Blogosfera Marginalije

Snobizam i pokondirenost

Snobizam nije daleko od malograđanštine i kiča, bezvijednog i lažnog pa kad samo ostavljaju dojam ili se žele približiti financijskoj eliti jer druga danas više ni ne postoji, nerijetko za taj imperativ žvota, za stil zasnovan na materijalnom i trendovskom dižu i kredite
Objava 27. ožujka 2019. 0 komentara 579 prikaza
Foto: Pexels.com
Foto: Pexels.com
nerijetko za taj imperativ žvota, za stil zasnovan na materijalnom i trendovskom dižu i kredite.

Puno se toga napisalo o snobizmu, i evolucijom sama percepcija ove pojave se mjenjala pa se nerijetko može pročitati kako smo u osnovi svi snobovi, kroz razne kategorizacije, od intelektualnih, materijalnih, etetskih, duhovnih… što nije točno.

Reklo bi se prije da je danas teško razlučiti snobove od onih koji su pismeni, istančanijeg mišljenja i ukusa, od svih onih koji dobiju epitet snoba, iako to nisu.

Istinski intelektualac, kritički nastrojen, nevođen materijalnim benefitima nije snob. Čovek koji razumije vrijednost rada, svijest o potrebi učenja i napredovanja i pri tom se obogati ili dobro živi, nije snob. Političar koji razumije definiciju politike nije snob. Istinski umjetnik koji komunicira sa svijetom svojom maštom, mislima i osjećajima, i koji je uglavnom sam sa sobom ne može biti i nije snob.

Snobizam je kad čuješ verbalno nasilje klinca nad curicom koja je punašna, skromno obučena i njegove roditelje koji to mirno promatraju. Njihovo djete je bolje od drugog djeteta jer jede zdravu hranu i nema višak kilograma jer je obučeno u markiranu odjeću jer se kreće u krugovima djece njihovih prijatelja jer vjeruju da postoji korelacija između ljudskih vrijednosti i društvenog statusa jer su snobovi koji se svim silama trude učvrstiti svoj status u društvu, uvijek na račun drugoga pa i djeteta.

Takvi ne mogu niti zamisliti da sine nobilitate piše ispred njihovih imena kao što je nekada pisalo ispred imena studenata elitnih engleskih sveučilišta koji nisu dolazili iz plemičkih obitelji.

Oni su i svijet podijelili na dva dijela - „više i niže“, na one koje žele i ne žele primiti u svoj svijet. „Niže“ stavljaju u inferioran položaj, a prema „višima“ su ponizni, zaboravljujući i neznajući da nisu iz nikakve plemičke obitelji već žrtve konzumerizma i iskrivljenih vrijednosti, da su neslobodni i autoritarni kao ličnosti i diskriminacijski raspoloženi, i da su u osnovi pokondirane tikve, što zasigurno nije mjera, ni ljudskosti ni duhovnosti ni mentalnog zdravlja.

Snobizam nije daleko od malograđanštine i kiča, bezvijednog i lažnog pa kad samo ostavljaju dojam ili se žele približiti financijskoj eliti jer druga danas više ni ne postoji, nerijetko za taj imperativ žvota, za stil zasnovan na materijalnom i trendovskom dižu i kredite. Tada se svjedoči i tragikomičnim situacijama; parveni, nurvoši, skorojevići teže postići kulturno i društveno izjednačavanje, dok se već promovirani snobovi nastoje još više odvojiti i povećati kulturnu i socijalnu distancu.

Snobizam je u “Gospođi ministarki“, u književnom klasicizmu Francuske, u riječima Božidara Hitreca- Sramota je ne znati, no ne htjeti znati je otmjeno. Sramota je smršaviti od naporna rada; no smršaviti od besmislena trčanja i skakanja je otmjeno….. U svim onim ljudima koje gledamo na ulici, televiziji, i koji zapravo glume finu kremu zapadnih društava, a nemaju veze s tom grupacijom.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.