Blogosfera Marginalije

Da nam je današnja pamet naša bit ostala bi ista

Na vječnoj klackalici između onoga što jesmo i onoga što bi htjeli biti prevagne ono što jesmo jer negdje duboko u sebi odgovara nam takvo stanje. Vjerovati da se netko naglo promijenio je iluzorno jer čovjek se ne mjenja preko noći već iz njega u nekom trenutku ispliva njegova prava priroda. Ući u Luciferov efket i postati od dobrog zao je neka druga priča, koja se svima može dogoditi, kad se uzburkaju usvojene društvene i moralne vrijednosti.
Objava 10. travnja 2019. 0 komentara 164 prikaza
Foto: Pexels.com
Foto: Pexels.com
Da nam je današnja pamet, a one godine naša bit bi ostala ista

Da nam je današnja pamet puno toga bi drugačije izgledalo. Riječi su to koje si nerijetko uputimo no bi li uistinu neke stvari drugačije izgledale? Da nam je današnja pamet i one godine u osnovi se ne bi promjenilo ništa. I dalje bi bili ono što jesmo i postupali na način na koji smo postupali jer to smo jednostavno mi, s tumačenjem svijeta iz naših misli i djela.

Rođeni s određenim predispozicijama, formirani već u ranima danima, s karakterima koji bi uvijek prevagnuli, posebice kad te genetske predispozicije dobiju i poticaje iz okoline. Tada ti zapisi u nama čine nas upravo onakvima kakvi jesmo. Na vječnoj klackalici između onoga što jesmo i onoga što bi htjeli biti prevagne ono što jesmo jer negdje duboko u sebi odgovara nam takvo stanje. Vjerovati da se netko naglo promijenio iluzorno je jer čovjek se ne mjenja preko noći već iz njega u nekom trenutku ispliva njegova prava priroda. Ući u Luciferov efket i postati od dobrog zao je neka druga priča, koja se svima može dogoditi, kad se uzburkaju usvojene društvene i moralne vrijednosti.

U svakodnevmo govoru, životu, u filozofiji, u vjeri to je naš duh, cjelovitost psihičkih procesa, naš karakter i mentalitet, naša utvara u pučkom kazivanju. Duh je u nama, u narodu, naša bit koja čini ono što je, svojim djelom. Da nam je današnja pamet mi kao narod učinili bi u osnovi ništa jer narod stoji u svojoj kulturi, u svojim običajima, u njegovim događajima, djelima, a narodi su ono što su njihova djela.

Ako smo mrzili bi li današnja pamet nešto promijenila. Ne bi, jer onaj tko u sebi mržnju nosi i na najmanji poticaj aktivirat će tu negativnu emociju. Kad sve međusobno izmrze, nalaze se novi predmeti mržnje, i to načelo neodrživosti, oduzimanja samog sebe, taj otrov uveden u bespomoću dušu, tu grubost i nekulturu nose i nosit će.

Da smo donijeli drugu odluku, da smo drugačije odreagirali ne bi toliko patili. Nismo jer smo bili mi, naša sama bit, naša moralna vrijednost kao osnova odgoja koja bi se kosila sa svim što jesmo.  Naknadna pamet u osnovi ne bi promijenila ništa. Sve bi ostalo na razini razmišljanja i želje da je odluka trebala biti drugačija. Sve i  da danas vjerujemo da bi pametnija odluka donijela manje patnje, naša izigranost, razbijanje slike koju imamo o sebi i svijetu pojavila bi se kroz neke druge oblike patnje.

Ako smo licemjeri, licemjeri ćemo i ostati. Zauvijek imati složenu taktiku pri obmanjivanju potrebnih nam ljudi. Imat ćemo tu gipkost u kojoj nema prevare, laži koja se ne opravdava višim ciljem. Glumit ćemo uvijek sve moguće kreposti da bi došli do svog cilja.

Ako smo lucidni, a sve lucidno dočekivano je na oštricu i dalje ćemo biti takvi jer ne možemo zavoljeti i razumjeti umnu mrtvaju, stanje bez mogućnosti pomaka, i plaćali smo i plaćat ćemo "ljubav" prema vlastitom stanju svijesti.

Da smo davali manje povjerenja, manje se kockali s vlastitom sposobnošću čitanja drugih, njihova uma, bolje bi prošli, i više to nikad ne bi ponovili. U tom činjeničnom stanju mi bi napravili isto jer to je naš hazard duha, naša snaga, potvrda da nije dovoljno da se čovjek rodi već da se i preporod koja će i u najtežim trenucima opet isplivati.

Ako nam je važno samo doći do cilja i trgati prsima neku traku, popuniti vlastite pukotine, iako se ne mogu popuniti, osjetiti vlastitu pobjedu, iako je pobjeda uvijek na strani onog drugoga, gaziti tuđi obraz, ne primjećujući da je naš već odavno pogažen. Ako je ego nahranjen, narcisoidnost dosegla najvišu razinu, novi izazovi postaju jedino rješenje znači da nemamo i nećemo nikad imati odgovornost niti možemo sagledati posljedice, i naš modus operandi bio bi isti.

Da nam je današnja pamet, a one godine naša bit ostala bi ista. Djelovali bi i postizali upravo kroz ono što jesmo i što u sebi nosimo. U najboljem slučaju možemo se ukoriti, u stanju kad smo sposobni prodrijeti u sebe same, ali u većini slučajeva vratit ćemo se na ono što jesmo.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.