Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Marginalije

Gost komentator: Antonella Malis, operna pjevačica, belcanto sopranistica: Maska vs moć sadašnjeg trenutka

U odsutstvu koncerata i s pozicije unutarnjeg mira, prisjećajući se koncerata , svih putovanja,gradova, suradnji, druženja osvjestila sam koliko je svaki trenutak jedinstven i neponovljiv doživljaj. Zahvalna sam na proživljenom emotivno bogatom životu. Od sada svaku radnju svjesno usporavam i živim njen sadržaj. Neka traje što dulje, vrijeme je neprocjenjivo bogatsvo. Uživam u blagoslovu na malom krugu velikih ljudi meni bliskih i dragih prijatelja. Život je jedna velika pozornica naših ogledala.
Objava 05. veljače 2021. 0 komentara 1444 prikaza
Foto:  G.I. Tepeš
Foto: G.I. Tepeš
Moć sadašnjeg trenutka

„Sav svijet je pozornica, a ljudi, žene u njoj glumci, samo, što dolaze i odlaze sa scene;i mnoge život uloge mu pruža „ William Shakespeare.

Svjetla pozornice još su ostala upaljena u predivnoj kristalnoj dvorani Rogaške Slatine, te subote 07.03.2020 god, a ja ni slutila nisam u tom trenutku da će to biti scena koju ću danas pamtiti kao posljednji koncertni nastup u interakciji sa sjajnom raspjevanom publikom .

Cijeli svijet je već brujao o korona virusu a u manje od 24h i svi moji koncertni angažmani po sistemu domino efekta, jedan za drugim bili su otkazani. Pandemija i mjere ograničenja kretanja te socijalne distanciranosti preuzeli su uloge kontrole nad životom. Nakon 23 godine umjetničke karijere kao samostalne nezavisne koncertne umjetnice prvi puta sam osjetila nemoć. Što se to događa, hoćemo li se svi razboljeti, preživjeti, ne smijemo se više približiti jedan drugome, zagrliti, raditi svoj posao, družiti, putovati ,kakve su ovo alarmantne vijesti sa svih strana ,svi nose maske na licu ,pričaju kroz maske, neizvjesnost, strah, kaos? I dok sam pokušavala saznati odgovore, dogodio se potres 5,5. doma u Zagrebu.

Tlo pod nogama se doslovno pomaklo , posljednji trzaji zone komfora su iščezli i jedino što sam osjećala bili su snažni otkucaji srca. Instinkt preživljavanja zagrlio je jednostavnost života.Dišem, tu sam, postojim.

U redu je, pomislih, ne mogu kontrolirati vanjske okolnosti ali nešto sigurno mogu promjeniti.Srce mi je i dalje snažno lupalo, kao da me podsjećalo na dobro poznati citat „ jedino se srcem najbolje vidi“. I bilo je u pravu:mogu promjeniti način na koji ću promatrati i djelovati u novonastaloj situaciji.Od malih nogu su me učili da nijedno zlo nije za zlo, pa sam u tu istinu odlučila povjerovati i ovaj put. Što god se dogodi preplašiti ću strah svjesnim pogledom u oči.Došlo je vrijeme za nešto novo, potpuno drukčju predstavu života.Nova uloga se tek stvara.I dok se izvana sve više stezao obruč slobode kretanja,socjalne distanciranosti,otkazivanje koncerata, opasnosti od virusa i neizvjesnosti preživjavanja do daljneg, odjednom sam se počela osjećati sve slobodnijom i sigurnijom u sebi. Pandemija i epidemijske mjere su rekle:a sada dosta, stani malo, tu ostani,pogledaj se, pogledaj svoj život, bez žurbe, daj si vremena,fokus na sebe. Mjesto druženja, razmjene mišljenja, savjeta, podrške, okupljanja, prozor u svijet postaju društvene mreže, svi smo TU na liniji.Počinjem shvaćati važnost i značenje novih tehnologija, zahvalna da postoje i da mogu povezati cijeli svijet odjednom.WOW,I online publika, koncerti, predstave,sastanci, konferencije, zoomovi, edukacije, sve je tu ali „gdje je nestao čovjek“?!

Čovjek je neodvojivi dio prirode kojoj pripada.Znajući da je zrak naša primarna hrana, osnov našeg imuniteta odlučujem svakodnevno provesti barem dva sata na svježem zraku, šetnjom po šumi. Osluškujem tišinu trave, mirnoću stabla, žubor vode, list koji pada,ptice koje cvrkuću, svatko ima svoj „zadatak“ ništa nije slučajno. Visokim pogledom u nebo upitam se: Što je život? Odgovor je u prirodi:sklad, harmonija, jednostavnost,ljepota, istinitost,sloboda,povjerenje,ljubav...

Jedno od nametnutih pravila ponašanja jest i obavezno nošenje maski .Divim se svima onima koji moraju i izdržavaju masku nositi na radnom mjestu i po nekoliko sati. Poštujući obvezu pravila nošenja maski u zatvorenim prostorima „izdržim“ i ja onoliko minimalno kada moram. No, istovremeno sam zahvalna „maski“ na tom iskustvu i spoznaji njene puno veće simbolike, onako kako je doživljavam. Oči su govor duše a mi smo se počeli konačno gledati u oči,bez riječi upoznavati i pogledom razgovarati.Maska je prekrila nos i usta, moj osmjeh(zaštitni znak), moj glas, prekrila moj prostor za izražaj u svijet. Odjednom nam nestaje lice, al istovremeno shvatim da moju unutarnju vedrinu ta ista maska ne može spriječiti da izađe vani. Naučila sam se smijati očima. Svijet introspekcije, samospoznaje,strpljenja i smirenosti počeo me je sve više oduševljavati i sve dublje otkrivati tajanstvene puteve mojih novih kreativnosti.Izvor ideja je nepresušan. Počinjem shvaćati koliko smo svi zapravo povezani.Kada malo bolje pogledam, u konačnici što god radili mi zapravo pomažemo jedan drugome,kao karike u lancu jer u suštini svi želimo osjetiti radost i zadovoljstvo sebstva, življenja,zdravlje i blagostanje.


Antonella Malis, operna pjevačica, belcanto sopranistica (Foto: G.I. Tepeš)


Kada su me kao malu djevojčicu znali zatvoriti u dvorište u početku sam znala raditi svakojake „dišpete“(inate), trgala bih latice cvijeća i bacala kroz rupicu u bunar, dok se na kraju nisam sama umorila od svojih dišpeta, otpora i počela kroz maštu stvarati svoju igru. Pogledom „ispod maske“ tako je i sada sa zatvaranjem granica.Svaka zemlja je svoje dvorište.Ima svoja pravila.Nama se po prvi puta pruža šansa da se fokusiramo na svoje prirodno bogatsvo koje imamo u svom dvorištu. Međusobna suradnja, povezivanje više različitih kultura življenja, poljoprivrede, ratarstva, stočarstva, ribarstva,enologije,gastronomije, ekologije, obrtnika, industrija, turizma, arheologije,glazbene, likovne i sportske kulture , svatko u svojoj domeni doprinosi zajedničkom cilju samoodrživosti .Kao u prirodi, harmonija. A sve to imamo u svome dvorištu, predivne kreativne , pametne i vrijedne ljude.Nove tehnologije omogučavaju nam da jesmo i imamo svijet na dlanu.

Vodeći se ovom spoznajom,prihvaćanjem postojanja virusa i epidemioških mjera, zajedno sa svojim novim suradnicima „posadili“ smo „sjemenke“ novih projekata multikulturalnog kreativnog digitalnog i edukativnog sadržaja. Potrebno je vrijeme i iskustvo te znanja da stvaramo prostor i pripremu za nešto novo kako bi svi mogli uživati u plodovima kada sazriju.Očekujemo ih ovo ljeto.Naš unutarnji glas nit je vodilja samopouzdanja i izvor je našeg bezgraničnog potencjala. Često smo odrastali u okolini koja nas je uvjerila u nužnost naše prosjećnosti ali svi u sebi nosimo iskru koja našim kreativnim djelovanjem može ganuti srca velikog broja ljudi.

U odsutstvu koncerata i s pozicije unutarnjeg mira, prisjećajući se koncerata  svih putovanja,gradova, suradnji, druženja osvjestila sam koliko je svaki trenutak jedinstven i neponovljiv doživljaj.Zahvalna sam na proživljenom emotivno bogatom životu.Od sada svaku radnju svjesno usporavam i živim njen sadržaj. Neka traje što dulje, vrijeme je neprocjenjivo bogatsvo. Uživam u blagoslovu na malom krugu velikih ljudi meni bliskih i dragih prijatelja. Život je jedna velika pozornica naših ogledala.Kada radimo detox tijela, istovremeno je potrebno pročistiti misli i osjećaje. Zato je najbolje da držimo ravnotežu o onome što osjećamo, mislimo, govorimo i radimo.

Kako se osjećaš?..podsjećam se pitanjem jer ipak sve počinje od naših osjećaja. Ono što osjećaš sada jest svarnost koju ćeš sutra živjeti. A osjećam zahvalnost na samospoznaji da svojim postojanjem i djelovanjem mogu doprinjeti da ovaj svijet postaje bolje mjesto za življenje.Potpuno prisutna i u trenutku sada.

Glazba je univerzalni jezik komunikacije. Radost. Pokretač naše energije. Oplemenjuje i obogačuje naš emotivni život.Izuzetno je važna u svakodnevnom životu. Potakne nas na naše misli, na našu istinu o nama u nama, naše osjećaje. Razotkrije nas tko smo. Povezuje nas nevidljivim nitima na ovoj planeti. Svaki umjetnik, glazbenik, pjevač, odgaja svoju publiku, generacije i kao glazbenica umjetnica potvrđujem da tu leži velika odgovornost na nama.Interakcija s publikom, najveća je razmjena energije i energetsko polje.Njezin nedostatak sada se jako osjeća. Potrebni smo jedni drugima više nego ikada.Umjetnici, glazbenici su glasnogovornici radosti, istine , ljubavi i snage.

A kako bi svijet izgledao da nema uopće glazbe? !.ipak moja „maska“ mi kaže:Nastavi plesati Antonella, svi ste tu sa razlogom i važna karika u lancu cjeline.Nitko nije ni manje ni više potrebniji.I planeta Zemlja je puna energije i želi je osloboditi te pokrenuti se u novo.Protresla je sve! Možda sada još ne vidiš no sve je kako treba biti. Skok u nepoznato i vjeruj...to si! Zaista...močna spoznaja sadašnjeg trenutka!...Hvala ti Masko

Antonella Malis, s izvedbama iskrenog pjevačkog zanosa, s prirodnom estradnom elegancijom i jednim neposrednim kontaktom kojim uspostavlja s publikom. Zvali su je i mali Mozart, i već sa četiri godine života započinje svoje glazbeno školovanje. Diplomirala je u Splitu kao profesorica glazbene kulture te je u Rimu na Međunarodnoj glazbenoj Akademiji magistrirala belcanto pjevanje, što u prijevodu znači lijep pjev. O njenom uspjehu govore brojne pozitivne kritike u Hrvatskoj i izvan nje kao i nastupi diljem Europe,Kanade i Rusije. Nastupala je i pred Papom Ivanom Pavlom II i papom Ratzingerom.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.