  • Stormbringer:

    Cajke - made in yu, simbol primitivizma.