Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Marginalije

Kako se sačuvati u vremenu ispred nas?

Kao jedino prihvatljivo rješenje, a oduvijek je tako i bilo je fokusiranje na ono što nas ispunjava, na one snage i sposobnost upravljanja i davanja smisla vlastitim mislima, emocijama i ponašanjima, na traženje podstreka u sebi samima. To je jedini način da izbacimo sav taj nakupljeni i loš materijal u nama....
Objava 25. prosinca 2020. 0 komentara 445 prikaza
Foto: Pexels.com
Foto: Pexels.com
Čovjek se mora vraćati sebi.

Kako se sačuvati u vremenu ispred nas pa tako i u vremenu beštije korone, jer ona to metaforički i je, divlja, manipulativna, ne štedi nikoga, ne odustaje dok ne dobije što želi, pitanje je na koje je teško dati odgovor, i svatko za sebe morat će ga potražiti, jer kolektivno rješenje ne postoji.  I socijalno distanciranje, samoizolacija i nekomuniciranje postaju neki  neobičan efekt solidarizacije, kako je rekao politolog Ivan Krastev. Što to prije shvatimo, čini se da postoji i veća mogućnost da iz svega izađemo koliko-toliko stabilni. Što prije počnemo i razumijevati da se život pretvorio u vječnu strepnju za sutra, jer ovisi od milijun nepoznatih sila, napravit ćemo barem prvi korak ka opstanku.

Kao jedino prihvatljivo rješenje, a oduvijek je tako bilo je fokusiranje na ono što nas ispunjava, na one snage i sposobnost upravljanja i davanja smisla vlastitim mislima, emocijama i ponašanjima, na traženje podstreka u sebi samima. To je jedini način da izbacimo sav taj nakupljeni i loš materijal u nama kako bi spasili sebe i druge i bili ono što uistinu jesmo, a ne ono što postajemo.

Čovjek se mora vraćati sebi. To je, uostalom i jedino mjesto koje će dovesti do preživljavanja i bolje prilagodbe okolini. Na taj način, zahvaljujući borbi za opstanak čovjek se usavršava sam od sebe, i svako sljedeće pokoljenje nadmašuje prethodno u borbi za opstanak. Darwinova je to slika organskog svijeta. Sve ostalo je bolest preživljavanja i sloboda prilagođavanja, svedena na najnužnije potrebe, na minimum aktivnosti gdje je um spreman rugati se i gotovo na stupanj božanstva podizati svu tu proturječnost i bezumlje, pokušavajući dokazati nepomirljivost između onoga kako bi trebalo biti i kako je.

Politika, ekonomija, kultura, programiranje, naše djelovanje unutar toga, sve to utječe na nas i oblikuje nas ovakvim kakvi jesmo. Društveni je to život u cijelom njegovom opsegu, od slučajnih susreta na ulici do globalnih procesa koji se temelji na onome što jest, i koji se reflektira na nas same i kreira naše stanje u kojem smo, čini se svi stavljeni u istu ravan. Durkheimovo podruštvljavanje čovjeka već se događa i događat će se na posve drugoj razini, u kojoj će se polako gubiti dok se posve ne izgube specifične osobine ličnosti, po kojima se razlikujemo od drugih ljudi.

Podvlačenje crte na kraju ove godine, koje se kao po nekoj matrici ovih dana spominje, i nudi kao neko rješenje je poželjno, ali može biti i opasno, jer nas može uvesti u stanje lažne nade i optimizma. Mi ljudi, ionako probuđeni krajem svake godine Don Quijoteski produljujemo ono pri čemu smo zaspali i ne primjećujemo da život čovjeku stalno postavlja nove zadaće, da se naše poimanje zasniva na drugim načelima, da se naša prava na zaštićuju vitezovima lutalicama već zakonima i uređenjima. Da se sav taj naš fantastični svijet zmajeva i duhova rasprši pred stvarnošću ironije. Zato neka ulazak u novu godinu bude samo jedna večer opuštanja i ništa više ni manje od toga.

Sretan Vam Božić i blagoslovljena vam nova 2021. godina, u kojoj vlastite snage i sposobnost davanja smisla vlastitim mislima, emocijama i ponašanjima tražite u sebi samima.

https://www.youtube.com/watch?v=fSAkNVbWQUk

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.