Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Marginalije

Iskorijenjeni iz tradicionalnih odnosa i ukorijenjeni u nove- usamljeni u gomili

U središtu naših društvenih života nalazi se jedan veliki paradoks. S jedne strane naša dostupnost jedni drugima nikada nije bila veća, dok s druge strane, među nama nikada nije bila veća veća bojazan od društvene izoliranosti. Najgore što smo, čini se u potpunosti nesvijesni tih oprečnosti.
Objava 16. srpnja 2019. 0 komentara 617 prikaza
Foto: Osobno
Foto: Osobno
Pojedinac se iskorjenjuje iz tradicionalnih društvenih odnosa

U svijetu sa sedam milijardi ljudi mi postajemo sve usamljeniji, i čini se kako sa svakim novim danom naša usamljenost postaje sve veća i teža, kako nas sve više izjeda i dušu nam osiromašuje. Usamljenost je sve prisutnija, i što je više tu o njoj se sve manje govori, zapravo ona je zadnja o kojoj ćemo progovoriti, jer duboko već zagrizli u ovom emotivnom stanju sami sebi blokiramo misli. Pričat ćemo o raznoraznim problemima s kojima se susrećemo, jadati se, kukati, ali o usamljenosti ćemo šutjeti.

Danas izbjegavamo jedni druge, zavlačimo se u svoje sigurne kutke, a kad nam se netko otvoreno iskreno obrati, pokaže onu iskonsku potrebu za ljudskim kontaktom, mi šutimo, okrenemo glavu, povučemo se još dublje u sebe. Učinit ćemo zapravo sve kako bi pokazali da smo dovoljni sami sebi i da nam blizina drugih nije potrebna. A potrebna je! Interakcija s drugim osobama nam je potrebnija nego što smo najčešće svjesni. Čovjeku je potrebno druženje, razumijevanje drugih, empatija i osjećaj da nekome ili nečemu pripada. U protivnom, bilo da sami okrenemo leđa društvu, ili se društvo okrene od nas, mi ne ostajemo sami već usamljeni u gomili ljudi koja nas okružuje.

Treba li zapravo biti utjeha za bilo koga, pa i za same kreatore globalnih kretanja kojima svjedočimo kako se evolucija ne može zaustaviti, kako će završiti s čovjekom kao proizvodom društvenih mreža umjesto sa socijaliziranim bićem. Pojedinac se naprosto iskorjenjuje iz tradicionalnih društvenih veza i odnosa i ukorijenjuje kroz nove odnose, bazirane na na starim, novim obrascima ponašanja. U središtu naših društvenih života nalazi se jedan veliki paradoks. S jedne strane naša dostupnost jedni drugima nikada nije bila veća, dok s druge strane, među nama nikada nije bila veća veća bojazan od društvene izoliranosti. Najgore što smo, čini se u potpunosti nesvijesni tih oprečnosti.

Pretjeruje li čovjek ako kaže- prestravljuje me mogućnost kako ćemo biti sve manje sposobni sačuvati jednu misao u glavi dulje od tri sekunde, a da već ne krenemo tražiti neke druge poticaje, kako će nam rečenice postajati sve kraće i kraće, jer su procesi nezaustavljivi i ne mogu nas zaobići, jer će ljudi sve manje vremena trošiti na dulje tekstove, jer će se misli sve više svoditi s kompleksnijih na jednostavnije i jednostavnije, dok se zapravo ne napišu samo tri riječi i postavi neki link, jer ljudi nemaju vremena čitati ili više tako formirani ne mogu. Ne pretjeruje, jer ti procesi se već događaju. To su nametnuti, a stim i tim i usvojeni obrasci ponašanja. Gotovo da možemo govoriti o poeziji iracionalnog. Kao kad zamislite čovjeka koji je na ulicu izašao bez šešira, i prolaznik mu ukaže na njegov propust, iako se radi o jednom lijepom i toplom danu. U iracionalnom „normalnom“ on se vraća kući kao bi uzeo taj isti šešir i popravio grešku i mirne savjesti krenuo svojim poslom zadovoljavajući nametnute i usvojene obrasce ponašanja.

Društveni uvjeti su takvi da ćemo, htjeli mi to ili ne postajati sve udaljeniji, emotivna distanca će se povećavati, postajat ćemo sve infantilniji, zadržavati pažnju samo na kratko, sve više ćemo gubiti osjećaj suosjećanja s drugima, a vlastiti identitet bit će nam sve poljuljaniji. I dok to ne postignemo, nećemo se smiriti. Dok marljivo radimo na otuđenju i usamljenosti, dok čekamo da se to dogodi, još imamo šanse nekome se osmjehnuti, nekoga prigrliti, zakoračiti izvan granica nametnutog, iako ruku na srce sve je veća mogućnost da taj neko pomisliti kako nismo baš sasvim normalni. No, vrijedno je rizika...

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.