Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Marginalije

Financijska ovisnost muškarca o ženi, kada niti jedno od njih dvoje to nije htjelo

Financijska ovisnost muškarca o ženi, kada niti jedno od njih dvoje to nije htjelo, a još manje očekivalo je problem o kojem se malo govori, a on je tu, prisutan živ i ima bolne posljedice za pojedinca, njegovu obitelj i okolinu. Ti isti muškarci koje danas nerijetko kvalificiramo neradnicima, lijenčinama koji čekaju ženu da im da novac za pivu, kako sam nedugo pročitala u jednom komentaru nekada su brinuli ili doprinosili svojoj obitelji, a danas su izgubljeni u vremenu i prostoru......
Objava 24. siječnja 2020. 2 komentara 3791 prikaza
Foto: Nemec
Foto: Nemec
Financijska ovisnost muškarca o ženi

Financijska ovisnost muškarca o ženi, kada niti jedno od njih dvoje to nije htjelo, a još manje očekivalo je problem o kojem se malo govori, a on je tu, prisutan živ i ima bolne posljedice za pojedinca, njegovu obitelj i okolinu.

Ti isti muškarci koje danas nerijetko kvalificiramo neradnicima, lijenčinama koji čekaju ženu da im da novac za pivu, kako sam nedugo pročitala u jednom komentaru nekada su brinuli ili doprinosili svojoj obitelji, a danas su izgubljeni u vremenu i prostoru. Cijeli taj put do vlastite izgubljenosti, nakon prvobitnog šoka od gubitka posla krene s optimizmom da će se pronaći novi posao. Prvo pristižu odbijenice, jer nisu kvalificirani, jer uglavnom imaju previše godina i nikome više ne trebaju. Dan po dan, mjesec po mjesec optimizam polako pada, muškarac polako gubi volju, ne vidi više smisao u traženju posla, postaje iznuren, konfuzan, na margini društvene beznačajnosti koju mu svjesno ili ne vremenom pokazuju ljudi oko njega. U njemu raste ljutnja, bijes koje više nije u stanju kontrolirati. Urušava mu se dostojanstvo kao jak osobni i društveni stup koji ako se zanemari osuđen je na propast. Stalno se vraća u nepromjenjivu prošlost i iz nje ne izlazi više. Polako gubi osjećaj moći i kontrole i sve češće to svoje stanje utapa u alkoholu. Ako mu se i ukaže prilika za neki posao on je uglavnom odbija zbog takvog stanja, pronalazeći tisuću i jedan razlog zašto ne prihvatiti.

Kada se sve to sumira nerijetko dolazi i do nasilja u obitelji, što fizičkog, što verbalnog. U osnovi govorimo o jednom zastrašujućem stanju gdje nečija duša plače kad „milost“ traži. To je ona priroda koja je iz njihove duše otela molitvu svim zvucima života, svemu što živi. U takvom stanju neminovno se ljudi lome.

Obitelj se polako raspada. Bračna zajednica razvrgava. Neke žene odlaze iz tog pakla i ostavljaju ih na milost i nemilost. Neke ostaju i trpe, znajući da ni njoj ni njemu nema povratka. Ako odu, loše je, ako ostanu loše je, i kako god okreneš loše je za svakoga od njih, jer to nije stanje koje je došlo zbog nečije urođene lijenosti, nekog bonvivanskog života, već stanje za koji krivnju ne snosi samo pojedinac već i društvo koje ne prepoznaje ovaj problem.

Kažu da čovjek sam radi svoje izbore. I istina je no nismo uvijek ovisni samo o sebi i našim izborima. Postoje vanjski faktori koji utječu na nas i na koje se odgovori sve teže nalaze, posebno ako uđete u neke godine. Život je postao grandiozni kotač koji se mehanički okreće, i upravo ta mehaničnost je užas suvremenog društva. Sloboda tržišta, konkurencija dovela je do svoje vlastite proturječnosti-do željezne prese pod kojom se koprca slobodna osoba. Sve je obuhvatio kovitlac ovakvog života koji može opstati samo pod uvjetom da se svi društveni slojevi slijepo potčinjavaju ukusima koje je on formirao. U tom vrtlogu ne mogu se svi snaći i naprosto ih taj kotač pregazi. Kada bi ovo prelili na Darwinovu sliku organskog svijeta u kojoj se događa prirodan odabir i u kojem opstaju sam najjače jedinke, a svako sljedeće pokoljenje nadmašuje prethodno u borbi za opstanak prihvatili bi to kao najnormalnije, jer priroda je takva i nad njom se ne zgraža. 

U makroekonomiji je davno prepoznat pojam koji se zove "efekt obeshrabljenog radnika" koji više ne nalazi smisao u traženju posla, i koji u konačnici odustaje od svega pa tako i od samog sebe. Prije nekoliko godina uz ovaj pojam u Hrvatskoj se vezalo preko 40 000 ljudi, posebno muškaraca. Kakvi su današnji statistički pokazatelji teško je reći, s obzirom na migracije kojima svjedočimo i činjenicu da su se mnogi u bezuspješnom traženju posla odjavili s burze rada.

Premalo se o ovom pojmu govori, premalo se ispituju uzroci i posljedice, a još manje se radi na tim istim posljedicama.

Zašto je u ovom tekstu izdvojen muškarac i njegova financijska ovisnost o ženi. Zato jer je on nekada bio stup obitelji. Taj stup se u promjenama pa tako i u promijenjenim muško - ženskim odnosima polako urušava i on se se sve manje snalazi. Zamislite da vam netko u uho samo jednom šapne riječi F. Nietzschea: Što kada bi ti se, nekog dana ili noći, demon ušuljao u tvoju najusamljeniju usamljenost i rekao: "Ovaj život kojeg sada živiš i kojeg si živio ćeš morati proživljavati bezbroj puta iznova; i u njemu neće biti ništa novog... a vi nemate odgovor. Nema ni društvo, a trebalo bi. Ako već nemamo, tada se očekuje barem minimum razumijevanja, a ne optuživanja.

  • Rekosamdanecu:

    "Obitelj se polako raspada. Bračna zajednica razvrgava. Neke žene odlaze iz tog pakla i ostavljaju ih na milost i nemilost. Neke ostaju i trpe, znajući da ni njoj ni njemu nema povratka. Ako odu, loše je, ako ostanu loše je, ... prikaži još! i kako god okreneš loše je za svakoga od njih... " Na milost i nemilost kome? Njima samima? Teška ekonomska situacija uvijek će dovesti do nekih problema u obitelji, ali ni neimaština, niti bilo kakva depresija, beznađe ili povreda ponosa jer više nisu "stup obitelji" ne smije biti objašnjenje ili opravdanje za nasilje (vrijedi za oba partnera, ne nužno muškarca). Nasilje je nasilje. Shvaćam da ste željeli naglasiti da se te situacije događaju zbog promjene tradicionalnih obiteljskih odnosa, ali pozvati društvo da ima razumijevanja za to je apsurdno i najmanju ruku seksistički. Gdje je problem u tome da žena radi više plaćen posao dok se muškarac brine za kućanstvo (umjesto da ga boli duša jer mu je prijatelj na pivi rekao da je papak)? Oboje je doprinos u zajednicu - obitelj koju zajedno čuvaju i podržavaju... Kakve su burzovne statistike za majke i domaćice koje ostaju doma? Jesu li i one kritična skupina ili bi to tako trebalo biti? Naposljetku, na čemu se temelji Vaš tekst? Jeste Vi psihologinja koja se bavi ovim područjem pa nas obavještavate o rezultatima svojega istraživanja... Ili su ovo puka razmišljanja koja je, s oproštenjem, vrijeme već pregazilo?

  • Avatar Bond007
    Bond007:

    Patrice O'Neal talks about women,..