Blogosfera Marginalije

Ne očekujte ništa – Ma da!?

Očekivati pravdu i pravednost? Svakako! To što su pravda i pravednost oduvijek, a posebno danas slijepe zvjeri koje se svete, ne razumijevajući ni kome ni zašto, ipak je neko drugo pitanje
Objava 11. studenoga 2018. 0 komentara 300 prikaza
Foto: pexels.com
Foto: pexels.com
-

Ljudska priroda satkana je od očekivanja i nadanja

Kažu da očekivanje samo po sebi nije dobro, jer te vodi u razočarenja. Dakle, naše zamisli kako stvari trebaju biti postavljene u životu, spram samog sebe i drugih je posao koji je nabolje izbjegavati ili ga se odreći.

Nisam baš sigurna da tako stvari mogu funkcionirat, jer očekivanje je u samoj biti čovjeka, to je posao svijesti, a ne nagona kao u životinja. Ljudska priroda satkana je od očekivanja i nadanja da će se nešto lijepo dogoditi, neki cilj ostvariti, neka nada u stvarnost pretvoriti. Nadanje je plod duha. Nada je emocija, a emocije su pored razuma naša nedjeljiva cjelina. Ni anđeo nije biće nade, jer je on već u potpunom posjedu svoga dobra. Samo čovjek, dakle, ostaje biće nade kako je to rekao don Bezić.

Ako smo već puni savjeta o očekivanjima kao putu razočarenja, tada je realnije govoriti o smanjenju istih, proporcionalno našim godinama i razočarenjima. Naša se očekivanja smanjuju nakon što se bezbroj puta razočaramo, kroz osobne ili društvene odnose. Nakon što milijunti put udarimo glavom o zid, tada toliko minimaliziramo svoja očekivanja da nam se čini kao da više i ne postoje. Nešto poput sudskog procesa koji traje godinama u kojem očekuješ da tvoja istina pobijedi, a onda shvatiš da ono što pobijedi na sudu postaje istina. Nešto poput života kroz godišnja doba, kad u proljeće očekuješ mnogo, ljeti se očekivanja smanjuju, a u jesen tvog života očekivanju ni traga, samo gorčina. No kakav je život u takvom stanju. Jesmo li sretniji kad nam odumiru očekivanja, a s njima i mi sami.

Je li realno očekivati pristojnost i ljubaznost kao temelj civiliziranosti?! Korektnost kao fer i pošten odnos prema drugima?! Poštovanje ili međusobno poštovanje na osobnoj i institucionalnoj razini?! Naravno, da je. To što ih ne dobivamo, što nepristojnost, slabost ljudi ili neuređenost sustava ne prepoznaje ovu definiciju ne znači da naša očekivanja trebamo smanjiti, a još manje utrti.

Je li realno i potrebno očekivati Dobro? Naravno da je, jer očekivanje dobra popraćeno je radošću i zadovoljstvom. Dobro je uvijek čuvstveno obojeno, to je radosni čin koji usrećuje čovjeka. Očekivati pravdu i pravednost? Svakako! To što su pravda i pravednost oduvijek, a posebno danas slijepe zvjeri koje se svete, ne razumijevajući ni kome ni zašto, ipak je neko drugo pitanje. To što danas očekivanjem Dobra i pravednosti ne dočekaš ništa, nije pitanje anuliranja naših očekivanja kao putu do sreće već pitanje svojevrsne kozmogonije, razvitka svijeta i cjelokupne današnje stvarnosti.

Odnose li se svi ovi savjeti o očekivanju kao putu razočarenja na sve ljude? Kroz bezbrojne tekstove koje možemo naći čini se da se odnose. No je li to baš tako?! Što je s interesnim skupinama, svima onima koji na ovaj ili onaj način dizajniraju naše živote. Ne temelje li oni upravo svoje postojanje na očekivanjima, i nije li njihovo očekivanje koje se svodi uglavnom na pokoravanje mase njihovo glavno sredstvo. Jesu li oni razočarani zbog očekivanja? Nisu, naravno. Očekivanje se ispunilo.

I za kraj, očekivanje je u ljudskoj prirodi. Nada je budućnost onoga što nije ostvareno, a što očekujemo ili priželjkujemo. Nada je naš odgovor na našu potrebu. Ako nam očekivanja budu iznevjerena, savezi raskinuti, ostavljeni u lažima i bespomoćnosti, neka budu jer to je još uvijek bolje nego ne imati nikakva očekivanja. Biti svjestan i koliko je moguće pripremljen za razočarenje, za tugu koja će nad tada plaviti, ali i za sreću koja će nas plaviti kada se očekivano ostvari. Tada ćemo shvatiti da naša očekivanja mogu još biti i veća.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.