Blogosfera Marginalije

Masovni mediji i stvaranje „psihološke nepismenosti"

Masovni mediji su ti koji pomažu stvaranju "psihološke nepismenosti" i učvršćivanju vladajućih normi i vrijednosti. Oni naprosto djeluju kao svojevrsni narkotik čije djelovanje utječe na promjenu ponašanja, posebice u društvima u kojima se osjeća nedostatak demokracije, obrazovanja i kritičkog mišljenja. Svjesno potiču javnost da se zadovolji prosječnošću, misleći kako je biti vulgaran, neobrazovan, glup prirodno stanje adekvatno današnjem vremenu. Promoviraju tu prosječnost ili ispod prosječnosti, i stvaraju nepovjerenje kod drugih ili drugačijih, i u konačnici odriču se tih istih.
Objava 25. srpnja 2018. 2 komentara 229 prikaza
Foto. Pexels.com
Foto. Pexels.com

Masovni mediji su ti koji pomažu stvaranju "psihološke nepismenosti" i učvršćivanju vladajućih normi i vrijednosti. Oni naprosto djeluju kao svojevrsni narkotik čije djelovanje utječe na promjenu ponašanja, posebice u društvima u kojima se osjeća nedostatak demokracije, obrazovanja i kritičkog mišljenja. Svjesno potiču javnost da se zadovolji prosječnošću, misleći kako je biti vulgaran, neobrazovan, glup prirodno stanje adekvatno današnjem vremenu. Promoviraju tu prosječnost ili ispod prosječnosti, stvaraju nepovjerenje kod drugih ili drugačijih, i u konačnici odriču se tih istih.

Pošast je to, epidemija koja sustavno inficira društvo i koja gotovo postaje životna mudrost, ultimativna filozofija. Načelo po kojem se živi, postaje i biva bićem. I čini se da više nije ni važno što se kaže nego kako se kaže. Nema uvjeta u sve vulgarnijim društvenim odnosima, osim kako zadovoljiti norme prostačenja. Ponekad kad sve to slušaš imaš osjećaj da si se susreo s Touretteovim sindromom, naravno ne onim nasljednim, već naučenim, savladanim vokalnim tikovima.

Ova sveprisutna pojava nije ništa drugo nego odbacivanje argumenata i racionalnosti radi prihvaćanja neke današnjice, poremećenih kriterija na globalnoj razini, gdje i značenje karakter postaje sve bjednije. Mentalno nasilje naspram kritičke svijesti, naspram svih onih koji bi se danas mogli nazvati zanesenjacima. Iako su vulgarizmi odlika svakog čovjeka njihova bi uporaba trebala svesti na minimum, jer oni su, svidjelo se to nama ili ne odraz jezične nekulture.

Nekada bi me ovakve pojave rastužile, danas više ne. Ne mogu i ne želim više tolerirati nevjerojatnu količinu gluposti koja u sve što udari se razbije. Nevjerojatnu primitivnost koja, ne da ne vidi dalje iza ugla već je zarobljena i ostat će zarobljena u kutu, bez bilo kakve mogućnosti napretka. Nevjerojatnu površnost. Zarobljeni u tom mentalnom stanju prepuštaju da ih se vodi. Otupljeni u potpunosti zastali su bez jasne vizije što bi trebali izreći, napisati, kako ponašati, bez onog famoznog stanja stalne budnosti i moralne kategorije samopoštovanja.

I kako je rekao jedan prijatelj na društvenoj mreži - ponekad mi se gade oba spola. l, uistinu nema razlike. Iznivelirani su do boli. Jedni kače sise, namještaju stražnjicu, psuju gdje psovka ne nalazi svoje mjesto, a drugi to odobravaju, uz nevjerojatno nepristojne izraze. Znači, razlike nema. Ako navedeno stavimo u kontekst ideala Marijina djevičanstva tada se od kršćanina traži da ženi nikada ne pristupa kao predmetu, nego kao osobi. Da joj se daruje i da je na dar primi; da je nikada i ničim ne ponizi. No kada je žena danas sve samo ne žena tada sav taj ideal pada u vodu. Dakle, uzrok - posljedica. Neki su to od primjera sveprisutnog vulgarizma na društvenim mrežama, u glazbi, filmovima, reklamama, u reality showovima, paraknjiževnosti gdje takozvane estradne zvijezde pišu knjige koje kompromitiraju bio kakvu vrijednost i simboliziraju sve što je izvanestetsko, izvanknjiževno, izvanumjetničko.

Nevjerojatna posljedica utjecaja masovnih medija toliko proširena da ti se ponekad učini da će zagaditi ono malo tvog prostora, što ga sa strahom čuvaš kako ne bi i sam postao oni. Proces je to koji se neprimjetno uvuče u tebe, i postaneš nesvjestan da si dio svega toga. Jeziva pomisao na Goljatkina, golača. Vide li me? Gledaju li me? – pitanja koja razotkriju u nevažnosti. Iskustvo krajnje vidljivosti i krajnje beznačajnosti. Užasna spoznaja da će i najsenzibilnija bajka o dvoje drugačijih i zato posebnih nestati.

I gledam jutros jednu fotografiju žene. Sva autorova (Z. Gašić) senzibilnost, razrađenost, istančanost osjećanja, smisao za razumijevanje tuđih osjećaja, sposobnost uživljavanja u drugu ličnost, razumijevanje njenih potreba i sklonosti, sadržana je u toj fotografiji. Dvije suprotnosti današnjeg svijeta u kojoj ovi potonji daju zračak nade. I čekam da mi netko kaže – koga boli rac za Snježanino mišljenje.

  • uz_kavicu:

    Biti vulgaran, neobrazovan, glup poželjno je stanje u današnjem vremenu. Promovira se prosječnost ili ispod prosječnost , stvara nepovjerenje kod drugih ili drugačijih, i u konačnici odriču se tih istih. Tako se uzgajaju ovčice koje je lako po potrebi iskoristiti ... prikaži još!i za političke i svake druge interese! Priče o društvu znanja su samo licemjerna druga strana medalje potrebna za publiku....pa ako prođe, prođe! Volimo mi ostaviti dobar dojam...umotati se u celofančiće... Mediji su oduvijek imali moć da formiraju korisnike...A. Einstein je napisao jedan zgodan esej o tome....u vrijeme dok su postojale samo novine i radio....bilo je zloupotreba i onda i danas....tako da zaista treba paziti što čitaš, što slušaš, što pratiš....