Blogosfera Marginalije

Nema odgovornosti niti na jednoj razini - Svatko je „svet“ i svatko čeka onog drugog da preuzme odgovornost

Odgovornost je sloboda, a sloboda traži odgovornost. Sloboda je budućnost i čovjek svoju budućnost odražava u sadašnjosti, kroz svoj način djelovanja i življenja. Odgovornost nije riječ koja ima negativnu konotaciju. Ona nije teret, nije ni dužnost. To je odgovor koji utječe na promijenu situacije i na promjenu samih sebe. Biti odgovoran znači kritički i samokritički prosuđivati, odlučivati i biti spreman odgovarati za svaki svoj čin.
Objava 11. rujna 2019. 0 komentara 255 prikaza
Foto: Pexels.com
Foto: Pexels.com
odgovornost je sloboda

On ju je ostavio u trenutku kada se rodilo njihovo dijete i otišao s drugom, a svoje je dijete zaboravio. On je sav teret života prebacio na njena leđa, ne radi, ne pridonosi zajednici, a traži. Ona ga tjera da zadovolji sve njene potrebe koje imaju predznak luksuza, ne pitajući se može li on to, i na koji način dolazi do novaca, i koliko teško radi. On je rekao da je ona debela i neugledna djevojčica, znajući da joj njeni roditelji ne mogu priuštiti zdravu hranu i markiranu odjeću. Njegovi roditelji su to promatrali sa strane, i odobravali njegov čin.

Oni trpe siromaštvo, socijalnu isključenost, zbog nemoći da bilo što promjene, zbog izostanka odgovornosti i vrijednosnih okvira u kojem se grubo i beskrupulozno napadaju temeljne vrijednosti kao što su zdravlje i život. Oni su trule jabuke stavljali na dno, a lijepe i crvene na vrh, i tada je glavni rekao - Ne brinite, to svi rade. Oni problem ne sagledavaju i ne rješavaju, ne poznaju pojam pristojnog i pojedinca i pristojnog društva, ali sterotipno i negativno obilježavaju cijelu radno sposobnu naciju nazivajući ih lijenima. Oni koji bi trebali biti primjer moralne vertikale pokazuju kako to nisu i zato ne čudi kada smo, kroz neki film ili događaj na strani nekog prijestupnika koji je iznad poštenog čovjeka ili jedne prostitutke koja je iznad uzorne žene, jer su više svoji, jer se snažnije bune protiv nametanih obrazaca, jer teže biti ono što jesu, jer su odgovorniji u neodgovornosti spram sebe samih.

Zbog nedostatka tuđe odgovornosti oni i dalje godinama strpljivo čekaju i trpe da njihov rad, umijeće, njihov talent netko napokon prizna i konkretno nagradi kao poticaj za dalje, kao vjeru da sve što rade ima smisla. Oni znaju da već možda do 2025. godine dvije trećine svjetskog stanovništva neće imati dovoljno pitke vode i ne poduzimaju ništa, osim na deklarativnoj razini, da beskrajna morska prostranstva zbog ljudske neodgovornosti danas pokazuju znakove propadanja. Oni su bez odgovornosti današnji bogovi s krivim i suludim mislima o spoznaji potrebe svoga vremena koji pronalaze način kako će, i u kojim oblicima iznijeti poruku pred oči javnosti. Oni zahtijevaju da im se bezuvjetno pokoravaju svi jer nemaju osjećaj odgovornosti…

I mogli bi tako unedogled nizati primjere koji pokazuju kako nema odgovornosti niti na jednoj razini. Svatko je „svet“ i svatko čeka onog drugog da preuzme odgovornost. Danas se traži odgovornost prema sebi i prema drugima, odgovornost za društvo i svijet u kojem živimo. Traži se „signa et miracula“ na svim razinama društva.

Odgovornost je općeljudska, etička vrijednost koju pojedinac usvaja još od malih nogu i koju treba ne samo njegovati već  i očuvati. Odgovornost djeteta za izgovorenu riječ, za svoje ponašanje, za život drugoga, za prirodu i okolinu koje društvo kao skup pojedinaca oblikovanih suradnjom i komunikacijom, različitostima i sukobima, povezanih zajedničkim djelovanjem, interesima i uvjerenjima mora nadograđivati.

Odgovornost je sloboda, a sloboda traži odgovornost. Sloboda je budućnost i čovjek svoju budućnost odražava u sadašnjosti, kroz svoj način djelovanja i življenja. Odgovornost nije riječ koja ima negativnu konotaciju. Ona nije teret, nije ni dužnost. To je odgovor koji utječe na promijenu situacije i na promjenu samih sebe. Biti odgovoran znači i kritički i samokritički prosuđivati, odlučivati i biti spreman odgovarati za svaki svoj čin.

Odbacivanjem odgovornosti nerijetko teret prebacujemo na druge, na sudbinu, na lošu sreću, na neznanu silu što vuče svoje korijene još od ranjivosti istočnim grijehom - Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.

Ako nema odgovornosti dolazi do uzročno-posljedične veze koju na kraju svi osjetimo. Do opće konfuzije, dezorijentiranosti, do slike stvarnosti osjenčane sivom i crnom bojom, na kojoj su ucrtani znakovi umiranja odgovornosti, razuma i istine. Tada zakazuju svi, zakazuje i ova naša planeta stara najmanje četiri milijarde godina. Možda je, kako je to netko rekao ostarjela, možda je umorna i treba malo odmoriti, možda je i ne možemo spasiti no zasigruno je možemo učiniti boljom svakim našim lijepim činom, tako da egzistencija postane savim nesposobna uništiti je. To nije naš teret, nije ni naša dužnost, koliko god to nekom čudno zvučalo. To je naš odgovor na situaciju i naša promjena samih sebe. To je odgovornost.
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.