Blogosfera Marginalije

Kriza odgoja i morala

Današnje djetinjstvo naprosto mora biti nezaboravno. Mora biti odmah, sve i sada. Traže animaciju, traže spektakle, sve nabolje, od telefona, računala, najboljih škola, sportskih terena, proslava rođendana…. Svaki pa i najmanji događaj za njih nije radost i slavlje, već dosada
Objava 06. travnja 2019. 0 komentara 1819 prikaza
Foto: Pexels.com
Foto: Pexels.com
sve je podložno promjeni pa tako i odgoj djece

Sve je podložno promjeni pa tako i odgoj djece. Kada govorimo o odgoju nekada i danas govorimo o dvije suprotstavljene stvari, osim kada je u pitanju ljubav prema djeci, bez obzira pokazuje li se ista ili ne na ispravan način.

Oni koji su stariji znaju da je djetinjstvo nekada bilo usporenije, bez nepotrebnih tenzija koje danas gotovo da možeš opipati i koje govore o tome kako su današnja društva upala u moralnu i odgojnu krizu. Oni stariji svjedoče kako su vrijednosti u stalnoj transformaciji, a tansformacija dovodi do proizvodnje lažnih osjećaja i osjećaja da je svijet u kojem živimo najbolje što nam se moglo dogoditi. Svjedoče negaciji ideje o društvu, hegelizmu koji odbacuje afirmaciju pojedinca u korist kolektivnog.

Današnje djetinjstvo naprosto mora biti nezaboravno. Mora biti odmah, sve i sada. Djeca traže animaciju, traže spektakle, sve nabolje, od telefona, računala, najboljih škola, sportskih terena, proslava rođendana…. Najmanji  događaj za njih nisu radost i slavlje, već dosada. Ona ne poznaju ni četiri čarobne riječi - molim, hvala, oprosti, izvoli. Vrijednosti poput iskrenosti, nesebičnosti i ljubavi prema čovjeku i prirodi su im strane. Traže da im se ne ugrozi integritet kojeg još ni nemaju. Nemaju granice, a djeci trebaju granice, jasne i čvrste. Nema ih jer ni njihovi roditelji nemaju jasne granice.

Nerijetko razmažena, neodgojena iz vlastitog doma djeca prenose svoje ponašanje na ulicu, u školu, među prijatelje i među sam roditelje. Nerijetko zbog takvog nehumanog odgoja, izvrnutih vrijednosti druga djeca koja odudaraju od takvog moralnog obrasca se povlače, postaju introvertirana pa čak i anksiozna.

Nekada je bilo nezamislivo suprotstaviti se profesoru, učitelju. Dizao si se kad bi ulazili u učionicu. Nije ti uvijek bilo pravo, ali su te učili da se poštovati mora. Danas u prosvjetni radnici napadani i fizički i verbalno. Bilo je i gotovo nezamislivo suprotstaviti se ocu i majku, ne zato što nisi ponekad poželio već zato jer je poštovanje bilo ispred svega. Danas djeca prijavlju roditelje za nasilje jer ima je samo zabranjen izlazak. Priča je to i jednog samohranog oca. Zabranio je svojoj 13 - godišnjoj kćeri izlazak u 22, 00 sata, a posebice joj je zabranio povratak u 3 ili 4 sata ujutro. Otac je smatrao neprimjerenim da njegova kćer odlazi i dolazi u to vrijeme, a kćer je očevu zabranu smatrala nasiljem i nazvala jedan od onih brojeva zaduženih za takve stvari. U stan su mu ušli ljudi iza telefona. Nakon bezuspješnog pokušaja pojašnjena zašto je takvog stava, spakirao je kćerin ruksak, stavio ga u ruke ljudima iza telefona i poručio- Sada je vaša. Naravno, svaka neočekivana reakcija izaziva šok i zbunjenost pa su tako ljudi otišli, a kćer ostala. Odazvati se na nečiji poziv, ne provjeravajući činjenice, ne kontaktirajući roditelja govori samo za sebe.

Problem nastaje kada više ne znaš ni kada ni zašto je nastala ta moralna i odgojna kriza. U nekom trenutku pojavljuju se raznorazne udruge, stručnjaci, savjetnici, psiholozi.. koji misle da su svu pamet ovog svijeta pokupili, koji te uče životu, a ni svoj ne žive, koji se bez problema stavljaju u tvoju kožu, iako realno možeš biti samo u svojoj koži. Koji mijenjaju svijet po svojoj ili nečijoj tuđoj mjeri, unatoč tome što ti se promjena ne sviđa. Koji pokazuju uglavnom suptilno što je dobro a što nije, iako to dobro ne vidimo. I koji slažu polako kamenčić po kamenčić dok ne dobijemo gotov mozaik nekih novih pravila koje ne želiš. Nametnuti obrasci ponašanja u čiju korist i za čiji račun!?

Nisu svi roditelji pa ni djeca žrtve ovakvih vrijednosti. Ima i onih koji su danas naš podsjetnik da može i drugačije, da je bilo drugačije, dok kroz život idu svojom maštom, snovima, željama koje će jednom ostvariti. Ne odmah, ne sad.

I bilo bi zapravo lijepo da je sve napisano samo nostalgija, žal za nekim izgubljenim vremenom ili izgubljenim „ja“. No to su činjenice, posljedica današnjeg svijeta, vladavine nerazuma, čiji uzroci se već primjećuju. I kada, nažalost kao i za mnoge druge stvari bude već kasno, ispravljat ćemo te iste posljedice, ne zadirući u uzroke, i nudeći opet neka površna rješenja koja će nam se obijati o glavu.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.