Blogosfera Marginalije

Emotivna blokada

Zapetljan u svojim konstrukcijama i shemama zarobljen u glavi i tijelu guraš sve od sebe, i u jednom trenutku, a više ne znaš ni u kojem ti i zanijemiš. Riječi koje si nekada tako lako izgovarao sada su sputane i kao da će svaki čas otići u nepovrat. - Nedostaješ mi već sada. Hoću li ja tebi nedostajati? Tišina. - Volim te, i uvijek ću biti tu, ne brini. Tišina. - Dopusti ljubavi i svjetlu da uđe. Tišina. Nemir, nezadovoljstvo, strah izviru na svakom koraku koji činiš. Mozak je blokiran i ne nudi druga rješenja
Objava 25. listopada 2018. 0 komentara 320 prikaza
Foto. Pexels.com
Foto. Pexels.com
Iz stanja emotivne blokade koji je u osnovi poražavajući mora se izaći.

Nije lako živjeti u emotivnoj blokadi ili u fenomenu slomljenog srca. Guši te, a da toga nisi ni svjestan. Tijelo te boli, ljutnja obuzima, strah postaje tvoj pratitelj, i vremenom hladne i tamne emocije postaju tvoj obrambeni mehanizam, tvoj zamak, tvoji fantomi, i kao deridijansko prisustvo su na svakom pedlju zemlje podno tog zamka. S njima se osjećaš sigurno, i misliš da te više nitko ili ništa ne može povrijediti. I u osnovi ne može, jer nikome više ne dopuštaš da uđe u tvoj život. – Odlazi, govori kamen. Ja sam nepropusno zatvoren. Baš kao u pjesmi Wislawe Szymborske.

Zapetljan u svojim konstrukcijama i shemama zarobljen u glavi i tijelu guraš sve od sebe, i u jednom trenutku, a više ne znaš ni u kojem ti i zanijemiš. Riječi koje si nekada tako lako izgovarao sada su sputane i kao da će svaki čas otići u nepovrat. - Nedostaješ mi već sada. Hoću li ja tebi nedostajati? Tišina. - Volim te, i uvijek ću biti tu, ne brini. Tišina. - Dopusti ljubavi i svjetlu da uđe. Tišina. Nemir, nezadovoljstvo, strah izviru na svakom koraku koji činiš. Mozak je blokiran i ne nudi druga rješenja. Kao kad se smrzavate, a radijatori su vreli. I dalje se smrzavate, ne tražeći rješenje negdje u nekom možda otvorenom prozoru ili džemperu koji morate izvući iz ormara.

Teška je to i mučna radnja u kojoj ispašta i druga strana. Sve kao da se svodi na povuci-potegni, na stupanj izdržljivosti koji je nekad ispod, a nekada iznad „ma nema šanse“. Započinje držanje na uzici koje je u osnovi zastrašujuće. Malo bi sebe dao, malo ne bi, malo bi volio, malo ne bi, malo sam tu dušom tijelom, onda više nisam. Druga stana razumije, ali sve manje snage ima. Čini joj se nerijetko da se i u tekuće stanje pretvori da ne može te pukotine popuniti. Urušavaju joj se samopoštovanje i dostojanstvo. Razum govori-okreni se, odi, i sačuvaj barem malo onog unutarnjeg socijalnog zahtjeva za poštovanjem, a srce kao srce govori - ostani. Spoznaja da je samo emotivno slobodan čovjek slobodan postaje najobičnija fraza, jer tvoja sloboda koju si imao sada je zarobljena.

Emotivna je to klackalica koja se često povezuje s psihopatskim tipovima, no nije uvijek tako. O destruktivnosti za vas se svakako može govoriti, no može se i govoriti o jačini vaše ljubavi koju dajete i razumijevanju čovjeka u emotivnoj blokadi.

U podsvijesti je čovjeka da mora izaći iz stanja emotivne blokade, ali mu se put čini dug, težak i neizvjestan. Hoće li ga opet netko povrijediti?! Čemu to, zašto se ponovno izlagati. Bolje je ostati u sigurnosti poznatog.

Ako govorimo o odnosu muškarca i žene, čini se da se muškarci više nalaze u stanju emotivne blokade, jer sami po sebi iz veza izvlače više dobrih osjećaja od samih žena pa tako kad nešto završi, sve to skupa ima puno dramatičniji utjecaj na njih. U medicinskom fenomenu slomljenog srca ipak prednjače žene.

Iz stanja emotivne blokade koji je u osnovi poražavajući mora se izaći. Dopustiti da netko pokuca i uđe u vašu nutrinu. Osjetiti nove - stare tonove i boje, nekadašnji polet i prestati sabotirati svoje namjere i svoje snove.

Svijest da si zapeo, da ne možeš dalje i ljubav je jedini put.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.